VLADA U Sabor upućen prijedlog zakona o klimatskim promjenama
Ministarstvo donijelo protokol o sigurnosti u školama
Hrvatska bi mogla dobiti Nacionalni dan psihologa, 14. ožujka
Plenković: Potpisat će se Protokol za dizanje mjera sigurnosti u školama
Unatoč prekidu tranzita ruskog plina preko Ukrajine, opskrba u Hrvatskoj stabilna
Tesla prodajom u 2024. za dlaku ispred BYD-a
Cijene nafte porasle prema 76 dolara, u fokusu kineske novogodišnje poruke

  Putujem i pišem

Prag - grad podno tamnog gotičkog neba

  Žarko Klaić           22.06.2012.
Prag  - grad podno tamnog gotičkog neba

Pročitavši nedavno odličan kriminalistički roman češkog autora Miloša Urbana ''Sedam crkava'' ponovno me zaintrigirao Prag. Roman smješten u suvremeno doba opisivao je neobične zločine smještene pod okriljem praške gotike; na ulicama. Misteriozne tavanske prostorije crkava, neobični zvukovi zvona, ispreplitanje sna i jave i uvijek sveprisutna noć, Prag je u tom romanu bio drukčiji, no opet stvaran. Poželio sam ponovno posjetiti češku metropolu.

Sad već davne 2004. godine prvi put sam posjetio taj grad na apsolventskom putovanju. No, što previše mlad, što previše nezainteresiran za arhitekturu, što pod utjecajem piva (da ne idem u detalje), što loš fotoaparat, učinili su da mi Prag ostane u magli, neistražen i nezapamćen.

Pojavila se prilika za povratak. Počeo sam od nedavno uživati u školskim sindikalnim izletima, pa se među kolektivom već nakupilo nekoliko sasvim zanimljivih izleta; Budimpešta, Beč te poneki izlet po dragoj nam našoj. Stigao je na red i Prag. Savršena prilika za obnoviti znanje i prisjetiti se okusa čeških knedli.

Noćna vožnja turističkim autobusom prema Češkoj prošla je u ugodi, što je najvažnije napomenuti nakon vožnje tim nadrealnim prijevoznim sredstvom s manjkom komfora. Smjestili smo se u hotel Mars i praška trodnevna avantura mogla je krenuti. Ne bih ovdje htio pisati o klasičnim turističkim mjestima, podatke o njima stvarno možete pronaći gdje god. Pisao bih i pisat ću o onim sitnim stvarima koje čovjek lako može preskočiti, možda i zaboraviti, ali su one tu, ostaju u sjećanjima i samo ih se u rijetkim trenutcima sjetimo. To su oni isti trenutci koji vam u sekundi izmame osmijeh na licu i zbog kojih neki grad jednostavno zavolite, zbog kojih se poželite vratiti.

Prva stvar koji mi se svidjela u Pragu je bio doživljaj ''oživljavanja'' neuglednog parkirališta ispred hotela na periferiji grada. Tržnice su životne. Do jučer prazan s tužnom fontanom, a već sutradan živahna mala tržnica na kojem ste se mogli kupiti kvalitetni kozji sir, zatim pojesti pečene riblje filete; tržnica koja je cvala prepuna cvijeća, zelene šparoge tek svježe ubrane iz vrta čekale su kupca, gdje ste mogli kupiti korabu, svježe rajčice ili šarene turske karanfile sve za nekoliko kruna.

Turistički obilazak pod okriljem agencije ponekad može biti zamoran, no pravilnim doziranjem slobodnog vremena sve može izgledati lijepo. Što onda napraviti u Pragu u slobodno vrijeme? Mislim da je hrana uvijek nezaobilazan dio, pogotovo što se nalazimo u kulinarskom raju. Prekrasna terasa u restoranu Havelska koruna izmamila mi je prvi istinski osmijeh. Čaša piva Urquell koje slovi kao jedno od boljih piva uz okus prvog zalogaja prvoklasnih knedli sa šljivama izazvala je sreću, u trenu . Znam da moja mama doma radi to isto, ali jesti knedle sa slatkim preljevom i to u Pragu, koje su bile tako slatke, jednostavno diže u nebesa. Nakon slasnog objeda, također u istom kvartu, prošetali smo malenom tržnicom Havelske tržište. Rukotvorina, umotvorina, proizvoda i suvenira da vam srce poigra. Gdje taman kad pomislite da ste sve vidjeli, trgnu vas iz sna boje svježeg voća uredno poslaganog dok slatke oblatne u lokalnoj varijanti odmah tjeraju na vađenje kruna iz džepa.

