VLADA U Sabor upućen prijedlog zakona o klimatskim promjenama
Ministarstvo donijelo protokol o sigurnosti u školama
Hrvatska bi mogla dobiti Nacionalni dan psihologa, 14. ožujka
Plenković: Potpisat će se Protokol za dizanje mjera sigurnosti u školama
Unatoč prekidu tranzita ruskog plina preko Ukrajine, opskrba u Hrvatskoj stabilna
Tesla prodajom u 2024. za dlaku ispred BYD-a
Cijene nafte porasle prema 76 dolara, u fokusu kineske novogodišnje poruke

  Priče s ulice

Priče s ulice, deveta

  Biljana Kovačević           06.11.2023.
Priče s ulice, deveta

Bila je studentica druge godine Pravnog fakulteta. Za ljetne praznike otišla je kod bake na selo. Imala je toliko planova za sebe i za oca koji se silno trudio da joj omogući školovanje. Koliko joj je majka fizički nedostajala, toliko je osjećala emocionalnu pustoš u vezi oca. Bila je svjesna njegove ljubavi, ta nema toga što ne bi učinio za nju. Nije bio razgovorljiv. Znala je ona da guši emocije u sebi i nije vičan njihovu iskazivanju. Čak i rijetki zagrljaji kojima bi se pozdravljali ili rastajali, bili su brzinski. Kao da se bojao jače stisnuti ju uz sebe.

Možda ga je previše podsjećala na majku. Možda se stidio. Nije na muškarcima da se pokazuju slabićima. Kad bi se jako usamljeno osjećala, znala je svoju staru krpenu lutku staviti pred sebe i zamišljati kako razgovara sa majkom. Otac bi sjedio u svojoj fotelji čitajući novine i preko njih gledao u TV.

Obitelj joj se činila jako važnom. Poželjela je ona da je bar imala brata ili sestru pa se ne bi osjećala tako napušteno i mizerno. Zamišljala je kako će jednog dana osnovati svoju, bar sa troje djece i mužem koji će uvijek biti uz njih. Dodavala bi svojim likovima osobine glumaca koje je voljela, pa bi od svakoga uzela po nešto. Od jednog oči, drugog tijelo, kosu, trećeg osobine za koje je mislila da su važne u životu. Prije svega povjerenje i odanost.

To ljeto je nekako bila puna života, neke nevine radosti. Voljela se smijati,osjećati svoju dugu plavu kosu na licu dok vjetar puše. Jedne večeri je upoznala mladog muškarca. Starijeg od nje, ali tada tome nije obraćala pozornost. Nimalo nije ličio na njenog savršenog. Imao je plave oči i plavu kosu. Svidjeli su se jedno drugome na prvi pogled i krenula je njihova priča.

Koliko će ona trajati i u što će se pretvoriti nije marila. Osjećala se slobodnom i zaljubljenom. Mislila je da je to ljubav. I to njena prava prva ljubav! Provodili su vrijeme zajedno po šumarcima i livadama i dogodilo se ono o čemu je samo slušala od svojih prijateljica. Nije imala nikakvu predodžbu o tome.

Predala se djetinji naivno, s punim povjerenjem u čovjeka kojeg nije poznavala. Mislila je da imaju cijeli život pred sobom da se upoznaju. Bilo je važno samo ono što sada osjećaju. U njoj se probudila nepoznata strast. Njeno tijelo je gorilo iznutra od novih osjećanja koja su joj do tada bila nepoznata. Nije mogla ni zamisliti da to tako izgleda. Činilo se kao da su stvoreni jedno za drugo. Premda nije bila neka pjevačica, znala mu je tiho pjevušiti dok su zagrljeni šetali kraj jezera.

Sjetila se smiješnog događaja kada su u mraku upali u blatnu rupu u kojoj mu je ostala cipela. Dok su se vraćali kući, šepao je na jednu nogu i smijali su se razdragano.

Komentari




Još iz kategorije Priče s ulice



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.