VLADA U Sabor upućen prijedlog zakona o klimatskim promjenama
Ministarstvo donijelo protokol o sigurnosti u školama
Hrvatska bi mogla dobiti Nacionalni dan psihologa, 14. ožujka
Plenković: Potpisat će se Protokol za dizanje mjera sigurnosti u školama
Unatoč prekidu tranzita ruskog plina preko Ukrajine, opskrba u Hrvatskoj stabilna
Tesla prodajom u 2024. za dlaku ispred BYD-a
Cijene nafte porasle prema 76 dolara, u fokusu kineske novogodišnje poruke

  Priče s ulice

Priče s ulice (18)

  Biljana Kovačević           28.11.2023.
Priče s ulice (18)

Prošlo je više od 20 godina kada ju je iznenadio telefonski poziv. Noge su joj se tresle kad je prepoznala glas. Slušala je kako je sretan što ju je pronašao, kako mu srce udara i kako bi volio ponovo se sresti sa njom i razgovarati o svemu. Pristala je. Nije imala što izgubiti. Zanimalo ju je kako taj čovjek danas izgleda i što joj to važno ima za reći.

Sada je na sve gledala očima žene u godinama koja je prošla razna iskustva i nije mu više toliko zamjerala. Uostalom, on nije niti znao. Sjećala se pisma koje joj je uputio nakon odlaska. Pisao je kako će se vratiti i povesti ju sa sobom. Naveo je mjesto sastanka na koji ona nikada nije otišla, a pismo je bacila. Bila je odlučna završiti fakultet i izgraditi vlastiti život po svojoj mjeri. Već je bila učinila ... ono ... i nije se tu imalo što više za govoriti.

Našli su se u jednom restoranu. Naručili su večeru i lagano razgovarali. Gledala je ponovo u te plave oči i sada već pomalo prosijedu plavu kosu. On je bio vidno uzbuđen i dirnut. Pričao je kako je rastavljen. Žena je otišla za novim iskustvima. Ima dva sina. Na drugog su čekali devet godina i kako je bio jako sretan da je svima govorio: Moja žena je trudna!

Ima dvije kuće, roditeljsku i svoju. Volio bi nastaviti sa njom dalje. Slušala je i osjetila oštru bol kada je pričao o trudnoći svoje supruge. Lomila se cijelo vrijeme razgovora da li da mu uopće išta kaže. Na kraju je zaključila da ipak ima pravo znati.

Želio je čuti sve što se s njom dešavalo nakon njegovog odlaska. Pričala je što je učinila i da joj je jako žao, da mu se ispričava i da ima još jednu šansu, nikada to ne bi ponovila. Vidjela je suze u njegovim očima. „Jako mi je žao što sam te ostavio samu u problemu“, rekao je.

Kimnula je glavom. Razumjela je. Nije više bila ona klinka zanesena pričama iz filmova i knjiga. Osjetila je realan život i kako te nekada dovede do ruba da naprosto moraš izabrati stranu unatoč onome što stvarno osjećaš i želiš. Sjetio se njihove šetnje, izgubljene cipele i pjesme koju mu je pjevala. Na rastanku je rekao: „Pazi na sebe. Čuvaj se!“

I otada je ponovo prošlo 20 godina. Bilo je dana kad bi poželjela ponovo ga potražiti. Čisto onako da sazna da li je još živ. Internet i društvene mreže su nudile priliku za to, no ona nije bila sklona njima.

Prijateljica se ponudila da joj otvori fb. Odbila je. Što da ona nepoznatim ljudima otvara vrata svog života i intime. Jedva se nosila i sa onima u stvarnom životu. Ovaj trenutak je pomislila da bi to mogao biti sljedeći korak u njenim promjenama koje je željela uvesti u svoj život.

Razmišljala je o svojim navikama i dnevnom rasporedu. Sada kada više nije morala paziti na vrijeme osjećala se slobodno, pa je čak ustajala i ranije nego što bi trebala. Subote i nedjelje mogla se izležavati do kad bi htjela, zapravo, svaki dan je to mogla, no sada to više nije imalo posebnu draž.

Bila je željna akcije. Nitko joj nije određivao tempo niti ritam i činilo se kao da napravi više posla nego kada se trudila. Znala je da ljudi teško mijenjaju svoje navike i pravila po kojima žive. U njima osjećaju neku sigurnost, ma kako im inače bilo teško u životu.

Neki čak misle da su i loše navike bolje od bilo kakve promjene. One zahtijevaju napor. Ne samo fizički, već i napor volje da se pokrene. Ovaj put je doista imala volju. Nije znala može li to sve pripisati samo upoznavanju Njega ili su se stvari počele nekako slagati i za nju.

Noćima se molila Bogu. „Molim Te Bože, ne dozvoli da umrem a da ne osjetim kako je to biti žena!“

Nije više morala strahovati da će ostati trudna. Nije više morala nikome polagati račune. Mogla je još pronaći nekoga tko bi volio provoditi vrijeme uz nju. Njena sklonost moralnim vrijednostima i stalnom preispitivanju čini li nešto kako treba ili ne, njena zabluda da se cijeli život ponaša pošteno i pravedno, ispustila je iz vida samo jednu malu sitnicu.

Koliko se pošteno i pravedno odnosila prema sebi?! I još veća zabluda, da će oni koji budu tako postupali biti pošteđeni patnje. Shvatila je da je patnja sastavni dio života i da nitko ne može biti oslobođen od nje. Pa i oni koji misle da sve rade potaman.

Sjetila se priče o Jobu. Voljela je tu priču jer je osjećala tu veliku dvojbu u njemu, taj konflikt, to protuslovlje.. Ako učiniš nekome na dobro, činiš zlo drugome. Kako postupiti kad si jedini ti taj koji može donijeti odluku?

I u jednom i u drugom slučaju snosiš posljedice.

Njegovo uvjerenje da ako radiš dobro, bit' će ti dobro, a ako radiš loše, bit' će ti loše, postalo je kobno za njega, jer je kao i mnogi imao pogrešno mišljenje o Bogu. Posredovao je kod Boga za svoju djecu, ne shvaćajući da je priroda stvari takva, da svatko mora ispiti svoju čašu boli.

 

Komentari




Još iz kategorije Priče s ulice



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.