Benčić: HDZ pogodovao stvaranju porezne oaze u nekretninskom i turističkom sektoru
Petrov: Porez na nekretnine je prelijevanje iz šupljeg u prazno
Novinarka i diplomatkinja Aurora Weiss najavila predsjedničku kandidaturu
Grbin: Porez na nekretnine je potreban, ali ne smije biti novi udar na građane
Istraživanje: Samo 1, 2 posto hrvatskih građana ima potpuno povjerenje u sudstvo
Ministar: Nije potrebno da uz svako dijete u posebnom razredu sjedi i pomoćnik
Kekin: Progovarat ću o ustavnim vrijednostima socijalne države

  Intervju

Odrasli trebaju poučavati mlade sigurnom i kritičnom ponašanju

  Slavica Bakić Gazdek/Goran Gazdek           01.06.2004.         2711 pogleda
Odrasli trebaju poučavati mlade sigurnom i kritičnom ponašanju

Snimio: Goran GazdekNesreće koje su se prošloga vikenda dogodile u Koriji i Rijeci, u kojima je život izgubilo petero mladih ljudi iz našega grada i činjenica da je u svega četrdesetak dana na području Virovitičko-podravske županije u prometu poginulo čak šestero mladića i djevojaka, a četvero je teško ozlijeđeno, potakli su nas na razgovor s prof. dr. sc. Vladimirom Kolesarićem sa Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Virovitičaninom i predsjednikom Kluba Virovitičana u Zagrebu.



* Za upravljačem automobila, ili u slučaju nesreće koja se dogodila u Rijeci motocikla, bili su uglavnom mladi ljudi, bez velikog vozačkog iskustva. Možemo li prvenstveno u toj činjenici tražiti uzrok ovih tragedija? Jesu li ti mladi ljudi precijenili svoje mogućnosti?
-
Nekritičnost prema vlastitim mogućnostima, kad se spoji s pomanjkanjem gotovo bilo kakvog iskustva u prometu (jer nikako nije dovoljno samo svladati tehniku manipuliranja automobilskim komandama), tad se dešavaju prometne tragedije kakvima smo sve češće svjedoci. Nije bez razloga u mnogim zapadnoeuropskim zemljama ograničeno upravljanje vozilima mladim, neiskusnim vozačima.

* Priprema se novi zakon koji bi oštrije sankcionirao ponašanje svih sudionika u prometu, pa tako i mladih vozača za koje se pripremaju i posebni propisi. Može li on i koliko riješiti taj problem? Kako će mladi odgovoriti na to da im se sada najednom brani vožnja automobila bez nadzora?
-
Čitam o tome ovih dana u novinama. Rekao bih: napokon! Naši zakonodavci čekaju da se dogode teške tragedije da bi se prestali baviti sami sobom i okrenuli se malo svojem puku koji ih je izabrao. Šteta što prije nisu slušali policiju. Prometni policajci najbolje znaju što treba učiniti jer su oni stalni sudionici u prometu i nagledaju se groznih stvari. No, treba biti jasno da sam zakon, koji će sigurno postići određeni pozitivan efekt, ili neke pojedinačne mjere kao što je produženje rada kafića u jednom gradu ili micanje mladih s ceste, nije ni u kom slučaju dovoljno. Prvo, trebalo bi ustrajati u sankcijama što obično u nas kratko traje i drugo, još važnije, treba mijenjati vrijednosni sustav. Ni jedna mjera koja nije sveobuhvatna, a to znači da treba istodobno poduzeti puno međusobno povezanih mjera, nema šanse na dugoročni uspjeh. Odrasli se trebaju pobrinuti da sastavni dio vrijednosnog sustava mladih nije cjelonoćno izbivanje iz kuće, nije konzumiranje alkohola i drugih droga, nije luda vožnja skupim automobilima nezarađenim vlastitim trudom itd. No, mislim, nije samo na odraslima da nešto poduzimaju. Ovi mladi, na koje se odnosi sve o čemu sada govorimo, vrlo vjerojatno su izrazita manjina (iako bučna), pa bi zato sva ostala mladež koja živi urednijim životom također trebala širiti svoj svjetonazor koji je nedvojbeno konstruktivan, okrenut prema njihovoj budućnosti. Mladež se mora uključiti zato što su oni sudionici oblikovanja svijeta i društva u kojima će oni živjeti.

