Osamnaest godina samoprijegornog rada, brojnih odricanja i samopožrtvovnosti kako bi se populariziralo amatersku fotografiju, okom okulara na specifičan način približilo običnog čovjeka, kulturu i svijet oko nas široj javnosti, ali i predstavile moralne vrijednosti - marljivosti, poštenja i dobrote ljudi slatinskog kraja – sastavni je dio stvaralačkog opusa slatinskog Foto video kluba, koji je krajem ovoga tjedna skromno obilježio svoju punoljetnost. Članovi kluba, njih petnaestak, fotografijama se i video zapisima prisjetilo različitih aktivnosti, brojnih postignuća, ali i najranijih početaka.
Nikolina Tomić, aktualna predsjednica kluba, emotivnom se porukom osvrnula na važnost i ulogu svoga kolege, Željka Jurasa, začetnika i osnivača Kluba, 2007. godine. Njemu je, u ime svih članova, zahvalila na podršci i iskustvu bez kojih, kako je rekla, Klub danas ne bi bio ono što je.
Slatinski su fotoamateri tako svojim radom i kreativnošću oplemenili Slatinu i općine oko nje, svojedobno su sudjelovali na Help portraitu – akciji u kojoj su građane pozivali u prostorije gradskog Crvenog križa, fotografirali ih i izradili im osobne portrete. Tom su prilikom ugostili i fotografirali više od pet stotina ljudi. Tu su i brojna sudjelovanja na različitim likovnim kolonijama u zemlji i inozemstvu, dok zadnjih pet godina njihova putovanja i fotografska druženja uglavnom podrazumijevaju mjesta u Slavoniji. Osim održavanja brojnih Salona fotografije i pokretanja video projekata Kluba, u svom gradu zadnjih su godina posvećeni 'školi fotografije' i radionicama po školama, a za lipanj ove godine, i to u prostorijama Zavičajnog muzeja najavljuju novu zajedničku fotografsku izložbu. U planu je i nabavka starijih, analognih fotoaparata čijim će korištenjem ljudima prikazati nekadašnji život fotografa – kroz razvijanje filma u tamnim komorama te prenošenja slike na fotografski papir.
„Klub trenutno broji petnaestak članova i tako nam je, nekako, bilo kroz sve godine našeg djelovanja. Jedno smo vrijeme u javnosti bili poznati i po tome što smo bili jedini klub u Hrvatskoj koji je u svojoj strukturi imao samo žene. Odnedavno, primanjem dvojice muškaraca u klub, ta se slika promijenila. Od problema s kojima se u svom radu moramo nositi izdvojila bih nedostatak vlastitog prostora za rad kluba, ali i nešto slabiji interes građana za stručnu fotografiju. Danas svi imaju mobitele i ljudi su uglavnom zadovoljni automatskim načinom snimanja. Kod nas fotografa je ipak malo drugačije – pravi kadar nastaje kreativnošću, maštom pojedinca,“ rekla je Tomić i, ogorčena na sve učestaliju prisutnost umjetne inteligencije na fotografiju, dodala kako niti jedna takva, umjetno nastala tvorevina za računalom nekog znalca, ne može imati snagu snimljene fotografije na terenu.
