Dan
planina, 27.rujna, treba potaknuti ljude na sudjelovanje u očuvanju brdsko-planinskog
ekosustava, kao najvrijednijeg dijela našeg prirodnog okruženja, jer se brigom
i zaštitom gorja i planina održava prirodna ravnoteža, toliko potrebna našoj
planeti Zemlji. U slavonskim brdima Papuk, Krndija, Psunj i Dilj, između Save
i Drave, smještene su 3 županije: Požeško-slavonska, Virovitičko-podravska i
Osječko-baranjska, u kojoj na 9.000 kvadratnih kilometara živi oko 515.000 ljudi,
neravnomjerno raspoređenih u 736 naselja, što gradova, što sela. Četvrta, Brodsko-Posavska
dodiruje to područje svojim istočnim dijelom. Uz nezaobilaznu ravnicu prema
sjeveru, odnosno rijeci Dravi, veliki dio ovih županija smješten je u šumsko-brdskom
prostoru. Slijedom vlastite mašte može se reći da slavonska brda nekadašnje
otočje Panonskog mora, te kad je voda sasvim nestala s površine, razvila se
bujna vegetacija i omogućila nastanjivanje ovog prostora.
Po povijesnim dokumentima i na nedovoljno istraženim arheološkim nalazištima
očito je da su prirodne osobine i geostrateški položaj između nizina Drave i
Save, određivale demografska, gospodarska ali i politička zbivanja na ovom području.
Lokacije najstarijih arheoloških otkrića nalaze se na Papuku, te na prijelazima
s Papuka na Krndiju. To su na primjer, arheološki ostaci predmeta iz doba ratničkih
plemena poput Kelta, a od prirodnih ostataka zanimljivi su fosilni otisci prapuževa
ili sličnih živih bića, u kamenju na samom vrhu Papuka. Mnogo kasnije, u 16.stoljeću
pa na ovamo, već postoje pisani materijali o migracijama plemena, naroda, stanovništvu,
životu, radu i običajima, prirodnim bogatstvima i postepenom razvoju brdskog
i podbrdskog dijela Slavonije. O tome govori knjiga koju je publicirao Povijesni
arhiv u Osijeku, a nastala je 1782, kao svojevrstan putopisno-istraživački rad
Pillera i Mitterpachera, dvaju profesora sa Kraljevskog sveučilišta u Budimu.
Više na Alertu
