Vani je hladno, -40, najgora zima od kada jebem po parkovima,a toga ima……
Ne znam kako ,ali smotao sam Sevku i Dariu,na čarobnom podiju disco bara 14 ili su one smotale mene (to će bit prije)
I evo nas,tu, u parku dvorca Pejačević u centru našeg čarobnog, snijegom prekrivenog grada u 04:15h
Subota se prelila u nedjelju, a moj jezik se prelio na Sevkine sise i Darijin vrat, Boga mi nisu ni one sjedile prekriženih ruku, pardon nogu, uzvratile su paljbu iz sveg raspoloživog oružja i bila je žestoka!!!
Hladno je za popizdi!!!! Gornja mi vilica udara snažno o donju, proizvodeći najmahnitiji plesni ritam, ali meni nije do plesanja, mislim da mi je sve manje i do Sevke i Darije, maštam o toplom ćebetu, o vrelom tušu, o kuhanom vinu, o vunenim čarapama.
Ovo je vjerojatno prva i posljednja šansa da maznem Seve i Dariju u duetu, ili da one maznu mene, ili da trio zaustavi slučajnog prolazni(ka)cu i da maznemo njega/nju, pa ipak zatomim osjećaj hladnoće, te prionem poslu!!!
Od silnog minusa Sevkin se jezik u jednom trenutku zalijepi za Darijin i kako se čini, put do odcjepljenja i samostalnosti neće im baš proći bez krvave bitke.
Isprva prasak smijeha, alkohol je još kolao našim venama i sve je izgledalo normalno, filmski. Međutim nakon određenog vremena ,kako je alkohol splašnjavao i kako smo debelo shvatili da od jebačine ne bu` spektakl, zajebancija prerasta u horror. Darijin jezik počinje obilato krvariti, što dovodi do mučnine i povraćanja kod Sevke!!!Ne trebam vam posebno objašnjavati u čija se usta slijevala Darijina krv i obratno.
Još uvijek su zalijepljene, nastane muk……………………………………………….
Muk prekine još jedno Sevkino, prvo naprezanje, a zatim i „SAFTNO“ bljuvanje.
One plaču…………………………………………..
Odlučno uzimam mobitel, okrećem broj hitne i već kroz par minuta stiže kombi!!!
Za divno čudo u kombiju su vozačica i medicinska sestra.
Primjećujem da su obje pijane, ili čak napušene, međutim situacija je delikatna pa im dopuštam da pomognu mojim „Suborcima“
U tren oka, naizgled nerješiv problem biva okončan, bez ozbiljnijih posljedica, te nas prijazno osoblje hitne pozove u stražnji dio vozila kako bi se zgrijali.
Nakon ulaska u kombi postaje nam svima jasno da bi započetu igru ipak mogli završiti, a da smo u pravu ,dalo se naslutiti kada je jedna od „hitnih“ djevojaka raskopčala bijelu bolničku kutu, ispod koje nije nosila ništa, točnije, nosila je SVE!!!!!
Odlučili smo voziti kombi cijelu noć (NAIZMJENCE) tako da svi budu sretni, zadovoljni i uposleni.
Obišli smo tako Virovitičko-podravsku, Bilogorsku i još neke (NE ZNAM TOČNO KOJE, NISAM VOZIO TAJ DIO) županije.
Osim što sam upoznao ljepote naše i drugih, nama,susjednih županija, naučio sam ponešto i o uslužnosti i ozbiljnosti posla hitnih službi, a puno sam naučio i o ponašanju ženskog tijela u hitnim i nesvakodnevnim situacijama, sve u svemu, subota se već debelo prelila u nedjelju kada sam stigao kući, ozarena lica i krvavih očiju, naučio sam puno o prirodi i društvu.