RODITELJI MORAJU PREUZETI ODGOVORNOST ZA PONAŠANJE SVOJE DJECE

* U pitanju su uglavnom bili veliki, snažni automobili.
-
Nije nerazumljivo da mladi ljudi vole skupe i "moćne" automobile. U tome svakako imitiraju odrasle. Kod nas je još uvijek automobil statusni simbol a ne nužno sredstvo prijevoza. Uvjeren sam da barem, recimo, 50 posto ljudi u nas nema automobil zbog stvarne potrebe. Osim toga, mnogi zapravo nemaju niti dovoljno sredstava za njihovo uzdržavanje, pa se zato po našim cestama kreće tako velik, ogroman, broj neispravnih automobila, automobila ubojica, kako to neki opravdano kažu. Možemo vidjeti iz novina kako, kad netko kupi neki skupi automobil, to postane prvorazredni društveni događaj, reklo bi se prvorazredni nacionalni događaj. Je li to ispravna poruka mladim ljudima?

* Nesreće se gotovo u pravilu događaju u ranim jutarnjim satima kada se mladi vraćaju kući. Iako se cijelo društvo buni protiv takvog načina života mladih, koji sada praktično tek u ponoć izlaze u grad, roditelji na pitanje zašto puštaju djecu u kasnonoćne izlaske kažu da to čine zato što ne žele da njihova djeca budu «gora od drugih». Je li dobar izgovor?
 -
Mladi su ljudi češće od odraslih skloni traženju uzbuđenja kao što su noćni provodi, alkohol i druge droge, brza i riskantna vožnja automobilom i tome slično. Kao razlog mladi često navode besperspektivnost općenito, poteškoće sa zapošljavanjem i sl. Možda su zbog toga i roditelji (pogrešno) popustljivi kad su u pitanju noćni izlasci i dopuštanje djeci da koriste njihove automobile. Obrazloženje roditelja obično se svodi na to da žele svojoj djeci bolji život nego što je bio njihov, da "svi to čine, pa ne mogu onda svom djetetu zabraniti" i sl. Jasno je da su roditelji pristrani prema svojoj djeci i da ih obično ne vidi u sasvim objektivnom svijetlu, ali svaki roditelj, ako želi da njegovo dijete odraste u samostalnu i kritičnu osobu, koja će jednog dana moći upravljati svojim životom bez tuđe pomoći, trebao bi smoći snage i utjecati na ponašanje svog djeteta. Da je to moguće pokazuju primjeri mnogih roditelja i mnoge djece koja se navečer vraćaju kući u razumno vrijeme, ne konzumiraju alkohol, ne divljaju automobilom po cesti a ipak žive bogatim i zanimljivim životom. Pritom, njihovi roditelji nisu autoritarne, diktatorske osobe nego postoji normalan i topao odnos između djece i roditelja i takva djeca su zahvalna svojim roditeljima što ih uče razumnom ponašanju. Ali, takvo ponašanje roditelja zahtijeva truda i vremena i preuzimanje odgovornosti za svoju djecu, a ne novce. Teško je razumjeti kad neki roditelj kaže "pa svi to rade", jer to može značiti da će on opravdavati svako pa i najgore ponašanje svog djeteta "jer to svi rade", ako se, recimo, drogira, krade i tome slično.

PROMETNA NEKULTURA I LOŠE CESTE – FORMULA ZA TRAGEDIJU

* Dio javnosti smatra da je za nesreću krivo i stanje na prometnicama pa se ovih dana s lokalne razine na adrese nadležnih u državnom sustavu šalju apeli da se nešto hitno poduzme za njihovo uređenje. Je li to svojevrsni pokušaj da se dio krivnja ipak svali i na nekog drugoga?
-
Naše su ceste, osobito one regionalne, nedvojbeno loše pa se zato vrlo često tom čimbeniku neopravdano pripisuje uzrok nesrećama. Neopravdano stoga, što treba način vožnje, a osobito brzinu, prilagoditi postojećim uvjetima, čemu općenito kod naših vozača ne postoji sklonost. Loše stanje ceste i na cesti može biti takozvani objektivni uzrok nezgodi ili nesreći samo u nekim izvanrednim prilikama, kao što su na primjer odron kamenja na cestu, nedovoljno vidljiva masna tvar na cesti i slično, koje su doista rijetke. U nas, međutim, postoji sklonost traženju krivca negdje drugdje i pripisivanju krivice nekome drugome; ta pojava nije očita samo u prometu nego i općenito u našem društvenom životu jer se još nismo naučili, navikli, na tzv. civilno društvo u kojemu svaki građanin preuzima inicijativu, ali i odgovornost za događanja u svojoj užoj i široj okolini.
No, prema mojem mišljenju glede prometa znatno je gora situacija s njegovim reguliranjem. Na prvom mjestu, mnogi prometni znakovi su loše a često pogrešno ili nepotrebno postavljeni; privremeni znakovi se uglavnom ne otklanjaju i tako dalje. Ako ljudima nije jasna logika odnosno razlog zašto je neki znak postavljen onda je jasno da taj znak vozači neće poštivati, ali gore od toga jest da će tada postojati tendencija - a u nas se to svakodnevno i ostvaruje - nepoštivanja svih prometnih znakova.

