VLADA U Sabor upućen prijedlog zakona o klimatskim promjenama
Ministarstvo donijelo protokol o sigurnosti u školama
Hrvatska bi mogla dobiti Nacionalni dan psihologa, 14. ožujka
Plenković: Potpisat će se Protokol za dizanje mjera sigurnosti u školama
Unatoč prekidu tranzita ruskog plina preko Ukrajine, opskrba u Hrvatskoj stabilna
Tesla prodajom u 2024. za dlaku ispred BYD-a
Cijene nafte porasle prema 76 dolara, u fokusu kineske novogodišnje poruke

  Komentar

Ovisnička koalicija: škverani, seljaci, taksisti i HTV-ovci

  Mijodrag Šajatović/Lider           30.10.2010.
Ovisnička koalicija: škverani, seljaci, taksisti i HTV-ovci

Sastali se splitski škveranin, zagrebački taksist, slavonski poljoprivrednik i djelatnik Hrvatske televizije...  Ne, nije riječ o početku dobrog vica. Kad bi se takvo društvo i sastalo, ništa ne bi bilo smiješno. Teme bi bile ozbiljne, a međusobno razumijevanje iznimno veliko, bez obzira na to što bi ti ljudi bili iz različitih djelatnosti i sociokulturnog miljea. Zajedničko bi im bilo to što su ogorčeni na vlast i društvo u cjelini koje ne iskazuje razumijevanje za probleme u kojima su se našli. I upravo sada, u najdubljoj recesiji, pokušava im se pogoršati ekonomski položaj. Škverani, desetljećima naučeni da razliku između ugovorene prodajne cijene broda i nazidanih troškova pokrivaju porezni obveznici, sada su suočeni s mogućnošću da im tvrtke završe u stečaju. Ili, u najboljem slučaju, da mnogo zaposlenih ostane bez radnog mjesta.

Uljuljkani u monopol
Zagrebački taksisti ne ljute se na državnu vlast, nego na gradsku, koja se usudila dirnuti u ‘kolektivni monopol' dosadašnjih držača dozvola za taksiranje. Baš sad kad je teško, dopušta se ulazak konkurencije koja bi mogla spustiti cijene taksi-usluga i uvesti nov model poslovanja: niže cijene, više vožnji, veća ukupna zarada. Seljaci su stara priča. I oni bi ostatku društva za stolom mogli ispričati svoju tužnu priču o tome kako im se svako malo uskraćuju tako teško i uz pomoć HSS-a stečena poticajna prava. Potpuno bi se razumjeli sa škveranima u spominjanju tvrdnje da ‘naša konkurencija na Zapadu prima obilne državne subvencije, pa moramo i mi toliko primati'. A djelatnik HTV-a ispričao bi svoju tužnu priču kako je sve manje razumijevanja u javnosti za način financiranja da se nedirnuti broj zaposlenih na dalekovidnici i dalje financira kombinacijom poreza (pretplate) i dampinški razrezanih cijena reklamnih minuta. Zajednički je nazivnik škverana, taksista, poljoprivrednika i HTV-ovaca da su u sretnijim vremenima, tzv. debelim godinama, uspjeli isposlovati poseban tržišni položaj - što je legitimno. Svatko ima pravo zakonski dopuštenim sredstvima maksimirati svoj prihod i dobit. Međutim, to nosi i velik rizik. Kada dođu krizne, ‘mršave' godine, taj izvor može presušiti. Kad su stjerani uza zid, čak i radodajni političari više se ne usude šakom i kapom kupovati glasove ili smirivati visokorizične skupine, lake na izlasku na ulice.
Ako se takvim skupinama (šefovima i zaposlenicima) može dati savjet, onda se on svodi na to da je racionalno dizati prašinu, ali jednako je mudro prihvatiti realnost: da su državne financije ove zemlje na granici bankrota i da godinama neće biti novca za olako dijeljenje. Nakon što završe prosvjedi i ugase se kamere, svatko bi se u svom dvorištu morao početi prilagođavati.

Francuska TV pouka
Prije nekoliko tjedana u našu je redakciju najavljena novinarka s francuske TV postaje. S nevjericom smo gledali krhko djevojče kako joj se rame povija pod teretom kamere, a u drugoj ruci vuče teški stativ. Nigdje snimatelja, nigdje tonskog tehničara. Namjestila kolegica kameru, upalila je i počela intervju. Ako u bogatijoj Francuskoj štede na ljudima, kako je moguće da se to ne radi u siromašnijoj Hrvatskoj?
Slične bi se usporedbe mogle napraviti i na tome koliko čeličnog otpada ima u krugu hrvatskih škverova, a koliko u krugu korejskih; kako izgleda dvorište hrvatskoga poljoprivrednog proizvođača, a kako austrijskog. O tome koliko jeftinih vožnji obavi taksist u Singapuru, a koliko ‘zaleđeni' kolega u Zagrebu da se i ne govori. Recesijsko čistilište podsjeća na staru, jednostavnu istinu. Osnovni kriterij koji rješava probleme poduzetnika, menadžera i njihovih zaposlenika jest - poslovati bez gubitaka. Pri čemu se ta ravnoteža prihoda i rashoda mora postići na klasičnom tržištu. Možeš li ‘ubosti' nešto od države, tj. od drugih poreznih obveznika - to je O. K., ali to onda mora biti za ostvarenje profita, a ne za krpanje računa prihoda i rashoda. Vrijeme je razbuđivanja. Tvrdnja da i u drugim zemljama proračun pomaže nekim djelatnostima ima ogradu. Ostatak poduzeća koji posluje bez državne pomoći mora biti sposoban zaraditi za svoje profite, ali i za tuđe. Ako to zbog prevelike državne i neracionalno raspoređene potrošnje, korupcije i nespređenosti državnog okruženja ne može, presušit će pomoć za kronične ovisnike o državnim subvencijama.

Komentari


zzzz
4.11.2010. 17:12
tomislav
3.11.2010. 11:35
Lynx
3.11.2010. 10:03
guru3977
2.11.2010. 11:51
tomislav
1.11.2010. 16:03
anakonda
1.11.2010. 15:59
anakonda
1.11.2010. 15:56
tomislav
1.11.2010. 15:05
zzzz
1.11.2010. 13:21
tomislav
1.11.2010. 11:11
anakonda
1.11.2010. 10:34
tomislav
1.11.2010. 8:58
tomislav
1.11.2010. 8:50
zzzz
31.10.2010. 18:44
tomislav
31.10.2010. 18:22


Još iz kategorije Komentar



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.