Iako
političarima to nije drago, ali zasad se čini da su lokalni izbori polučili
samo negativne učinke. Legalizirali su političku prostituciju i potvrdili sociološka
istraživanja prema kojima je u tranziciji osiromašenoj Hrvatskoj politika još
uvijek jedno od najatraktivnijih zanimanja, i to ponajprije zbog dojma da se,
uz malu naklonost sreće, spretnost i snalažljivost mogu kapitalizirati, pri
čemu pamet, stručnost i obrazovanje, pa ni moral i poštovanje zakona nisu prioriteti
– piše Večernji list. S pozicije građanina, nakon lokalnih izbora vidi se samo slika političara iz krupnog plana, premazana svim mastima, kojega pokreće isključivo želja da se dokopa ili zadrži na vlasti, pa i usprkos tome što su mu birači upalili crveno svjetlo na semaforu. Lokalni su izbori upozorili i na mnoštvo nedostataka i apsurda u izbornom zakonodavstvu koji pridonose usitnjenosti političke scene, iskazivanju najvulgarnijeg oblika političkog makijavelizma i osjećaju birača da su kolektivno prevareni.
Zabrana preidzbornog koaliranja
Svaki dan u protekla dva tjedna donosi potvrdu da je rok od mjesec dana za
sklapanje većinske kombinacije koja će omogućiti uspostavu vlasti toliko dug
da je moguće koketiranje apsolutno svih sa svima. Pokazuje se da bi prijeizborno
koaliranje, koje je poprimilo razmjere epidemije, moglo biti glavni uzročnik
opće nestabilnosti lokalne samouprave. Teško je, naime, vjerovati da vlast sastavljena
od šest, deset ili dvanaest stranaka, koje ne moraju biti ni ideološki ni programski
slične, može biti stabilna. Način na koji već godinama funkcionira domaća politika,
kako na državnoj, tako i na lokalnoj razini, ne ostavlja previše mjesta povjerenju
u politiku. Svjesni anomalija koje proizlaze iz izbornog zakonodavstva, u najjačim
strankama, HDZ-u, SDP-u i HSP-u, ovih se dana sve glasnije spominje da ga treba
mijenjati, i to razmisliti o zabrani predizbornog koaliranja po uzoru na njemački
model i skratiti rok za sklapanje lokalne vlasti.
Osim toga, spominju i potrebu izmjena Zakona o političkim strankama kojima bi
se propisao znatno veći minimum članova koje je potrebno imati za registraciju
stranke. Sad ih je dovoljno 100, a spominje se da bi trebalo razmisliti o radikalnom
povećanju na 5000 ili čak 10.000 članova. O takvim se zakonskim izmjenama govorilo
i u prošlim mandatima, no odluka je padala u vodu zbog otpora malih stranaka
koje su optuživale velike da žele bipolarizirati zemlju. Međutim, lokalni su
izbori pokazali da je strah od bipolarizacije preuveličan, jer postoji barem
pet stranaka koje bi bez problema prešle prag od pet posto na državnim izborima.
Riječ je o HDZ-u, SDP-u, HSP-u, HNS-u i HSS-u. Ostale bi se, naravno, ili ugasile,
ili spojile s nekom srodnom strankom, ili pomirile s time da su isključivo regionalne
stranke, što je, htjeli to slabi igrači priznati ili ne, u interesu hrvatske
politike. Jer, osim što se izlazak na izbore u blokovima sastavljenim od pet,
šest ili osam stranaka doima smiješno, otvara i pitanje koliko zapravo vrijedi
ta vlast i svaki od partnera u njoj pojedinačno. Na lokalnim izborima birači
koji su izašli na izbore bili su suočeni sa stotinama ponuda u kojima nisu znali
za koga glasuju i tko im što nudi.
Kad se gledaju pojedinačni učinci, pravaši su s pravom najzadovoljniji. Digli
su se na gotovo 10 posto potpore na državnoj razini. Da su sutra parlamentarni
izbori, u Saboru bi imali najmanje 13 zastupnika. Osim toga, pojavili su se
kao politička snaga u područjima u kojima se nikad nisu uspjeli približiti pragu
od pet posto. U Rijeci su, primjerice, ušli u Gradsko vijeće, a na razini te
županije dobili su više od sedam posto glasova. HSP-ov šef Anto Đapić, pak,
najaktivniji je pregovorač o sklapanju lokalnih vlasti, jer u stotinama jedinica
lokalne samouprave bez njih to nije moguće. Iako pokretan adrenalinom razgovara
sa svima i trudi se ostaviti dojam samouvjerenosti, šef HSP-a je i te kako svjestan
da je riječ o visokorizičnoj igri u kojoj se može dobiti puno, ali i izgubiti
sve. Osim toga, tu i tamo su već pale oklade o tome hoće li Đapić biti stvarni
pobjednik u sklapanju vlasti ili, na koncu, najveći gubitnik. Trenutačno ga
napadaju kao najvećeg trgovca, jer o istim županijama razgovara i s HDZ-om i
s HSS-om, a ni SDP ne isključuje u sljedećem krugu. Đapić zapravo radi jedino
što može da bi HSP izvukao maksimalno moguće. Uspjeh na lokalnim izborima zabilježio
je i HSU, Sanaderov partner s državne razine. Umirovljenička stranka potvrdila
je relevantnost. U mnogim je sredinama ključ vlasti, kao i u slučaju HSP-a,
upravo u njezinim rukama.
Pad HSS-a
Liberali su, kako se vidi, pali svuda, osim u varaždinskoj i bjelovarskoj regiji,
čime HSLS postaje regionalna stranka. Čak se i Osijek na lokalnim izborima okrenuo,
premda analitičari ističu da se nije okrenuo od liberalizma, nego od Zlatka
Kramarića. IDS-u je karizma također narušena, jer prvi put u svojoj povijesti
za većinu u Istarskoj županiji trebaju partnera. Pronašli su ga u SDP-u... Iako
šef HSS-a Zlatko Tomčić tvrdi da njegova stranka nije najveći gubitnik lokalnih
izbora jer je s nekih 1500 vijećničkih mjesta u prošlom mandatu pala na 1250
mjesta, činjenica je da to ipak jest najveći pad. Pali su, istina, gotovo svi
poznati igrači, od HDZ-a, SDP-a, IDS-a do HSLS-a, no samo je HSS izgubio vlast
u četiri od osam županija u kojima ju je imao.
