One frezije

- Bok, stara, gotov je sastanak! Doma sam za pola sata. Što ima za ručak?
- Bok! Ono što sam ti obećala neki dan. Ono što najviše voliš. – smijala se u slušalicu.
- Je li se ohladilo već?
- Upravo vadim iz pećnice.
- Onda ti ne smijem ostati dužan, donijet ću ti ono što ti najviše voliš.
- Frezije?! – uskliknula je sretno. – Nećeš zaboraviti?
Kupio sam kiticu frezija i krenuo kući. Na prolasku kroz park, uživao sam u ljubavnom zovu kosova. Idilu toplog, sunčanog proljetnog dana remetio je samo neprekidan, neutješan plač neke bebe koji sam čuo već izdaleka,. Grmlje je skrivalo izvor plača i, tek kad sam bio blizu, vidio sam na klupi mladu ženu i dječja kolica ispred nje. Iz kolica su virile ručice koje su u očaju mlatarale zrakom. Žena se zabuljila u odraz neba i prpošnih oblaka na površini malog jezerca, stisnutih usana, kao da nije ni čula da je dijete nesretno.
- Gospođo, dijete plače! Možda je gladno ili mu treba promijeniti pelene?
Pogledala me na trenutak, uzela dijete u naručje, grčevito ga stisnula, počela ga ljubiti i i plakati. Stajao sam trenutak neodlučno a zatim sjeo kraj nje. Na klupi je ostalo mjesta pa sam sa strane odložio aktovku i kiticu frezija. Nakon nekoliko minuta smirila se beba, smirila se i mama i kratko me pogledala.
- Sonja je jučer ostala bez tate.
- Žao mi je, oprostite, nisam znao. Nesreća?
- Nesreća je za nas dvije. Otišao je u bolji život, postalo mu je prenaporno da bude muž i otac.
Sad sam ja zašutio, nisam na ovo bio spreman reći ni riječ. Sonja je, izgleda, uljuljkana u majčinom naručju, zaspala. Opet sam čuo kosove.
- Gospodine, idite! Pokvarile smo vam dan, vidim vam na licu.
Da, pokvarile su mi prekrasan proljetni dan ali to nisam izrekao.
- Uzmite ovo, možda ja vama barem malo popravim dan. Mladi ste i lijepi, bit će za vas još proljeća!
Dao sam joj cvijeće, žurno pobrao svoju torbu i otišao.
- Bok, kasniš!
Pusa.
- A gdje su moje frezije?!
- Oprosti, zaboravio sam.
Nije mi povjerovala, predobro me pozna. Ipak, nikad nije saznala što se dogodilo njenim frezijama jer je meni, ni sam ne znam zašto, mučno bilo objašnjavati joj. A ona je previše diskretna da me pita.