Zakon o pretvorbi. Zakon o trgovačkim društvima. Antiinflacijski program iz 1993. Ta su tri dokumenta obilježila dvadeset tranzicijskih godina u Hrvatskoj. Loše ili dobro, to je druga priča.
Sad se tim trima dokumentima namjerava pridružiti i četvrti. Zakon koji ima težinu sličnu onoj kakvu je imao Zakon o pretvorbi, kojim je društveno vlasništvo preko noći pretvoreno u državno (ili stranačko...), zove se zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi.
Ministar financija Slavko Linić na pokušaju uvođenja tvrdoga financijskog ograničenja u hrvatsku ekonomiju (hard budget constrains) polaže svoj najteži ispit. Uspije li u njegovoj provedbi, bit će proglašen vizionarom; ne uspije li, naći će se mnogi koji će ga proglasiti megalomanom.
Detalje Prijedloga zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi i reakcije stručnjaka donosimo u opširnoj temi ovotjednog tiskanog izdanja Lidera. Ovdje se taj krucijalni zakon samo pokušava staviti u širi okvir.
Šok-terapija Razumljivo je što je ministru Liniću taj zakon toliko prirastao srcu i što tako uporno inzistira na šok-terapiji uvođenja rokova plaćanja unutar 30 odnosno 60 dana. I okretanju od njemačkog duha zakona o trgovačkim društvima, koji predviđa klasični stečaj, te priklanjanju američkom sustavu, koji zaštitu dužnika i brzo restrukturiranje regulira drugačije.
Slavko Linić u ‘prijašnjim životima' bio je, danas bi se reklo, korporativni financijaš. Kad je SDP prvi put bio sudionik koalicijske vlade (2000. - 2004.), Linić je kao potpredsjednik Račanove vlade uspio srezati u HDZ-ovo vrijeme ojačalu ‘kulturu'. Sad ga je dočekala još teža situacija. Samo što ovog puta ne može pozajmiti nekoliko milijardi eura u inozemstvu. Razlika je i u tome što je prije deset godina ekonomija imala pozitivne stope BDP-a, a danas se teška operacija izvodi na mnogim tvrtkama zombijima.
Ishod je krajnje neizvjestan. Postoji velika opasnost od domino-efekta ako se financijska disciplina ne bude utjerivala u nekoliko prijelaznih faza.
U prvom trenutku mogle bi se pomesti mnoge tvrtke bez doista izvjesne perspektive. No nedostatak njihova postojanja u drugoj fazi zbog smanjene domaće potražnje zaljuljat će i mnoge trenutačno solidne tvrtke koje, međutim, pretežno ovise o domaćoj B2B-potražnji.
Treba, ipak, priznati da je uvođenje financijskog reda u hrvatski biznis najteži zadatak. Smanjenje proračuna, reforme u javnom sektoru, uvođenje više pravne države... sve su to recepti iskušani u mnogim zemljama. Nema tu mnogo lokalnih specifičnosti. Ali navika neplaćanja obveza u poslovnom sektoru posebnost je Hrvatske i većine zemalja proizašlih iz Jugoslavije.
Slobodna sudačka uvjerenja Za iskorjenjivanje te ‘endemske pojave' trebaju originalna, inovativna rješenja. Čak je i antiinflacijski program iz 1993. velikim dijelom bio prepisan iz tada recentnih radova koji su analizirali iskustva drugih vlada koje su prije Hrvatske dugogodišnju hiperinflaciju svele na jednoznamenkaste iznose. Za dokidanje kasnog plaćanja nema kvalitetnih uzora. Pogotovo ako se ta osjetljiva operacija mora izvoditi poštujući pravila Europske unije (određena za mirnodopska, idealna vremena, a ne za situaciju u kojoj je sustav blizu urušavanja).
Dojam je da se Vlada u tako krupnu akciju upušta s prilično nerazrađenim i, prema svemu sudeći, nesimuliranim paketom mjera. Pristup se čini kao onaj koji provode neke kompanije kad se nađu u stisci: bolje donijeti nedovršene mjere pa ih u hodu prilagođavati nego ‘peglati rješenja', a onda vas događaji pregaze. Naravno, u tome prijeti opasnost da se dobra namjera kompromitira u praksi. U konceptu i Prijedlogu zakona ima i mnogo mjesta za slobodna sudačka uvjerenja. Npr. kad se budu pisali programi restrukturiranja, hoće li se prihvaćati planovi koji se temelje na Vladinim optimističnim stopama rasta idućih godina (+1,5 posto) ili na minusima koje previđaju prognozeri iz banaka (-1,5 posto)?
Ako je nešto pohvalno, onda su to namjera i ideja pretočene na papir. Na kraju jedan prijedlog: ako su u Ministarstvu financija uvjereni da će šok-terapijom uspjeti u tome da se poštuju rokovi plaćanja unutar 30 dana, iznimno 60, neka odrede da će se od 1. siječnja 2014. PDV naplaćivati na naplaćene račune umjesto kao dosad na fakturirane.