VLADA U Sabor upućen prijedlog zakona o klimatskim promjenama
Ministarstvo donijelo protokol o sigurnosti u školama
Hrvatska bi mogla dobiti Nacionalni dan psihologa, 14. ožujka
Plenković: Potpisat će se Protokol za dizanje mjera sigurnosti u školama
Unatoč prekidu tranzita ruskog plina preko Ukrajine, opskrba u Hrvatskoj stabilna
Tesla prodajom u 2024. za dlaku ispred BYD-a
Cijene nafte porasle prema 76 dolara, u fokusu kineske novogodišnje poruke

  Etika svakodnevnice

Otvoreno prvenstvo Hrvatske u reketu

  Davor Suhan           10.08.2007.
Otvoreno prvenstvo Hrvatske u reketu
Uza sva nastojanja da odgovornost za tranzicijsko pretvaranje Hrvatske u kaubojsku državu pokušam naći unutar policije i pravosuđa, nisam uspio pronaći odgovor na temeljno pitanje, a to je: na koji način bi to policija i sudovi mogli zaštiti obične građane od ucjena lihvara i reketara, ako se pri tome ni njihovi službenici sami ne osjećaju dovoljno zaštićenima?

Obzirom da mi je do plasmana Dinama u Ligu prvaka stalo isto kao i do lanjskog snijega, umjesto gledanja nogometne utakmice izabrao sam emisiju Fokus koja je išla u isto vrijeme na prvom programu. U najavi emisije pisalo je ovako: “Skandal u Splitu - trojica osumnjičenih za iznuđivanje uhićeni, pa pušteni! Policija poziva građane da bez straha prijave slučajeve kamatarenja. Kako se u Hrvatskoj gube kuće, stanovi i zemljišta? Pravosuđe i reket. Tko su žrtve hrvatskih iznuđivača, saznat ćemo u današnjem Fokusu.”

Ovo će biti zanimljivije nego utakmica, pomislih, i ne trepnuvši prebacim na prvi. U biti, nogometne fešte u Hrvata toliko su mi postale naporne i nezanimljive da ih pratim više iz navike nego iz nekog osobnog zadovoljstva. Pravi nogomet na ovim prostorima zamro je negdje sa onim posljednjim generacijama koje su bile spremne igrati za burek i jogurt. Danas su utakmice nešto sasvim drugo, a i burek i jogurt nisu ono što su nekad bili…pogotovo ako vam netko daje ne veresiju. Tu treba biti posebno oprezan. Jedna obična porcija mogla bi vas doći egzistencije. Zato policija ovih dana poručuje: prijavite sve koji vas ucjenjuju, i to bez straha!….Baš tim riječima, kako je pisalo i u najavi emisije. A ovo – BEZ STRAHA, to posebno žele naglasiti, jer navodno da je ljude u Hrvatskoj nečega strah.

Zovu me prijatelji iz dijaspore koji sve to prate preko satelita, i ne mogu vjerovat to što čuju. Pa što se to događa ovdje s nama?- pitaju me. Po svih sedam padeža traže da im objasnim. Tko ili što nas plaši? Koga ili čega se bojimo? Komu ili čemu se trebamo obratiti? Koga ili što trebamo prijaviti? Kome oj, kome joj, a kome jao? O kome ili o čemu treba napisat prijavu? S kim ili s čim se trebamo suočiti?

Na sva ova pitanja, urednica i voditeljica Foruma Sanja Mikleušević Pavić, prošli utorak pokušala je pronaći odgovore zajedno sa svojim gostima. Jako je dobro to što je emisija emitirana baš u vrijeme kad su svi hrvatski kamatari (lihvari) i reketari bili zauzeti gledanjem utakmice, tako da ne čuju što im policija sprema iza leđa dok oni gledaju tekmu. Doduše, napasti s leđa svakako nije viteški, ali i ova emisija je pokazala kako im se još rijetki u državi usude suprotstaviti spreda.

Iz policije i sudstva nitko to ne želi priznati javno. Oni svoju nemoć u borbi sa specijaliziranim kriminalom i lopovlukom opće prakse pravdaju otežavajućim zakonskim okolnostima koje u svakoj demokratskoj pravnoj državi uvijek idu na stranu kriminalcima i lopovima. To, naime, podrazumijeva da im se ne može “smjestiti” nego ih se mora uhvatiti na djelu, što nije lako ako imate posla s pametnim prekršiteljima zakona. Jednostavnije rečeno, policija i sudovi navodno poštuju zakonsku proceduru koja ih sputava u namjeri da sve “mafijaše” strpaju s onu strane brave. Zato nikako da im stanu na put.

Jedan umirovljeni policajac to je slikovito objasnio. “Hvatati lopove prema našim zakonima je isto kao da vam netko koga želite uhvatiti pobjegne u park a vi ga smijete uloviti samo tako da trčite po stazi.”

U tome svakako ima istine, ali svi znamo da ta priča ne drži vodu kada je u pitanju pravi razlog nemoći da se izađe na kraj sa ljudima s onu stranu zakona. Nema te prepreke koja bi spriječila državu da se obrani od kriminala i lopovluka samo ako za to postoji čvrsta volja, i to ne sudstva i policije, kako se obično misli, već, isključivo, Vlade i Sabora koji su dužni uspostaviti uvjete po kojima bi sudstvo i policija mogli djelovati učinkovito i nesmetano.
Za sada to, međutim, nije tako. Pri tome ne mislim na uvjete tehničke naravi, jer temeljni uvjet za učinkoviti rad policije i sudova nije materijalne, financijske, organizacijske ili kadrovske prirode, već sigurnosne. Sigurnosne u smislu učinkovite zaštite samih sudaca, državnih odvjetnika i policajaca, koji su, zajedno sa članovima svoje obitelji, izloženi raznim neugodnostima i rizicima, često i opasnim po život. Zato, za neučinkovitost rada policije i pravosuđa, mislim da u ovom trenutku ne treba prozivati njih.

