Međunarodni glazbeni festival Dani Milka Kelemena zaključila je Masa Dance Company plesnom predstavom “Ona”, u kojoj se na pozornici velike dvorane Pučkog otvorenog učilišta kao suautorica (sa Žakom Valentom), koreografkinja i glavna (i jedina) plesačica predstavila Aleksandra Mišić.
Tom se predstavom slatinski festival potvrdio kao manifestacija koja uspješno povezuje različite umjetničke izričaje, a ove godine, osim afirmiranja suvremene i klasične glazbe, posebna je pozornost poklonjena plesnoj i likovnoj umjetnosti (izložba grafika Malgorzate Chomicz).
Krhko zdravlje vremešnog skladatelja Milka Kelemena onemogućilo je njegovu nazočnost na festivalu, ali on je kao počasni građanin Slatine u telefonskim razgovorima s direktoricom festivala Jadrankom Srdoč uputio svojim sugrađanima poruke bitne za buduće vrednovanje i trajno obilježavanje doprinosa njegova stvaralačkog opusa hrvatskoj glazbenoj baštini.
UGLEDNI GLAZBENICI
Poznati violinist i vjerni izvoditelj Kelemenovih djela Goran Končar, koji je zbog iznenadne bolesti direktorice Srdoč preuzeo dio organizacijskih obveza, na 22. je festivalu okupio ugledne svjetske glazbenike. Uz njega, nastupili su Goran Bakrač (violina), Wladimir Kossjanenko (viola), David Grigiorian (violončelo), Ljerka Končar (violončelo), Milko Pravdić (klarinet), Vasily Scherbakov (klavir), Renata Karša (klavir), Ivan Karša (klavir), Petra Gilming (klavir), Sho Akamatsu (violina), Branimir Pustički (violončelo) i Aleksandra Mišić (plesna umjetnica).
Ovogodišnji DMK ostat će zapamćen po hrvatskoj praizvedbi Kelemenove skladbe Aural (Trio 1887) i sjajnom nastupu osječkog pijanista Ivana Karše, koji se odvažio u svoj repertoar staviti i jedno Kelemenovo djelo (Dessins commentés).
Končar kaže da za neke nove puteve, nove smjerove u glazbi, uvijek treba vremena da se ona razumije i da se prihvati.
– Da bismo se mi osjetili djelićem te atrakcije života, nekada se trebamo jako potruditi. Odsjaj onoga dijela života o kojem ponekad ne želimo misliti možemo naći u glazbi velikih skladatelja. Ona na nas djeluje tako da nam određeni trenutci u životu postaju vrijedni, oni se na taj način pretvaraju u vječnost i postaju trenutak u vječnosti. U tom smislu Kelemen je jedan od onih koji su, čini mi se, daleko ispred vremena. Utiranje novih puteva uvijek ide teško, uvijek je to sporo, i mislim da se upravo ovdje u Slatini našlo mjesto ne samo za Kelemena, nego ovdje jedan širi krug ljudi pokušava razumjeti što se to zapravo u glazbi događa - kaže Končar.
DOBROTA I PRISNOST
Goran Končar osvrnuo se i na svoj odnos s ljudima koji su angažirani u organizaciji slatinskoga festivala.
– Ja osjećam tu nekakvu dobrotu i prisnost, u početku s Kelemenom koji je, moram priznati, uvijek bio prijatelj, sada s Jadrankom Srdoč i svim dragim ljudima koje sam ovdje kroz sve te godine upoznao.
Na ovogodišnjem festivalu u Slatini nastupilo je 13 vrhunskih glazbenika iz pet zemalja. Pod pokroviteljstvom Ministarstva turizma RH organizirala ga je Udruga DMK, a suorganizatori su bili Hrvatska turistička zajednica, Zavičajni muzej Slatina i gradska Turistička zajednica.
GLAZBA SE MORA DOŽIVJETI
Osim što je suvremenu avangardnu glazbu teško razumjeti, pa i teško zavoljeti jer, iskreno, malo je istinske ljepote u glazbi bez melodije i ritma, ona zahtijeva i posebne napore glazbenika za izvođenje.
– Generalno, suvremena glazba zahtijeva posvećenost, mnogo mašte, vrlo ozbiljan angažman soliste ili ansambla koji je priprema. Teško ćete ocijeniti je li se netko precizno i uredno u jednom djelu donio. Naravno da bi kompozitor uvijek želio da ono bude dio i odraz samoga života. U glazbi suvremenih autora, a pogotovo kod Kelemena, ona se mora doživjeti. Kelemen je zašao u područje koje je daleko iznad onog svakodnevnog, tako da čini mi se u nekim cjelovečernjim programima po jedno Kelemenovo djelo zapravo je doprinos onome što nas čeka, ono što umjetnost mora biti - kaže Goran Končar.
