Poštujem što je gospođa Marija Bajan Prokl iznijela općenite stavove kako bi jedan Centar za socijalnu skrb, pa tako i virovitički trebao raditi. Da sam osjetila da ne osuđuju, nego u dobroj namjeri razumiju, usmjeravaju, vode i budu podrška ne bi bilo moje potrebe da se obratim za pomoć javnosti - piše u svojoj reakciji na osvrt ravnateljice Centra socijalnu skrb Virovitica Marije Bajan Prokl objavljenu prošlog tjedna na ovom portalu.
Centar za socijalnu skrb Virovitica je od mene i mojih roditelja u punoj mjeri dobivao suradnju tijekom šest mjeseci zaštitne mjere zabrane kontakta i prilaska meni izrečene Jozi Matoševiću, jer smo vjerovali da se sve radi zbog dobrobiti djece.
Međutim, protekom vremena uvidjeli smo da smo iskorišteni. Na preko dvadesetak pisama i e-mailova do danas nisam dobila odgovor od Centra. Stigla je tek reakcija osobe (uz blagoslov ravnateljice) koju sam naznačila u pisanom prigovoru na ophođenje prema meni.
Dolazilo mi u nenajavljenu posjetu kojom prigodom je gospodin Grahovac, pravnik u Ventru, jedini put vidio jedno moje dijete dok je drugo spavalo. Foto dokumentaciju koju sam mu ponudila na uvid ovlaš pogledao na insistiranje kolegice.
Izricane su mi opomene na osnovu nekih potvrda koje mi nikada nisu omogućili vidjeti da se eventualno očitujem. O njima postoji elektronski trag da su izdane ali su po izdavanju pobrisane da ih ja kao majka djece i privremena skrbnica ne mogu vidjeti i to od osobe koja nije ovlaštena za vještačenje.
Tek nakon 8 mjeseci pisanih, dokumentiranih i svjedocima potkrijepljenim pisanim upozorenjima o nesavjesnom ponašanju oca, zbog pritiska Ministarstva, virovitički Centar je kontaktira daruvarski koji Jozi Matoševiću izriče "nadzor"- i to pro-forme. Dokazuje to činjenica da je osoba koja je izrekla nadzor nema visoku naobrazbu, nema kvalifikacije za rad s djecom i osobna je poznanica Joze Matoševića više od 20 godina s njime voza u njegovom autu, pije kavu i pića u slastičarnama u Virovitici.
Sa mnom i s mojom odvjetnicom je dogovaran zajednički sastanak još prije Uskrsa za 22 travnja. Dva puta se potvrđivao dogovoreni sastanak da bi od suda dobila u privitku mišljenje Centra dano 10. travnja u kojem se ja i moja obitelj procjenjujemo rizičnim, a da nitko moje roditelje nikada nije pozvao na nekakav razgovor.
Gdje su im izvori saznanja? Gdje prikupljaju podatke? U kavani ili na cesti? Gospođa Bajan Prokl bi rekla: "Imamo onoliko ovlasti koliko nam daje zakon". A mi bi dodali "i koristimo ih kako mi to hoćemo i na način kako nama i "višoj instanci" to odgovara".
Što je to u interesu djece ako radnici Centra od 360 dana ili 8.640 sati koliko traje naša agonija moju nisu djecu vidjeli više od 2 sata, a spomenuti pravnik oko 15 minuta?
Što je na dobrobiti djece, kada zanemaruju presudu Prekršajnog suda u Virovitici, nalaz Komisije za medicinsko vještačenje i dosadašnji život i ponašanje mene i oca moje djece?
Dr Sonja Saratlija, Anina majka i baka djece ističe da je od Centra za socijalnu skrb očekivala razumijevanje i pomoć kćerki i unucima koji su žrtve obiteljskog nasilja. "U ratu dok sam izgladnjelu kćerku vukla preko Igmana pomogli su joj ljudi. Iz autobusa dok su moju kćerku pokušavali izvesti četnici s kolajnama od isječenih ušiju i jezika, pomogli su joj ljudi u autobusu. A sada kada smo očekivali pomoć i djeci i majci žrtvi obiteljskog nasilja od institucija kojima je to primarna zadaća, nisu joj pomogli već neistinama, manipuliranjem i zataškavanjem činjenica, dokaza i svjedoka umjesto pomoći pokušavaju je omalovažiti i do kraja poniziti i kao majku i kao ženu", govori dr Saratlija.
Predraga Saratliju, Aninog oca i djeda djece zanima na osnovu kojih dokaza su njegovu obitelj proglasili nepodobnom i rizičnom. "Želio bih da nam u Centru objasne kada su to i tko je radio sudsko vještačenje nad Anom i nad našom obitelji pa su i nju i nas diskreditirali, nju kao majku, a nas kao njenu obitelj. Pozivam gospođu ravnateljicu i sve članove tima da se prisjete što su govorili u mom prisustvu o ocu djece i njegovom ponašanju! Isto tako molio bih da se prisjete kako su djeca vrištala i otimala se dok su ih nepoznati ljudi nasilno uzimali iz majčinih ruku u njihovim prostorijama, kao i da se prisjete izrečenih uvreda i prijetnji mojoj kćeri, također u mom prisustvu. Javno pozivam gospođu ravnateljicu da objasni silan trud da neistinama diskreditiraju jednu majku i žrtvu obiteljskog nasilja, kao i silan trud da rehabilitiraju pravomoćno osuđenog obiteljskog nasilnika. Da li smo rizična obitelj što smo pružili dom kćerki i unucima? Da li smo rizična obitelj što smo joj ekonomski pomogli jer su kod nas došli samo s krpicama na sebi? Da li smo i mi trebali koji put da joj zadamo udarac u trbuh ako ne već u glavu pa da ne budemo rizična obitelj? Ako smo je i mi trebali gaziti što nam "podrška" iz Centra to jasno nije rekla. Ako smo Vam povrijedili ego pitamo se smije li ego biti iznad interesa, dobrobiti i zdravlja djece i majke?