Sastav nove/stare vlada potvrdio je predviđanja da će ulaskom HSS-a u vladu
kolekcionara skupocijenih satova, mafija na čelu s Ivom Sanaderom definitivno
dobiti državu. Ovakvim sastavom vlade i Sabora, Sanader si je de facto osigurao
status diktatora, što potvrđuje i usporedba predsjednika Mesića s vladom Mao
Ce Thunga, a u kojoj su vladi njeni članovi bili puke marionete i podanici "velikog"
vođe, čiju je ulogu svojevremeno glumio pokojni predsjednik Tuđman, a sada je
to u stranki griješne strukture i privatizacijsko pretvorbenih pljačkaša preuzeo
Ivo Sanader.
Drastičnim povećanjem birokratskog aparata i parazita državnog proračuna, tj.
ustoličenjem novih državnih dužnosnika i ministara u funkciji pukih Sanaderovih
ministranata, Sanader je uspio kupiti dovoljan broj ruku s kojima će uz svoje
pretorijanace, Sabor i ubuduće funkcionirati kao kokošinjac u kojem će kokoške
kokodakati po nalogu oholog pijevca s druge strane Markovog trga. Da tragedija
bude veća Sanader je u Dnevniku plus svoje televizije sve to i otvoreno priznao.
Tako su i ovi izbori potvrdili da bez obzira kako narod glasuje, narod ostaje
jedini gubitnik! Nema sumnje da je izborna prijevara svaka promjena vlasti uz
pomoć prevrtljivih, podkupljivih, nemoralnih, demokratski nedozrelih i neprosvjećenih
pojedinca koji svoj mandat pretaraju u izvor lake zarade, a sve to pozivajući
se na zakone koje je stvorila sprega mita, kriminala i korupcije, i po kojim
se zakonima mandat prevrtljivca proglašava njegovom osobnom štećevinom, kao
da su ti konvertiti i smutljivci sklopili ugovor s biračima, a ne delegirani
na izbornu listu kao trbuhozborci političkog interesa i lobija koji su do te
mjere perfekcionirali izborni inženjering da danas u Hrvatskoj ne postoji ama
baš niti jedna jedina stranka koja bi s pravom mogla reči da u Sabor šalje istinske
delegate puka, a ne pristaše stranačkog šefa, i njegovih posilnih.
Nažalost mandat saborskog zastupnika je neotuđiv, pa nam se događa upravo ovo
što je uspjelo Ivi Sanaderu koji je uz pomoć podkupljivih, prevrtljivih, nemoralnih
i karakterno nedozrelih pojedinca koji su prevarili birače i stranku koja im
je omogućili da pređu izborni prag ostao premijer vlade koja će izraženo prostim
narodnim riječnikom nastaviti s krađom i rasprodajom narodne stečevine. Takvi
su Judasi i narodni izdajnici potvrdili uvjerenje građanki i građana da svojim
glasom mogu utjecati na bilo kakve promjene u vlasti, a koje bi promijene istinski
odražavale volju biračkog tijela, a ne politički reket i inženjering, te podlost
izdaje konvertita kojem je vlastita stražnjica draža od svjetlosti poštenja
svojih obraza. U tom je segmentu Zoran Milanović u pravu, jer birači su doista
na ovim izborima glasali za promjene, i smjenu stare vlasti, koja je izumila
tajkunizaciju i zaštitila pljačku i naroda i države.
Današnje stanju, ili bolje rečeno perfekcionizacija političkog kupleraja je
logična posljedica, i vjerna preslika modela po kojem se unazad nekoliko godina
održavaju izborne konvencije svih stranaka. Jedina je razlika da su se u ovoj
postizbornoj podijeli plijena našle stranke i pojedinci od kojih ni najcrnji
skeptici nisu očekivalida će ovako bezočno prevariti svoje birače!
Ovo je apsolutni debakl demokracije i kraj nade da na hrvatskoj političkoj sceni
postoji stranka jasnog, dosljednog profila. Činjenica da će nakon debakla HSP-a
i HSU-a i HSLS, i HSS doživjeti sudbinu DC-a, što nije utjeha jer biološki sat
i razvoj demokracije neumorno otkucava Đurđi Adlešić, Josipu Friščiću i mnogim
političkim perjanicama kojima je politika donijela sve ono što su svojom nedoljednošći
uskratili svojim biračima. Ta zlodušna politika privatizacijsko-pretvorbenih
skandala, i neraščišćenih ortakluka nenarodnog interesa, ne samo da opstruira,
već paralizira svaki pokušaj uspostave pravne države, te promjenu političke
kreme u vrhovima stranaka i vlasti.
O tome nam je iz Brisela stigla i nedvojbena poruka. Prošlost nas je naučila
da je HDZ ispekao zanat po kojem se, manipulacijom popisa i glasova birača,
od izbornih gubitnika postaje „demokratska“ vlast, a pri tome se HDZ-ov etablišment
korupcijskog zla, poziva na Ustav kojeg su skrojili za sebe i volju birača,
što bi u prijevodu značilo da je sve odlučeno na dan izbora i na biralištima,
a ne voljom uljeza koji ne dijele našu sudbinu i narodnih izdajnik tipa Josipa
Friščića i preobraženika koji su u Sabor dospjeli kao predstavnici manjina koji
zastupnici naprasno postaju kreatori života i smrti autohotnog naroda, kojeg
nitko ne pita što o tome svemu misli. Iako je trgovina prodanim dušama i posrnulim
pijunima unikatni izum HDZ-a i ostale stranke kojima su birači na izborima rekli
ne, koriste se tom nečasnom metodom grabeži vlasti, te sklapaju koalicije i
saveze pri čemu se nevodi računa o tome da cehove uvijek plaćaju prevareni i
izigrani birači.
Psi laju, karavane prolaze, izborni se zakon ne mijenja, i to upravo zato što
taj zakon odgovara upravo onima koji se boje izborne volje birača, već se pouzdaju
u trgovačko-nagodbenjačku sposobnost svojih prekupaca na terenu i metropoli,
sve po onoj narodnoj da se sve može kupiti, pa zašto ne i obraz bez poštenja.
Umjesto na novim izborima pokondurene nas tikve uvjeravaju da su svoju izdaju
učinili za opće dobro i zajednicu, a ne upravo iz straha da bi birači kod novog
izlazka na biralište prepoznali kukolj u žitu, i poturice kojima ni trenutačni
saveznici nebi dali mjesta na svojoj izbornoj listi.
Naravno da se nemože prepoznati svako kukavičje jaje, ali takvi bi se mučci
mogli odstraniti promjenom izbornog zakona, nakon čega bi se smanjio broj prevrtljivih
i podkupljivih „spasitelja“. Stoga se treba upitati do kada će birači nemoćno
gledati kako izborni gubitnici preuzimaju vlast uz pomoć političkih profitera
i izdajnika. Stoga je jasno zašto politički moćnici ne žele izborni zakon po
kojem će se birati osobe, a ne stranke. No za izmjena izbornog zakon koji će
kao i kod izbora predsjednika države garantirati da izbornu volju građana neće
mijenjati konvertski dripci i politički profiteri potreban je Sabor u kojem
će se nalaziti stvarni predstavnici naroda, a ne taoci interesnih i mafijaških
lobija.
Zar netko vjeruje da će se uhljebljeni Friščići, Adlešičke i predstavnici manjina
odreći svojih privilegija i zobnice koju pune oni koji ih nisu birali. Do tada
će Josip Friščić, Đurđa Adlešić i njihovi ortaci po zlu jesti kruh kojeg nisu
zaslužili!