Potkraj 90-ih Škegro je propustio rasteretiti biznis kad je uveden PDV. Šuker je 2008., kao što tvrdi, htio rezati proračun, ali mu ‘nisu dali'. Proračun 2012. treći je prijelomni u 20 godina
U danu u kojem su na internetu osvanuli savjeti Misije MMF-a aktualnoj hrvatskoj Vladi da su najavljene mjere štednje pozitivan signal, ali da treba rezati još jače, u Rumunjskoj je ostavku dao tamošnji premijer Emil Boc. Razlog: presudilo mu javno nezadovoljstvo strogim mjerama štednje koje je provodila njegova vlada.
Ostavka rumunjskog premijera važna je za tjedne i mjesece koji slijede u Hrvatskoj. Nije više stvar u tome ima li neka vlada u nekoj zemlji hrabrosti upustiti se u rezanje proračuna i provoditi mjere štednje. Riječ je o tome ima li sposobnosti smanjiti sve vrste deficita, a da za nekoliko mjeseci ne mora odstupiti.
Međunarodni monetarni fond ni u kojem slučaju nije na popisu institucija koje cijenim. Godinama je riječ o birokratskoj tvorevini koja ima rigidan i jednoslojan recept za sve tranzicijske zemlje svijeta. Smanjite potrošnju, provedite ‘strukturne reforme', bla, bla, bla... Dođu nekakvi birokrati u zemlju Krakoziju, obave u desetak dana niz razgovora, prepišu recept i vrate se u washingtonsku ugodu. Onda vlada zemlje Krakozije ne provede recept pa ispadne da je MMF dao genijalan prijedlog, a tupoglavci u toj dalekoj zemlji nisu znali provesti jednostavno rješenje... Podsjeća to na priznanje pokojnog Branka Horvata da nijedan premijer kojeg je u životu savjetovao nije završio mandat.
Šuplji MMF-ovi recepti
Ako tako mnogo zemalja ne uspijeva provesti genijalne MMF-ove recepte, onda možda recept nije dovoljan. Kad bi mudraci iz MMF-a i sličnih globalnih institucija zaista željeli pomoći, onda bi angažirali najbolje svjetske eksperte, ne samo ekonomiste nego psihologe, PR-ovce, marketingaše... Koji bi dali recepte kako provesti bolne rezove, a zadržati vlast.
Budući da takvih MMF-ovih recepata nema, vladama poput sadašnje hrvatske ostaje da ga smisle same. Za sada to izgleda tako da se ministar financija Slavko Linić postavio kao gromobran ispred premijera Milanovića. Pa ministri koji će morati vojsci ili policiji rezati božićnice i regrese rabe formulaciju: ‘To od nas traži Linić.'
Smanjenje proračuna za 4,8 milijardi kuna doista je dramatičan potez. Bivša premijerka Jadranka Kosor zvuči tragikomično kad poručuje da takva ušteda nije moguća i da se, možda, može uštedjeti ‘200 milijuna kuna'. Ništa nije nemoguće, samo treba preživjeti posljedice. Drama u Hrvatskoj počinje. Rezovi će biti vrlo bolni. Kad se skresane proračunske stavke spuste do posljednjeg sela u Slavoniji ili posljednje liferantske tvrtke koja je ugodno živjela opskrbljujući državni aparat uvoznim potrepštinama, dogodit će se deseci tisuća obiteljskih drama.
Traktoristi probijaju led?
Presudno će biti kako će Vlada menadžerirati pogođene interesne skupine. Ponajprije one koje su se naviknule traktorima na cestama ili drugim oblicima pritisaka zadržavati dobivena prava. Treba promatrati s koliko će umješnosti resorni ministri u pregovorima tupiti oštrice gnjevnih gubitnika proračuna. Onda treba pratiti koliko će biti situacija u kojima će se nezadovoljnici od resornog ministra okrenuti prema ‘krivcu za sve' - ministru financija Liniću. A posebno će biti važno hoće li se u pokazivanje odlučnosti morati uključiti i premijer Zoran Milanović. I hoće li biti odlučan ili će morati popuštati.
Da bi premijer i ministri zauzeli potreban pregovarački položaj, nužno je da imaju uvjerljive priče za opću javnost. Vlada i dalje griješi kad se hvata samo za državne investicije kao motor izvlačenja iz recesije. I dalje se nitko u njoj ne bavi ozbiljno jedinim mogućim rješenjem - povećanjem izvoza pod svaku cijenu. Nonšalantno se prihvaća da u Europi pada potrošnja, zbog čega se ni izvoz ne može povećavati. Kao da je svijet samo Europa.
Čak je i Misija MMF-a, prvi put otkako su njezini savjeti javno dostupni, počela spominjati potrebu jačanja izvoza. Bit će tragično ako Milanovićeva vlada solidno menadžerira smanjenje proračuna, a onda za godinu-dvije padne jer je zaboravila da samo izvoz može dati pravi impuls rastu.
Svi su proračuni važni, ali u ovih 20 godina neki su bili važniji. Tako je Borislav Škegro 1988. propustio rasteretiti ekonomiju kad je uveden u prvom trenutku izdašan PDV. Onda je 2008. Ivan Šuker, prema svojoj verziji, htio srezati proračun, ali mu ‘nisu dali'. Sada, 2012., Linić gura proračun o čijoj će provedbi uvelike ovisiti budućnost poslovanja u Hrvatskoj.
