Čudan neki tjedan, da ne povjeruješ svojim očima i ušima: Andrija Hebrang, vječno medijsko čangrizalo, izjavi da zemlja koja zatvara novinara ne može računati na visoki rejting u demokratizaciji društva; Hrvatski sabor skinuo imunitet Berislavu Rončeviću zbog «afere kamioni» pa čovjek kojega je HDZ-ov predsjednički kandidat žestoko branio možda zaglavi u pritvoru, a šampioni nacionalizama i šovinizama, oni koji su do jučer sanjali vrbe, lideri dodvorništva i prvaci šutnje sada su najednom postali glasni u osudi povika: «Ubij, ubij Srbina», «Srbe na vrbe», «Ajmo, ustaše» i «Za dom spremni». Zgražaju se nad vlastitim produktima, svojim izdancima i produženim rukama, hordama koje su sami godinama hranili velikom žlicom. Ne znam kakav je fluid strujao te srijede sabornicom, ali očekivao sam još samo Marka Perkovića da se pridruži Vladimiru Šeksu videolinkom i osudi bezdušne varaždinske huligane što nam mrse račune u Bruxellesu.
«Navijači» su nas, dakle, opet osramotili, pribili na dno civilizacijske ljestvice, rasplamsali šovinističke strasti među internetskim forumašima, natjerali licemjerne vlastodršce da za govornicom jadikuju nad primitivizmom, a kreatore javnog mišljenja na državnoj televiziji da konačno povuku potez kakav smo čekali više od desetljeća - obvezali su svoje ekipe koje realiziraju prijenose nogometnih utakmica da tehnički osiguraju isključivanje neprimjerenog tona i da vode računa o tome da se izgrednici ne pojavljuju na ekranu. Nisu izmislili toplu vodu, takva praksa u Europi pokazala se učinkovitom, huligani ni po čemu nisu zaslužili mjesto u televizijskim programima i novinskim stranicama, čak niti u crnoj kronici. Kao i u većini teških stvari u našem društvu posao umjesto obitelji, društva, policije i pravosuđa moraju odraditi mediji: Okrenite kameru, isključite ton, osudite primitivizam...
To je u redu, neki sportski reporteri HTV-a nikada nisu jasno i glasno osudili rasizam i prostakluk s tribina, neki su u svojoj zalijepljenosti čak govorili i o veličanstvenom navijanju, ali ako u isto vrijeme šovinizam ne osudi službeni spiker na stadionu, dužnosnici nogometnih klubova, igrači i treneri, ako redarima promaknu baklje i transparenti uvredljivog sadržaja, ako policijske snage isti čas ne isprazne tribine i huligane ne strpaju u marice, ako suci ne dodijele zaslužene kazne, onda se okretanje kamere može protumačiti kao zatvaranje očiju.
Ali ajde, izađimo iz tog vrzinog kola, neka prvo krenu mediji. Kretenima više nećemo davati publicitet! Kada ih ne bude na naslovnicima i prvim minutama informativnih emisija i u sportskim pregledima, kada ih više nitko ne bude zarezivao ni za mlako pivo, možda se tim jadnicima, od kojih većinu ne zanima ono što se događa na terenu niti stanje na semaforu, promijeni smisao života.
Onda idemo redom! Za početak, u školskim udžbenicima valja jasno naznačiti, boldiranim slovima, da je ustaški režim bio zločinački, da «Za dom spremni» nije hrvatski povijesni pozdrav i da Ante Pavelić nije bio nikakav hrvatski heroj već služinčad krvničkim silama koji je prodao Hrvatsku i počinio najviše zla u našoj povijesti. U takvom ozračju nema mjesta pjesma koji veličaju Juru i Bobana i ministrima, predsjedničkim kandidatima i saborskim zastupnicima koji pjevače s mačem u ruci podržavaju, hvale i uzdižu.
Što će nam posebni zakoni o navijačima, treba imati snage pa primijeniti postojeće. Ne treba prekidate utakmice, time se ne kažnjava ekstremistička banda već ono malo zaljubljenika u nogomet koji očekuju ljepotu igre, strast natjecanja, adrenalin navijanja, slast pobjede i gorčinu poraza. Policija može isprazniti dio tribine, ni jedan zakon joj to ne brani. I da ne bude zabune, da me slučajno dežurni branitelji ognjišta ne pribiju na svoj stup hrvatskog srama. Osuđujem sve šovinizme ovog svijeta, ali srpskim šovinizmom, primitivnim činjenjem pucanja iz strojnice po gledateljima mladog srpskog nogometaša Nemanje Tomića neka se bave Srbi. Neka svako čisti svoj nacistički smrad i bit će mira na Balkanu.
Glas Slavonije, Ni crno, ni bijelo, 17. listopada
