VLADA U Sabor upućen prijedlog zakona o klimatskim promjenama
Ministarstvo donijelo protokol o sigurnosti u školama
Hrvatska bi mogla dobiti Nacionalni dan psihologa, 14. ožujka
Plenković: Potpisat će se Protokol za dizanje mjera sigurnosti u školama
Unatoč prekidu tranzita ruskog plina preko Ukrajine, opskrba u Hrvatskoj stabilna
Tesla prodajom u 2024. za dlaku ispred BYD-a
Cijene nafte porasle prema 76 dolara, u fokusu kineske novogodišnje poruke

  Etika svakodnevnice

Od stoljeća sedmog

  Davor Suhan           21.08.2007.
Od stoljeća sedmog
Nacija, obitelj i vjera, svetinje su hrvatskog puka. Naciju i vjeru smo obranili. Sada je na redu obrana obitelji. Nova Oluja je već u punom tijeku i borbe se rasplamsavaju po čitavoj Hrvatskoj. Međutim, ovoga puta oslobodilačke akcije teku veoma sporo i otežano, jer neprijatelj je dobro zaštićen hrvatskim zakonima i spretnim odvjetničkim timovima koji za sada većinu okupiranog teritorija drže čvrsto pod svojom kontrolom. Unatoč tome, oslobodilačke snage ipak ne posustaju. Prema akcijskom planu – po sistemu kuća po kuća – temeljito pročišćavaju sve okupirane domove za koje postoji prijava o nasilnom ponašanju očeva i muževa – ljudskim spodobama trajno nastanjenim na dojavljenim adresama.

I prošli tjedan, negdje oko utorka, u ranim jutarnjim satima jake snage MUP-a “dovršile su kriminalističku obradu nad 36-godišnjim hrvatskim državljaninom kojeg se tereti da je godinama u alkoholiziranom stanju zlostavljao svoje dvije maloljetne kćeri i suprugu – izvijestila je PU zagrebačka…
…Osnovano se sumnja da se 36-godišnjak u obiteljskoj kući na području Novog Zagreba, u kojoj živi s obitelji, od 2001. godine do danas, stalno u alkoholiziranom stanju ponašao nasilnički prema obitelji. Verbalno i fizički pred djecom je napadao suprugu, prijetio joj te je napadao kuhinjskim nožem i udarao nogama po tijelu. Djecu je često vikom i galamom budio usred noći, a djeca su ga često molila da ne napada majku…
…Osumnjičeni je uz kaznenu prijavu doveden u Istražni centar Županijskog suda u Zagrebu.”

Ova složena intervencija ( koja je, kako smo uspjeli iščitati iz policijskog izvješća, tek poslije nekoliko godina privedena u završnu fazu) samo je jedna u nizu koja se permanentno odvija u sklopu združene akcije hrvatske policije i pravosuđa. Prema pouzdanim saznanjima, na mnogim kućnim adresama naših gradova i sela, obiteljskim teroristima naneseni su veliki gubici u ljudstvu i tehnici. Procjenjuje se da je prilikom ulaska policijskih snaga u kuće i stanove, odakle su susjedi čuli vrisak i plač djece, svaki drugi nasilnik pronađen mrtav pijan, pri čemu je zaplijenjen i bogat arsenal vatrenog oružja i minsko eksplozivnih sredstava kojim se prijetilo ukućanima. Uspjeh oslobodilačkih snaga zaista veseli, iako nema naznaka kada bi se cijela oslobodilačka operacija mogla uspješno približiti svome kraju.

I povrh toga što sve teče sporo da te bog sačuva, građani Hrvatske nisu osobito uznemireni, a, sudeći po svemu, niti pretjerano zabrinuti. Iako se mnoge kuće i stanovi diljem cijele zemlje već godinama nalaze doslovno pod stanjem prave terorističke opsade, po tom pitanju nema prosvjeda; nema demonstracija; ne potpisuju se masovne peticije, niti se poziva na smjenu odgovornih u sustavu vlasti koji je dužan svakom građaninu i građanki osigurati adekvatnu zaštitu i slobodan život…Nema zato što se na tome ne dobivaju izborni bodovi…i nema zato jer se ovo ne događa od jučer, pa smo svi već na to navikli. Tako je, naime, to kod nas još od stoljeća sedmog. Muževi su već od tog doba imali pravo raspolagati sa svojim ženama kao sa robljem, i prema njima se odnositi jednako kao i sa marvom. Ukorijenjeno u stoljetnoj tradiciji, ovakvi obiteljski odnosi postali su dio našeg kulturnog naslijeđa koje se uspješno prenijelo s koljena na koljena i uspjelo preživjeti do današnjeg dana.

