Ma nije na ćilimu, nego metroom. Hajdemo u Tursku jer je istanbulska zračna luka često odredište hrvatskih putnika, a Turkish Airlines jedna od kvalitetnijih kompanija koja svakodnevno dva glavna grada povezuje čak dva puta. Gotovo da nema ozbiljnijeg putnika koji nije kročio u to golemo zdanje, po prometu drugi europski aerodrom.
Nije mi baš previše mio jer je ogroman i zahtijeva puno pješačenja, sve je daleko, natpisi na engleskom su zbunjujući, a ako letite nekom drugom kompanijom, a ne domaćim Turkishem, onda je i dalje od daljeg! Teško da će stariji i nepokretniji putnici bez asistenta izdržati tranzit i na vrijeme stići na svoj povezani let. U početku je zamišljeno da ta zgradurina ima kapacitet od 90 milijuna putnika godišnje, a postupno bi se povećavao do 150 ili 200 milijuna. Ne trebam ni podsjećati da je izgradnju aerodroma pratio skandal s lošim uvjetima rada, pa i sa smrću desetaka radnika, ali kada su veliki projekti u pitanju, male brojke i mali ljudi su uglavnom – nebitni. Navodno se i štrajkalo, ali je turska policija "demokratski" ugušila štrajk, kako drukčije nego suzavcem i uhićenjima.
Kakogod, zapamtite sljedeće sentencije kako bstei u budućnosti bez problema i dodatnih troškova stigli na svoje letove, a tiču se istanbulskog novog aerodroma. Ako kupujete karte preko Istanbula, kupujte ih s bar dva sata konekcije, unatoč tomu što Turkish Airlines jamči da će vas u slučaju kašnjenja prebaciti na sljedeći let. Vjerojatno hoće, ali služba za korisnike Turkisha prilično je loša i gotovo – nepostojeća! Poludjet ćete dok budete dokazivali da niste stigli na let zbog raznih gužvi ili zbog zastoja pri pregledu putovnica - ako nastavljate putovanje prema turskim gradovima.
To se često događa i zbog jezične barijere, jer većina zaposlenika Turkisha katastrofalno govori engleski jezik ili uopće ne govori, pa putnikovo kašnjenje obično završi tako da putnika uvjere da se trebao požuriti (a ne glumiti puža), pa on siroti na kraju mora kupiti novu i skupu kartu... Vjerujte mi, to ne želite iskusiti. Ukratko, između dva gejta pješačenje može potrajati više od šezdeset minuta! Ako je putnikovo odredište samo Istanbul, situacija je nešto lakša, ali ne zaboravite da, ako imate zlatni status ili neki drugi status u grupi Star Alliance (u kojoj je i naš Croatia Airlines), aerodromom možete prolaziti nešto brže – kada nisu "zatvoreni"!
Cijeli svijet hoda aerodromom, a dobra većina putnika su Rusi, kojima je Istanbul postao - Las Vegas, tu se slobodno kreću, kao da se u Ukrajini ništa ne događa. Nekom rat, nekom brat, kaže stara poslovica. Unatoč ratu u Ukrajini Rusi puno investiraju u Tursku, avioni redovito lete, a zbog njih je porasla cijena kvadrata nekretnina i hotelske sobe, koju sada u Istanbulu ne možete iznajmiti, brat bratu, za manje od sedamdeset eura za noć (odnosi se na "fensi-šmensi" hotele). Istu su situaciju Rusi (pa i Ukrajinci) izazvali u Beogradu, pa i u Kairu i drugim sjevernoafričkim gradovima. Nije tajna da dobar dio za borbu sposobnih ruskih i ukrajinskih patriota izbjegava novačenje i odlazak u rat, pa se krije po dalekim državama i živi neki novi život uz razvijanje nekih novih biznisa.
Mnogi ne znaju da se od istanbulskog aerodroma do metro-postaje Gayrettepe u Istanbulu može stići za dva eura i za nekih 40-ak minuta. Odlična je to opcija, za razliku od skupog taksija, koji može koštati i stotinjak eura, a autobusom se može za desetak eura. Nova je metro-linija M11 prava bomba, karticu se može kupiti na ulazu u metro i možete je sačuvati za sljedeći dolazak i prigodno popuniti sve bezvrjednijim turskih lirama.
Metro je uredan i čist, mana je što se do njega treba hodati 15-ak minuta, ali, ako ništa, troše se kalorije. I još jedan savjet, putnicima koji imaju dosta prtljage, kada je preuzmete, uzmite kolica za prtljagu, jednostavno ih posudite za dva eura, ili 70 lira, koji će vam biti vraćeni u gotovini kada kolica vratite kod dizala pri ulazu u metro. Platite karticom, uzmite račun, a kada vraćate kolica, skenirajte kod s računa i 70 lira je opet kod vas. Puno putnika misli da ta usluga košta, a zapravo je samo posudba! I savjet za kraj, dođite u Istanbul, okus baklave i pjev galeba – trajne su uspomene! A sve loše stvari pometimo pod ćilim.
