U okviru Roklicerovih večeri u Caffe baru Cug održana je međunarodna manifestacija Stop nasilju nad ženama koja se u povodu Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama u isto vrijeme održala u pedeset gradova. U Virovitici su svoje pjesme čitali Mateo Balaban, Marina Mađarević, Natalija Bajer, Marija Karacsonyi, Zlatko Kovačević Saxa i po prvi puta na Roklicerovim večerima Anka Dorić čijim je nastupom najavljena promocija zbirke pjesama Mijene ljubavi u Gradskoj knjižnici i čitaonici, 21. prosinca. Uvodni esej Kakvu samouvjerenost i važnost žena može osjećati u društvu koje štiti ubice, silovatelje, nasilnike? Pročitala je Biljana Kovačević.
Mateo Blaban
NASILJE
Metalni dio kaiša
zaustavio se na usnama.
Počela je krv teći.
Možda sam prekuhala hrenovke.
Keramička vaza
pogodila me u rame.
Imam veliku modricu.
Možda sam previše usisavala.
Vršak drvenog križa
u letu razbio televizor.
Jedva sam uštedjela za njega.
Možda sam preglasno molila.
Naš sin se danas vratio
blatnjav iz škole.
Pijem normabel jer sam kriva zbog blata.
Danas mi je razbio arkadu...zbog blata.
Predugo sam pričala sa prijateljicom.
Toliko sam se smijala, baš je volim!
Našamarao me jer je mislio da ga varam.
...možda na krivoj adresi račun plaćam!
Danas...
Danas...
Danas... uzimam nož,
zabijam ti ga u srce!
Danas dragi moj;
patiš samo ti!
Danas dragi moj
tvoje suze ne vrijede...
Kao što nisu vrijedile moje,
koje su niz obraze padale zbog tebe!
Mali i ja odlazimo!
Kuhaj si hrenovke sam!
Anka Dorić
ODLAZAK
U šumi tama
Košuta sama
Hoda kroz kal
Zastane, sluša
Gle list se miče
To lovac bit će
Pomiso stiže
Duša joj plače
A studen strašna
Steže dah
Metalni nišan
Med lišćem šuti
Korakom grubim se pomalja
A ona stoji
Pred licem smrti
Više ne bojeć se
Ničega.
Žali za šumom
Blatnjavim domom
S potokom bistrim
Se oprašta
Zna ona davno
Puknut će samo
Pucanj kroz granje
Što razara.
Maleno srce
Zbunjeno sluti
Životu njenom
Bliži se kraj
Pucketa granje
Ježi se inje
To Šuma moli
Oproštaj
Taj metak svinje
Što dvje noge ima
Muklo se žrtvi prikrada
Srce je stalo
Tijelo joj palo
Crna ga zemlja upija
Al duša stoji
Ma kog da se boji
Bijednika toga
Nije je strah.
Dok Bijeli Jelen
Ka njojzi hita
Odzvanja grozom
Gluh proplanak ....
H O D A J
Blagoslovljena neka su vazda
Ona vremena kada
Skupa s kapima kiše
S neba sipe stihovi
Kad sumoran mjesec
Kao na klinu
Visi na nebu šutke
A oko njega zvijezde
Trepću kao nijeme lutke
Ti hodaj.
Kada Ti usud savija kičmu
Polama zbilju i sve što traje
Zagrizi usnu, progutaj knedlu,
Zagrli sebe i hodaj dalje.
Izloži obraz
Nek Ti ga vjetrovi deru
Ne boj se
Daj nek Ti dušu operu
Nečije suze iskrene
Neka Ti oproste tišinu
Oči svevideće
I miluju
Umorno lice Tvoje
Noću i danju
Ako i snježi,
Ti Suncu se smiješi
Zagrli sebe milo moje
Životu se bez rezerve podaj
I nemoj stati
Hodaj!
Zlatko Kokovačević
TELEGRAM
Stop nasilju
Stop
prekjučerašnje mrvice na stolu
Stop
hrpa prljavog veša
Stop
nezaliveno cvijeće
Stop
tišina
stop
galama
Stop
mirisi
Stop
prazni krevet
stop
Zatvorenim vratima
stop
Otvorenim vratima
stop
Nezatvorenoj pasti za zube
stop
Stop
nasilju
Stop
nad
Stop
ženama
Stop