Veleposlanik Moore istaknuo je kako cijeni iskrenu zabrinutost hrvatske predsjednice za stabilnost Bosne i Hercegovine te dijeli značaj prepoznavanja terorističke ugroze. Moore je hrvatskoj predsjednici predstavio rad i aktivnosti Misije OESS-a. Posebno je naglašena važnost obrazovanja i suradnje u kontekstu iskorjenjivanja radikalizacije.« To je dio priopćenja koji je ured predsjednice Republike objavio u utorak, poslije predsjedničina prijema za voditelja misije Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS) u BiH Jonathana Moorea, dan nakon što je Milorad Dodik u Banja Luci priredio svoju probu za otcjepljenje pod maskom proslave Dana Republike Srpske.
Naizgled rutinsko priopćenje od samo četiri pasusa politički je duboko uznemirujuće, jer sugerira potpuni izostanak predsjedničina interesa za razgrađivanje BiH koje Dodik provodi sada već potpuno otvoreno, drsko se rugajući cijelome Zapadu. Štoviše, priopćenje s Pantovčaka daje naslutiti i nešto mnogo gore – da predsjednica Republike, usprkos tome što je Republika Srpska i službeno krenula put osamostaljenja, i dalje ustraje u svojemu uvjerenju, i politički i moralno nepristojnome, o silnoj »terorističkoj ugrozi« i »radikalizaciji« u susjednoj državi.
Krenimo međutim korak po korak. Predsjednica Republike primila je u utorak u Zagrebu voditelja misije OESS-a u BiH, »s kojim je razgovarala o važnosti vraćanja usredotočenosti međunarodne zajednice na stanje u jugoistočnoj Europi, posebice u BiH, u kontekstu nedavnih zbivanja«. Ta nezgrapna rečenica objavljena je samo dan nakon što su Milorad Dodik i Mladen Ivanić – zajedno s Tomislavom Nikolićem – cjelovitosti BiH dosad najsnažnije bacili rukavicu u lice, obilježavajući Dan RS postrojem srpskih vojnika mimo dopuštenja te oružanim defileom entitetskih policajaca. Utoliko, predsjedničin prijem za veleposlanika Moorea razumljiv je i dobrodošao. O čemu su, međutim, njih dvoje razgovarali? O tome smo mogli doznati samo iz priopćenja predsjedničina ureda, jer misija OESS-a u BiH nije objavila ništa. U kratkome priopćenju s Pantovčaka, pak, nema ni riječi o skandalu kojemu proteklih nekoliko dana svjedočimo u Banja Luci, koji najsnažnije dosad drma temeljima BiH, prijeteći čak etničkim raspadom tamošnje vojske i Ministarstva obrane. Ali se zato, u ta četiri pasusa predsjedničkog priopćenja, na čak dva mjesta spominje »teroristička ugroza« i »radikalizacija«. Formulacija priopćenja otkriva da je tim prijetnjama, koje današnji svijet već automatski čita kao »islamističku terorističku ugrozu« i »islamističku radikalizaciju«, veleposlanika Moorea plašila Kolinda Grabar-Kitarović, a on odgovorio kako »cijeni iskrenu zabrinutost hrvatske predsjednice za stabilnost BiH te dijeli značaj prepoznavanja terorističke ugroze«. Također, kaže priopćenje, veleposlanik je predsjednici »predstavio radi i aktivnosti misije OESS-a«, a potom je »posebno naglašena važnost obrazovanja i suradnje u kontekstu iskorjenjivanja radikalizacije«.
Predsjednica Republike morala bi objasniti – koga ona to smatra radikaliziranim u BiH? Čiju to radikalizaciju treba iskorijeniti »obrazovanjem i suradnjom«? I čiju to »terorističku ugrozu« prepoznaje Kolinda Grabar-Kitarović? Misli li da je proslava Dana Republike Srpske »teroristička ugroza«? Ako misli, zašto to nije otvoreno rekla? Smatra li da bi »obrazovanjem i suradnjom« – možda diplomatskim uvjeravanjima i stipendijama za mlade Srbe? – trebalo »iskorjenjivati radikalizaciju«, pa da Srbija i RS odustanu od secesionizma? Ili će ipak biti riječ o onome posve suprotnom, o čemu je predsjednica nažalost već javno govorila, optužujući muslimane u BiH za radikalizam, i tvrdeći da će se tisuće islamističkih terorista iz Iraka i Sirije vratiti u BiH? Kako je moguće da predsjednički ured objavi toliko nedorečeno priopćenje o tako važnome, upravo strateški krucijalnome problemu, i to baš u času kada se susjedna zemlja počinje naočigled raspadati – jasnom krivicom samo jedne, srpske strane?
No, nismo naivni. Ne gajimo iluziju da bi Kolinda Grabar-Kitarović Republiku Srpsku nazvala »terorističkom ugrozom«, ili da bi pozvala na »iskorjenjivanje nacionalističke radikalizacije« u Banja Luci. Utoliko gore – ako hrvatska predsjednica, usred ove proruske Dodikove ofenzive koja ne preza ni od oružanih prijetnji, uistinu ustraje u uvjerenju da je islamistički terorizam glavna prijetnja miru u BiH, tada imamo posla s političkim problemom mnogo slojevitijim nego što je već poslovična, katkad čak zabavna predsjedničina neozbiljnost, neobaviještenost i politička trapavost. Jer ako je tako, Pantovčak bi se u sljedećih nekoliko godina mogao pokazati regionalnim uporištem novoobjavljenih »dobrih« namjera Putina i Trumpa, da ove na Balkanu, bez ikakve sumnje, oživotvore staru poslovicu, koja opominje da je dobrim namjerama popločan – put u pakao.