Sabor: U srijedu izjašnjavanje o amandmanima na paket poreznih zakona
Bernardić: Vladina porezna reforma je prodavanje magle i SDP je neće podržati
Vasilić: Pred jedinicama lokalne samouprave vrlo stresno razdoblje
Gordana Buljan Flander dobitnica Nagrade za životno djelo za promicanje dječjih prava
Dugine obitelji traže da se omogući udomiteljstvo istospolnim parovima
Vlada suglasna s HDZ-ovim prijedlogom sniženog PDV-a na elektronske publikacije i mahunarke
Za uzgoj goveda, koza, ovaca i peradi 24 milijuna kuna

Pivo svetog Nikole


  Kultura           Mato Pejić/Pivnica.net           06.12.2009.         1214 pogleda
Pivo svetog Nikole

Danas je Nikolinje, blagdan svetog Nikole, sveca posvuda poznatog i omiljenog, jer njegovo ime asocira na dobrotu, darežljivost i širokogrudnost. Štuju ga i ljubitelji pivskih specijaliteta, ne samo zato što je Nikola jedan od pivskih patrona, nego i stoga što se njegovim imenom zove jedno od najjačih piva na svijetu. Bilo bi lijepo njime nazdraviti dobrom svecu, ali to će si moći priuštiti samo rijetki, jer je to pivo, da ostanemo kod nebeske nomenklature, skupo kao svetog Petra kajgana.

Riječ je o pivu Samichlaus, koje proizvodi pivovara Eggenberg iz austrijskog mjesta Vochsdorfa. Nju pak ne treba miješati s istoimenom pivovarom iz Češkog Krumlova, fantastičnog grada-spomenika, s Unescovog popisa zaštićene baštine, i to je samo početak dugačkog niza kurioznih fakata iz kratke, ali burne povijesti ovog piva. Zapravo, Samichlaus ne potječe iz te pivovare, pa čak ni iz te države; početak priče o ovom nesvakidašnjem zlatnom soku vodi nas u godinu 1836. i u Švicarsku, u mjesto Feldbach u općini Kombrechtikon. Dobrostojeći sin lokalnog mlinara Hans Heinrich Hürlimann osnovao je obiteljsku pivovaru, nazvavši je, dakako, svojim imenom. Njegov sin Albert, koji je pivarski zanat izučio u Bavarskoj, preselio je 1866. godine pivovaru na područje tadašnje općine Enge kod Züricha. Pivovara je izgrađena na seoskom imanju Kod kamenog stola, na koje danas podsjeća ulica nazvana Steinentischstrasse. Pivo se počelo kuhati već godinu dana kasnije, a zahvaljujući potpunoj novotariji - stroju za proizvodnju leda, mogla je krenuti masovna produkcija, pa već 1880. godine Hürlimann postaje najveća švicarska pivovara, koja je s lakoćom uklanjala male konkurentske pivovare, kupujući ih i integrirajući u svoje poduzeće. Tako je 1921. godine završila i druga najveća züriška pivovara Ütliberg. Švicarska je kroz povijest imala veoma specifičnu situaciju, da proizvođači piva nisu morali strepjeti od strane konkurencije. Naime, sredinom tridesetih godina prošlog stoljeća tamošnji pivski kartel tako se etablirao da je mogao utjecati na podjelu područja među pivovarama i strogo zabraniti uvoz piva, koje nije imalo nikakve šanse prodrijeti na njihovo tržište. To podsjeća na srednjevjekovno pravo varenja, kojim su carevi davali gradovima ne samo pravo da kuhaju svoje pivo, nego i da ga brane od konkurencije piva iz drugih gradova. U Švicarskoj se utjecaj kartela zadržao jako dugo, pa je još krajem osamdesetih godina udio stranog piva na tržištu iznosio samo jedan posto. Situacija se promijenila tek početkom devedesetih godina, kada su Danci teškom mukom slomili moć pivskog kartela i dramatično prodrmali tamošnje tržište piva, a to je opet rezultiralo okupljanjem i okrupnjivanjem domaćih proizvođača piva, koji su udruživanjem smanjivali troškove i tako odolijevali konkurenciji.

Švicarska industrija piva ima još jednu posebnost, koja možda također nije daleko od samodovoljnosti tog pivskog svijeta za sebe. Ona otkriva i jednu neobičnu crtu tamošnjeg puka, koja ruši stereotipiju o Švicarcima kao konzervativnim i tradiciji čvrsto naklonjenim ljudima. Razvili su naime, cijelu paletu piva temeljenih na lokalnim starim pučkim običajima i vjerovanjima. Baš u pivovari Hürlimann kuhao se Hexen Bräu (Vještičje pivo), veoma fino, ukusno čokoladno pivo s 5,4 posto alkohola, a sladovina za taj napitak varila se samo u noćnoj smjeni i to jedino u noći punog mjeseca, dakle otprilike jednom mjesečno. Na isti način pripravlja se i Vollmondbier (Pivo punog mjeseca) u obiteljskoj pivovari Locher u Appenzellu kod St Gallena. Pivari tvrde da zbog naročitog utjecaja mjeseca na tekućinu na Zemlji tako skuhano pivo mnogo brže fermentira. Kuha se u konzervativnoj Švicarskoj i Appenzeller Hanfblütte, pivo od konoplje, no ono najbolje tek slijedi: godine 1980. plasirala je pivovara Hürlimann najneobičnije od svih pivskih specijaliteta - pivo Samichlaus, nazvano po svetom Nikoli, ranoprosinačkom svecu poznatom kao darivatelju djece, koji zapravo svoju darovateljsku turneju proteže na cijeli prosinac, jer zapravo Santa Klaus, kojeg negdje zovu Djed Mraz, a drugdje Djed Božićnjak, potječe od svetog Nikole. Dakle, pivo Samichlaus kuha se samo jednom godišnje i to samo jedan dan, 6. prosinca na blagdan svetog Nikole, ali nakon fermentacije ne ide na tržište, nego leži u podrumu čitavu godinu i u pivnice i dućane ide slijedeće godine, dakako, baš na Nikolinje. Tim pivom Hürlimann je rječito potvrdio svoja nastojanja da kvaliteta bude u prvom planu njihova poslovanja, a osim toga dobili su pivo koje je s 14 posto alkohola bilo najjače pivo na svijetu i kao takvo ušlo i u famoznu Guinnessovu knjigu rekorda.

Kraj teksta na portalu Pivnica.net

 

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Kultura



Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda kliknite na: