Sergej Abramov, Dražen Ciglanečki, Mladenka Šarić, Dragutin Šantoši, Ivanka Toma, Marija Mikolić i Goran Gazdek osvjedočeni su mutikaše, spletkaroši, smutljivci, lašci i strani plaćenici.
Gore navedeni su novinari različitih redakcija dnevnih novina koji su pisali o slučaju «subotnje pijanke sa štetnim posljedicama».
Oni, umjesto da svoje čitatelje uveseljavaju «prvom petoljetkom» virovitičkog procvata, povazdan traže intrige i na svjetlo dana bacaju mračne rabote naših dičnih vladara. Oni lažu, izmišljaju, izokreću riječi, vade iz konteksta, vide i ono što drugi ne vide…
Svi govora istinu, a samo novinari lažu, no, dobro je znano da je napad najbolja obrana pa za sve treba okriviti medije. Mi smo, međutim, i u ovom slučaju samo radili svoj posao.
Dosita me ne zanima makljaža dva prijana haedezeovca u njihovo slobodno vrijeme! Svakom se može dogoditi da popije, pa da ga netko izbaci iz takta i da se problemi riješe šakom. Ljudi smo! O cipelarenju sam čuo još u nedjelju ujutro (5. veljače) na prvoj kavi dok sam listao novine u kafiću. Pa svaki dobar novinar ima izvore u svim strankama. No, kako takve pijanke obično završe verbalnim duelima i tučama, a bilo je, sjetite se, i potezanja oružja, nisam tome pridavao značaj. Ali kada u Sabor i novinske redakcije stigne pismo u kojem se ministar policije optužuje da je slučaj zataškao, onda je to priča za novine. Još kada službeni izvori ponude čitav niz kontradiktornih informacija onda je novinarska dužnost nazivati, propitkivati, uspoređivati, analizirati zaključiti i objaviti.
Dakle, ne zanima nas što se dešavalo u restoranu, na više-manje, u to vrijeme već privatnoj zabavi. Zanimaju nas institucije. Rekonstruiramo li kretanje ozlijeđenog nakon izlaska iz dvorca i kasnije reakcije sudionika i čimbenika imamo sljedeću sliku:
• U 1.57 ozlijeđeni sam, ničim izazvan, posve neuobičajeno, dolazi u policiju i kaže: Dečki, ja sam malo popio i srondao sam se niz stepenice.
• Samo 23 minuta kasnije on je već na «hitnoj» gdje mijenja iskaz i izjavljuje da je pretučen što liječnici prema tipu ozljeda i potvrđuju.
• Dom zdravlja šalje «crvenu prijavu» (piše se u slučaju saobračajki, nanošenja ozljeda tučom, hladnim ili vatrenim oružjem) policiji i Državnom odvjetništvu.
• Državno odvjetništvo podiže prijavu protiv nepoznatog počinitelja, a unatoč traženju ne dobiva ni policijsko izvješće ni bolnički karton.
• Ozlijeđeni tri dana leži na kirurgiji, ali se liječnici sada baš i ne sjećaju njegovih ozljeda. On drugi put mijenja iskaz i tvrdi da nije pretučen već da je pao niz stepenice.
• Supruga ozlijeđenog prvo izjavljuje da joj je muž pretučen, a onda povlači svoj iskaz.
• Pretučeni odlazi iz grada, a na godišnji odmor naprasno odlazi općinska državna odvjetnica.
• Ministar za sve optužuje novinare, virovitičku oporbu i nezadovoljne članove u HDZ-u koji mu ne žele dobro.
• Osokoljeni takvim izjavama jurišnici poručuju nekim novinarima: Pazite kako pišete da se i vi ne srondate niz stepenice.