U onih nekoliko lokacija kojih sam se u magli prisjetio nikako se ne smije propustiti prošetati Vaclavskim namestima (trg). Prekrasan je to trg koji se pruža od Narodnog muzeja prema ostatku Praga. Istina da trg ima i pomalo mračnu povijest jer se u neposrednoj blizini spalio češki junak Jan Palach 1969. g. i  svijetu pokazao borbu Čeha i Slovaka za slobodom. Stoga, treba stati pored spomen ploče tom čovjeku i duboku mu se pokloniti. Upravo na tom trgu sam kao student apsolvent samo sa ruksakom na leđima često izlazio na stanici metroa i tumarao dalje ulicama. Trg je ostao u lijepom sjećanju, i ostavljam stoga Svetog Vaclava (Vjenceslava) da i dalje sa svoga konja nadgleda uspon suvremene Češke.

Nisam još ništa spomenuo o poznatoj praškoj gotici, no to ću ostaviti za noć. Noć je ta koja krije tajne. Nakon ugodne šetnje po ulicama Praga, posjete Starogradskom trgu i obilaska poznatog Astronomskog sata na Starogradskoj vijećnici koji datira iz 16.st., uputili smo se u jednu od poznatih praških restorana-pivnica; Restoran Karel IV. Došlo je vrijeme za tradicionalnu večeru. Uz nekoliko krigli slasnog praškog piva, bilo da je to bio Gambrinus, Kozel ili neko drugo jer ne možete pogriješiti u izboru, uistinu smo podigli atmosferu. Učas je pivnica bila puna žamora i zvukova kuckanja čaša punih pjene. Stigla je i večera; juha je bila osvježavajuća, no ono što je slijedilo nakon nje, ostat će mi u sjećanju vjerojatno dugo. Na stol je stigla, ni manje ni više, ogromna ružičasto crvena pečena svinjska koljenica. Iako je sve izgledalo pomalo barbarski, doživio sam duh srednjovjekovnog Praga; ako je tako jeo češki kralj Karel IV, želim i ja tako jesti. Svinjska koljenica uz prilog senfa, hrena i slatkih feferona, neizostavan kruh i krigla piva na stolu učinila me ponovno sretnim čovjekom. Čovjeku stvarno malo treba da bude sretan. Kolač sam samo probao, bio je s orasima i jabukama.

Posjet Praškom dvorcu i Hradčanima stavio bih na visoko mjesto u kategoriji ''treba vidjeti''. Impresivan je to i privlačan dio grada u kojem se može uživati u lijepoj arhitekturi, ali i u češkoj uličnoj umjetnosti, ovdje mislim na ulične svirače, slikare i umjetnike različitih profila. Katedrala sv. Vida je mjesto gdje treba staviti nogu, jer ta katedrala iz 14.stoljeća ostavlja bez riječi. Dašak praške gotike je tu.

Što opet raditi u popodnevnim satima kada ste pomalo gladni i ne znate gdje bi odmorili noge? Opet u pivnicu. Stoga smo mi zavirili u poznatu pivnicu U Vejvodů; s odličnim interijerom i velikim prostorom ta pivnica pruža savršenu oazu za pročitati novine u miru ili za razgovore o dnevnim situacijama u državi. Pojeo sam savršene knedle s borovnicama i isprobao točeni Černý kozel, jedno od boljih tamnih piva u Čeha. Pivo savršeno prija uz slatka jela jer i samo ima ugodan karamelizirani okus. Napustili smo pivnicu i krenuli dalje.

Napokon dolazim do djela kojeg sam čekao, Prag noću. Uputili smo se na plovidbu brodom slavnom rijekom Vltavom. Rijeka je to koju Česi vole i to se vidi na svakom koraku. Nad njom su podignuti prekrasni mostovi, gotički kao što je Karlov most, potom secesijski, moderni, da ne duljim dalje. Rijeka je to kojom plove mnogobrojni brodovi, koju ljudi koriste za stotinu stvari, rijeka je to koja ima dušu. Zaplovili smo mirno površinom rijeke i polagano večerali dok je noć polagano padala. Bilo je to vrijeme za izlazak van, za pod nebo, za pogled prema Pragu.

Mjesec se podignuo nad gotičkim tornjem Karlovog mosta i bacao svjetlo na površinu vode. Siluete spomenika ocrtavale su se na mostu dok su brodovi prolazili tiho pored nas u gotovo istom ritmu, ritmu Vltave. Igra svjetlosti probudila je uspavani grad, dok je pramac našeg broda na tren budio rijeku. Neobična plava boja obojila je trenutak u vremenu u kojem smo se našli svi; ljudi, rijeka i grad stopili su se u jedno, u harmoniju. Nisam želio da taj trenutak završi i taman kad sam pomislio da je gotovo zasvirala je glazba; Smetanina Vltava bila je savršena, nikada nije bolje zvučala. Osmjehnuo sam se.

 Napustili smo sljedeće jutro Prag. Ostala su sjećanja!

Komentari




Još iz kategorije Putujem i pišem



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.