VIROVITICA,
27. rujna - Popis neprijatelja vinograda je dugačak. Trebalo se obraniti
od bolesti, od tuče... U tridesetak minuta može biti izgubljen cijeli urod,
a posljedice se mogu osjećati godinama. Zvonilo se, molilo, lupalo iz mužara.
Od lopova se vinograd čuvao stražama i sačmaricama. Na kraju, tu su i životinje:
srna, jazavac, i tko zna tko još želi slatko grožđe! A tek napasti iz zraka
- kosovi i čvorci!
Ali, dolazi i taj kraj rujna, kada počinje berba, jematva, trganje.
Vinogradi nam pokazuju da, koliko kod mi bili samouvjereni, ipak nešto drugo,
izvanjsko odlučuje o sudbini našeg vinograda. I tako to ide već više od 8 000
godina. Arheolozi kažu da je najstarija posuda u kojoj se držalo vino ona s
planine Zagros u Iranu. Tih šest zemljanih 
posuda
od devet litara bile su sastavni dio velike neolitske kuhinje, u kojoj se spremala
hrana za poveću obitelj.
Drugi znanstvenici tvrde da su vinovu lozu prvi kultivirali Egipćani, pa zatim
Grci i Rimljani, koji su vino i vinograde proširili na sjever Europe.
"Vino je dio naše kulture i civilizacije, a berba je nevjerojatan ritual,
čiji je cilj i svrha proizvesti vino, piće koje opija i pomiče iz stvarnosti
u neka druga stanja."
A kako je nekad izgledala berba grožđa? Gotovo isto kao i danas. Skupila bi
se obitelj, djeca, prijatelji. U Virovitici i okolnim selima ne bi se išlo rano
u berbu, tek oko osam, zbog velike rose. Prvo bi se pojeli žganci, krumpir,
a onda do večeri u vinograd. Tamo bi se i ručalo - bažulj, kuhano meso. Zadnjeg
dana berbe bilo bi i kolača i boljeg vina. Najveseliji dani u vinogradu nagrada
su za godišnji trud.
Berba
je u nekim krajevima već odavno i turistička atrakcija. U Pregradi se na berbu
zove već od 1939. 'Polazak autobusa od buffeta Dušak, Palmotićeva 3, u 6 sati
ujutro', piše na voznoj karti.
A tako je i u cijelome svijetu, od Francuske do Kalifornije. Vino je dio naše
kulture i civilizacije. S druge strane, berba je i nevjerojatan ritual. Cilj
i svrha je proizvesti vino, piće koje opija, koje nas pomiče iz stvarnosti u
neka druga stanja. Priznajmo, zar nije neobično koliki se godišnji trud i muka
u vinogradu podnosi samo da bi se na kraju blaženo opili? I svi s veseljem odlaze
u berbu, pjevajući ponosni što se godina bliži kraju i što će doći smiraj zime,
kada zamiru radovi na polju i vinogradu. Vrijeme je za svadbe, obrede, običaje.
Jer nije rad 
stvorio
čovjeka, nego ples i pjesma.
Sve kulture imaju nešto što ih opija i olakšava pogled na stvarnost, a mi nismo
iznimka. Kad berba prođe, napetost raste. Mora se čekati taj tajanstveni trenutak
kada će mošt postati vino. Kao što kaže reklama - 95% vina popije se do nove
berbe. U siromašnim prigorskim obiteljima vina je nestane već i do Nove godine.
Pa sad zamislite kako je čekati Martinje!
"Trud i rad, znanje i znanost pod našom su kontrolom, ali vinograd je i
nešto više. Vinograd je eksperiment u kojem čovjek nije uvijek pobjednik."