Ostavimo za sada sa strane njihove objektivne propuste unutar institucijskog sustava koji su proizvod neodgovornosti i nestručnosti. To je jedna sasvim druga tema. Ovdje se radi o jednom daleko ozbiljnijem problemu koji spada isključivo u zonu političke odgovornosti, i koji se ne može kompenzirati nikakvom organizacijom niti kompetentnošću unutar same profesije.
Uza sva nastojanja da odgovornost za tranzicijsko pretvaranje Hrvatske u kaubojsku državu pokušam naći unutar policije i pravosuđa, nisam uspio pronaći odgovor na temeljno pitanje, a to je: na koji način bi to policija i sudovi mogli zaštiti obične građane od ucjena i prijetnji lihvara i reketara, ako se pri tome ni njihovi službenici sami ne osjećaju dovoljno zaštićenima?

Nije teško pretpostaviti, da je u takvim uvjetima računica većine sudaca, državnih odvjetnika i policajaca jednostavna, ljudska i razumna: zašto izlagati opasnosti i raznim neugodnostima sebe i svoju obitelj. Lakše je obaviti formalnu proceduru i imati miran život, nego se nekome zamjeriti i provoditi besane noći u strahu od osvete. Jer, budimo realni. Tko štiti policijske i sudske službenike?…Nitko!!!…Kakva je njihova zaštita?…Nikakva!!!
Ako njihov položaj sagledamo sa pozicije običnog građanina, možemo lako utvrditi da su policijski službenici i suci (riječ je, dakako, o onima koji svoj posao žele obavljati savjesno i odgovorno) najugroženija skupina, koja je po pitanju osobne sigurnosti u daleko gorem položaju od svojih sugrađana. Ovdje prvenstveno mislim na sigurnost kada se ti ljudi nalaze izvan radnog vremena, tj. u okružju izvan uvjeta koji su vezani uz prirodni rizik profesije.

Javna je tajna da, upravo iz tog razloga, u predmetima koji se bave krupnim i opasnim ribama, mnogi naši suci i policijski operativci nastoje obaviti svoj posao tako da budu zadovoljene dvije strane: zakoni i počinitelj kaznenog djela. Zato su nam istražni postupci površni, sudski procesi dugotrajni, a kazne mizerne – (pre)često i oslobađajuće. U takvim okolnostima kompletan pravni sustav postaje ono što i jeste – jedna velika FARSA koja pogoduje rasplamsavanju lopovluka i kriminala svake vrste. Dovoljno je imati samo malo mašte pa da se svi kriminalni poslovi pretvore u unosno zanimanje.

O ovoj vrsti problema još nitko od mjerodavnih nije progovorio glasno, ali, ne uspije li se riješiti u skorije vrijeme, ova naša šeprtljava tranzicija bi nas mogla opasno približiti sigurnosnim standardima kakvi vladaju u onim državama gdje policija i sudstvo žive u relativno mirnom suživotu s mafijom. Pojam “relativno” trebalo bi značiti da ne mislim na banana države gdje se taj suživot odvija u potpunom miru, već one razvijenog svijeta kakve imamo i u susjedstvu, i čije poglavlje stanja građanske sigurnosti svakako ne bi trebalo uzimati kao mjeru.

Slika kakvu imamo danas pokazuje da smo vide i glede pravne zaštite u blatu do koljena. Lihvari i reketari već sada su snažna pionirska organizacija masovnog kriminala, koja stasava u sve širi i dobro organizirani omladinski savez, i samo je pitanje dana kada će njihovi delegati zauzeti mjesta u Centralnom komitetu.

Najgore je to što ti pioniri nisu djeca, pa njihove prijetnje svi shvaćaju veoma ozbiljno, jer do sada se pokazalo da im država ne može ništa, a oni mogu raditi svašta. Zato je poziv policije da građani “bez straha prijave sve koji ih ucjenjuju”, u najmanju ruku naivno. Štoviše, kada ne bi bilo tragično bilo bi smiješno. Uostalom, tko god je čuo za taj poziv samo se nasmijao…građani kiselo, a lihvari i reketari, po svemu sudeći, vjerojatno grohotom.

Zato ako vam netko ponudi kredit, odmah mu ispričajte taj vic. Po reakciji čete znati s kim imate posla…I tu nema greške! Radi se o prirodnom refleksu koji se ne može zatomiti niti odglumiti.


Komentari


7.2.2008. 10:51
7.2.2008. 10:49
BRANKO STOJKOVIĆ - ŠTIT
7.2.2008. 10:34
26.1.2008. 12:45
Revoltirani
25.1.2008. 21:25
25.1.2008. 21:20
25.1.2008. 20:06
25.1.2008. 18:17
BRANKO STOJKOVIĆ
25.1.2008. 13:41
J.K.
17.8.2007. 17:10
G.K.
16.8.2007. 13:17
ja
14.8.2007. 20:39
www.sgz.hr.
12.8.2007. 12:12
www.sgz.hr.
11.8.2007. 22:45
www.sgz.hr.
11.8.2007. 22:31


Još iz kategorije Etika svakodnevnice



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.