Zato ih danas nije lako iskorijeniti. Čak i same žene ne pokazuju preveliki angažman da se takvo stanje promijeni. A da je tome uistinu tako, svjedoče i mnogobrojni pisani dokumenti u obliku policijskih zapisnika, pronađenim u arhivama policijskih uprava. U njima nalazimo podatke koji jasno govore da je u većini oslobodilačkih akcija ponašanje zlostavljanih ukućana sasvim nekooperativno. Ne pokazuju previše volje za suradnju s policijom, a najčešće daju iskaze koji idu na ruku samom zlostavljaču. Štoviše, prema njihovim svjedočenjima, najčešće, nema nikakvog razloga da policija uopće intervenira, iako njihovi susjedi (koji uglavnom jedini i prijavljuju ekscese) tvrde suprotno.

Psiholozi ovakvo ponašanje pripisuju strahu od još veće agresije koja se opetovano ponavlja svaki puta kad se (pijana ili ljubomorna) glava obitelji vrati kući poslije obavijesnog policijskog razgovora, ili odslužene mizerne zatvorske kazne. Bilo bi sve drugačije, kažu u povjerenju maltretirane žene, kada bi njihovim nasilnim muževima povratak na mjesto zločina bio onemogućen, ili kada bi postojao bilo kakav drugi način zaštite žena i djece od agresivne reakcije koja redovito slijedi nakon svakog poduzetog koraka kojim one nastoje izbaviti iz obiteljskog pakla sebe i svoju djecu. Ali nesretne majke i supruge jako dobro znaju da će se nasilni otac i suprug poslije svega ponovo vratiti… i to ponovo jako brzo… ponovo jako pijan…ponovo jako ljubomoran…i ponovo, jako, jako ljut.

Prvi povratak obično slijedi već nakon 24 sata, i taj agresijski udar je najteže preživjeti. Za one žene koje su otpornije na udarce i šamare poslije toga predstoji mukotrpan put prepun sudskih parnica uz koje treba otrpjeti razne vrste prijetnji i svakojakog psihičkog i fizičkog maltretiranja. Mnogima je taj put previše traumatičan, bolan i najčešće opasan, tako da se rijetko koja ima hrabrosti i želje odlučiti za borbu do kraja. Borbu u kojoj su one potpuno same, bez ikakve podrške nadležnih institucija, i čiji je krajnji ishod ionako potpuno neizvjestan.

Nećemo ovoga puta prozivati odgovorne ministre ni Vladu jer znamo da su i oni jako zabrinuti zbog ovakve situacije i sigurno već imaju u pripremi novi zakon koji bi trebao stupiti na snagu…(i kako to već ide)…Zato ćemo sa ovoga mjesta i mi uputiti također jedan prijedlog novog ustavnog zakona po kojemu bi u slijedećih nekoliko mandata na sve pozicije u Vladi bile birane samo žene, i to isključivo one koje su prošle pakao u kojem danas žive mnoge hrvatske supruge i majke. Siguran sam da bi tada država konačno postala svjesna svoje nesvijesti, i odlučno uspostavila čvrsti pravni poredak na svakom kvadratu stambenog prostora, čime bi se oslobodilo mnoštvo okupiranih stanova i kuća u kojima se danas, od Vukovara do Prevlake, iza zatvorenih vrata teroriziraju žene i djeca.

Za kandidatkinje ne treba brinuti…ima ih toliko da bi svaka ulica mogla dati po nekoliko žena koje ispunjavaju navedeni uvjet. Imena i adrese su poznate… već bezbroj puta evidentirane u zapisnicima policijskih patrola, i upisane na stranicama crnih kronika.


Komentari


24.8.2007. 22:24
24.8.2007. 21:53
bb
24.8.2007. 21:27
24.8.2007. 20:40
24.8.2007. 20:37
J.E.
24.8.2007. 20:21
24.8.2007. 20:18
www.sgz.hr.
24.8.2007. 14:35
www.sgz.hr.
24.8.2007. 14:14
24.8.2007. 12:23
24.8.2007. 12:09
vili
23.8.2007. 22:11
23.8.2007. 21:57
bb
23.8.2007. 20:32
www.sgz.hr.
21.8.2007. 22:30


Još iz kategorije Etika svakodnevnice



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.