Ove je nedjelje jutro svojim prvim zrakama otkrilo bujno zelenilo i rascvjetale voćke, sve ono lijepo što zbog mjera opreza Virovitičani ne uživaju, možda, u mjeri u kojoj bi htjeli u uobičajenim nedjeljnim šetnjama gradom. Nadomak raznobojnih, lijepih rascvjetalih tulipana koji se protežu uz zgradu FINA-e, ispred zgrade HDZ-a osvanula je velika smeđa, nimalo atraktivna mrlja. U petak je na tome mjestu, podsjetimo, bijelom bojom bilo ispisano: Živijo Josip Đakić - živijo!.
GRAD OMČE I SMEĐIH MRLJI
Poklič saborskom zastupniku ispisala je novinarka i aktivistica Iva Anzulović, to znamo, no tko je autor smeđe velike mrlje - nije (još) poznato. Na prvi pogled mrlja izgleda kao prolivena turska kava no ubrzo njen izgled počinje asocirati na koješta. Sve to, doduše, nije toliko važno koliko pitanja koja ovaj novi čin ispred HDZ-a postavlja. Tko je to učinio i zašto? Smeta li nekome veličanje Josipa Đakića? Kome i zašto? Smeta li nekome, možda, mjesto na kojem je (bio) ispisan poklič? Zašto? Bi li smetao ispisan poklič "Živijo Luka Modrić"? Je li ime bilo povodom da se poklič prekrije smeđom mrljom? Zašto? I zašto baš smeđom bojom - je li autor mrlje namjerno htio asocirati na nešto i poslati, možda svoju poruku? Koju? I - zašto nekome uopće smeta natpis ispisan na javnoj površini?
Toliko mnogo pitanja od samo jednog imena, onog Josipa Đakića i jedne smeđe mrlje. Ta pitanja, ipak, vode nas unatrag do brojnih drugih neodgovorenih pitanja u Virovitici, a kojima su ova posljednja o smeđoj mrlji tek na početku "konopa". Naime, i ispod nametnute tišine uvedenih mjera protiv pandemije, pitanja koja strpljivo čekaju svoje odgovore nisu nimalo tiša. Upravo naprotiv.
Mjesec i pol dana dijeli nas od obilježavanja godine dana otkako je Siniša Palm pronađen mrtav, a Ivica Kirin obznanio kako mu nedostaje 17 milijuna javnog novca.
Pitanja koja čine omču oko vrata za svakog stanovnika grada gradom omči i smeđih fleka, tu na vratima Slavonije, svakim su danom sve stegnutija i stegnutija.
