Drago mi je pročitati na Virovitca. net-u, da Hrvatske šume gospodare s nacionalnim bogatstvom u skladu ekoloških, socijalnih i ekonomskih kriterija. S tim u svezi vjerujem da nitko nije protiv: ekološki odgovornog, društveno korisnog i ekonomski održivog gospodarenja šumama. Konačno priznajem da sam sretan što mogu pročitati o projektu, kampanji i o akcijama « DRVO JE PRVO»!!!
Ali, ipak, želim s tim u svezi dodati i neka moja promišljanja: U početku bijaše trupac. Na kraju procesa proizvodnje je rezultat. između toga je: volja, znanje-mudrost, odlučnost i upornost.. Na ovaj pomalo pjesnički način pojednostavljeno bi se mogla sažeti čitava proizvodna filozofija drvnog sektora. Ono što zabrinjava je činjenica, da i pored, raspoloživog znanja bar do sada, nismo uspjeli na duži vremenski rok, osmisliti viziju razvoja i još važnije, takvu viziju na sustavan i djelotvoran način pretvoriti u djelo tj. prepoznatljiv uspješno razvijen gospodarski sektor od općeg i posebnog značaja. Uporište za ovu tvrdnju nalazim u sljedećem:
Ako bih htio, bez velikog objašnjenja, sportski rečeno, poentirati, onda bih rekao: Glavni «krivac» za stanje i probleme u šumsko-drvnom sektoru je: nedostatak svima poznate i prepoznate vizije razvoja na duži rok, obavezno podržane odgovarajućim djelotvornim mjerama za njezinu realizaciju.
U proteklih, čak 30 godina, koliko manje-više pratim ovaj sektor, imali smo prilike uvjeriti se što smo sve radili, a danas i dokle smo stigli? ( Čast rijetkim iznimkama! ) Mi nažalost u toj branši npr. već 30 godina, postavljamo i imamo otvoreno jedno te isto pitanje: Neriješen obostrano prihvatljiv odnos između šumarstva i prerađivača drva. Istovremeno, ne nalazimo adekvatno rješenje u zajednički osmišljenom cilju.
Kad nismo riješili taj suštinski i prvorazredni problem(nismo znali ili nismo htjeli), onda smo, umjesto toga, nudili razne organizacione oblike: OOUR, SOUR, POSLOVNA ZAJEDNICA šumarstva, prerade drva i prometa (nap.a. zapravo CLUSTER osnovan prije 20 godina), PROFITNI CENTAR, CLUSTER...).
I tako je, prošlo i 30 godina, a isto pitanje ponavlja se i danas, ostaje i ako se ne varam, još dugo, ostati će otvoreno za prerađivače drva. Neko bih me možda mogao pokušati demantirati i reći: Sirovina za prerađivače drva više nije otvoreno pitanje, niti problem, na danas slobodnom tržištu!
No ja, ipak, ne mislim tako. Mišljenja sam da se ne može sve i u svemu, rješavati slobodnim djelovanjem tržišta. Svjedoci smo toga i danas na mnogobrojnim gospodarskim područjima. Radi toga se pitam:
Do kada ćemo suštinski problem ostavljati otvorenim? Osobno mislim, sve dotle, dok: volja, znanje-mudrost, moć i interes, ne budu objedinjeni u zajedničkoj viziji razvoja i to milom ili «silom» (djelotvornim mjerama).
Ili sportski rečeno: Dok ne budemo voljni i sposobni, tako jasno definirati viziju zajedničkog i održivog razvoja za sve koji imaju veze sa šumsko-drvnim sektorom - branšom.
Oni koji dulje pamte, dobro znaju da s vremena na vrijeme, netko se sjeti da imamo i šumsko-drvni sektor, koji bi, za opće dobro (novo zapošljavanje, izvoz i dr.) mogao dati puno više i bolje, nego je to slučaj u tom trenutku. Tada se i ubrzaju napori na izradi i donošenju strategije, programa, projekata, pa i «mjera», ... )
Istina, to samo po sebi i ne bi bilo loše, naprotiv. Ali to, do sada, nije bila osmišljena zajednička vizija na duži rok, podržana od svih i sa svime, što je potrebno da se ona uspješno i ostvari i da u tome svi u lancu prepoznaju svoj interes.
Radi toga, sklon sam vjerovanju, da problem i razvoj šumsko-drvnog sektora, može se bolje i brže riješiti samo na sustavan i definiran način na duži vremenski rok, vodeći računa pritom, da svaki potez ili mjera, mora imati uporište u zajedničkoj viziji razvoja. I obrnuto: Zajednička vizija razvoja Šumsko-drvnog sektora mora biti tako temeljita i podržana djelotvornim mjerama, da će ih moći prepoznati svi oni koji su, prije svega, zainteresirani za održivi razvoj ovog sektora u cjelini.
I za kraj, «prognoza» koju ne bih volio da se i ostvari: Ako ne budemo odgovorno, mudro i usmjeravajuće vršili promjene u području u kome, nema sumnje, imamo potencijale za održivi razvoj, onda nam se može dogoditi scenarij u kojemu ćemo i imati pokrivenost RH šumama, ne 48, nego i 60 % površine, ali nećemo imati modernu, profitabilnu i tržišno uspješnu, prepoznatljivu preradu drva koja, istina nema opće korisnu funkciju kao šume, ali ima i te kako važnu funkciju: zadovoljenje drugih za čovjeka životno važnih potreba.