* To je pitanje prometne kulture, koju mladi najvećim dijelom uče i od odraslih.
- Naša prometna kultura je općenito vrlo niska. Kad ste zadnji puta vidjeli da se netko na znak "stop" doista zaustavio i tek tada nastavio vožnju? Ili: Koliko njih ne pretječe na punoj crti? Ponašanje u prometu ne smije ovisiti o prosudbi svakog pojedinca što u nekom trenutku treba učiniti nego se mora oslanjati na vanjsku regulaciju prometa to jest na prometne znakove, i pravila, a u tome smo doista deficitarni. Svatko misli da on najbolje znade što i kako treba u nekoj situaciji činiti. Loše je to što se takvom "slobodnom" ponašanju u prometu mladi uče već i u autoškolama (dakako, ne svim), ali uče se i od odraslih jer im odrasli katkada i izravno govore kako su "prometni znakovi glupi i svatko se treba oslanjati samo na svoje sposobnosti" a još češće mladi jednostavno imitiraju ponašanje odraslih. To pogrešno i pogubno ponašanje odraslih potiče nekritično ponašanje mladih ljudi; mladi ljudi jesu sposobni, mogu neke stvari napraviti bolje i brže od odraslih, ali istodobno im je najistaknutija značajka nekritičnost, preveliko samopouzdanje u svoje mogućnosti koje se, između ostalog, očituje u stavu «to se meni ne može dogoditi»; najgore je kad se nedovoljno obrazovana i nedovoljno vješta osoba u nekoj aktivnosti osjeća sigurnom da sve zna i sve može. Jedna od najvažnijih zadaća odraslih trebala bi upravo biti poučavanje mladih sigurnom i kritičnom ponašanju, kako u prometu tako i općenito u životu.

KAZNE NEPOPULARNE, ALI UČINKOVITE

* Može li se i koliko na ponašanje utjecati sankcijama?
 -
Zbog meni ne sasvim razumljivih razloga kazne za prometne prekršaje kod nas su drastično preblage. Tko god je imao prilike plaćati kaznu u nekoj zapadnoeuropskoj državi mogao je vidjeti da su te kazne vrlo velike, ali su zato djelotvorne. Uz to, mnoge prekršaje policija jednostavno ne registrira, a ako registrira onda često suci za prekršaje ublaže kaznu ili oslobode prekršitelja. Sustav penalizacije neprihvatljivog ponašanja u prometu nužan je, zato u svijetu i postoji, jer to ljudi zapravo i očekuju; nema mnogo ljudi koji posjeduju samoregulativ ponašanja, nego jednostavno kažu: dok me nitko ne kažnjava mogu raditi što hoću, to je dopušteno. Osim toga, jasno je da kapacitet ljudske percepcije trenutne prometne situacije u kojoj treba na vrijeme reagirati jednostavno nije dovoljan i zato se treba oslanjati na prometne znakove. Česta prevelika samouvjerenost vozača u mogućnosti zahvaćanja i prerade svih okolnih informacija – to su pokazala mnogobrojna istraživanja – pa time i kontroliranje situacije većim dijelom ne odgovara stvarnom stanju.

* MUP je već nekoliko puta pokretao različite preventivne akcije u cilju sprječavanja asocijalnog ponašanja mladih, a time i opasnosti od stradavanja u prometnim nesrećama. Jedna od njih je akcija «Maknimo djecu s ulice». Koliko takve akcije, ne samo policije, uistinu mogu utjecati na djecu i mladež? Koliko su u pripremu i provođenje takvih akcija uključeni stručnjaci Vašega profila, psiholozi, sociolozi…?
-
Nažalost, naši političari sustavno se i obilno ustručavaju uključiti stručnjake pri oblikovanju i provođenju različitih projekata, misleći, valjda, da oni sve znaju, sve mogu i sve umiju. U ovom slučaju nikakve mjere, pothvati i projekti ne mogu i neće uspjeti ako ne budu uključeni psiholozi, sociolozi, socijalni radnici kao i mnogi drugi stručnjaci koji će na temelju poznatih istraživanja i na temelju svojih stručnih znanja moći dati najbolje savjete što i kako treba činiti – a to nije politička zadaća nego stručna i društvena.

 

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Intervju



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.