Učestalo pitanje s kojim se susreću arhitekti i dizajneri je: Što da radimo s građevinama koje smo naslijedili, posebno s industrijskom arhitekturom? Produljenje životnog vijeka postojećih struktura značajno smanjuje potrošnju energije i emisije ugljičnog dioksida nastalih novom izgradnjom. Značajne prednosti ponovne uporabe građevina su društvene, ekološke i materijalne.
Arhitektonsko dizajnerski portal Architizer nagradio je nekoliko uspješnih realizacija oživljavanja industrijske kulturne baštine. Arhitekti su kombinirajući poštovanje prema prošlosti sa suvremenim dizajnom načinili izvanredna ostvarenja koja odišu promišljenošću i suzdržanošću. Arhitekti i dizajneri sačuvali su povijesnu matricu i detalje građevina te su znalački u njih ukomponirali suvremene sadržaje. Navedeni primjeri očuvanja kulturne baštine inspirativni su primjer kako nije uvijek potrebna totalna devastacija – uklanjanje.
Bivša tiskara Los Angeles Timesa, napuštena je 2010. godine. Projektni biro Erlich Yanai Rhee Chaney Architects znalački je prenamijenio velike industrijske volumene i glomaznu tehnologiju u komercijalne sadržaje. Prostorom dominira prirodno osvijetljeni atrij s bogatom hortikulturom.
Elektrana – trafostanica, izgrađena početkom 20. stoljeća u Madridu veličanstvena je građevina industrijske arhitekture spašena od propasti. Arhitekti Foster + Partners osmislili su za energetsku tvrtku Acciona uredske prostore. U postojeću metalnu konstrukciju umetnuli su drvenu strukturu, zadržavajući vanjski oblik građevine u cijelosti.
Poslije 30 godina rada naftna platforma iz Sjevernog mora dotegljena je na suho. Arhitekti Newsubstancea na platformi su dizajnirali umjetničko rekreativnu instalaciju. Platforma je okružena skulpturama, umjetničkim kinetičkim instalacijama, poljskim cvijećem, drvećem, vodopadom, toboganima.
Veliko skladište drvene građe u Amsterdamu izgrađeno 1920. godine inovativnim dizajnerskim rješenjima prenamijenjeno je u poslovno rekreacijske sadržaje. Projektanti D/DOCK posebnu pažnju posvetili su oblikovanju interijera, koristeći isključivo obnovljive materijale. Korištene su izvorne daske za oblikovanje novih podova.
Bivša tvornica električnih kablova iz 1908. godine u Pragu doživjela je povijesni puni krug. Projektanti biroa B2 Architecture u hali gdje su se proizvodili kablovi projektirali su multimedijalni centar – studio u kojemu se svakodnevno i neprestano koriste kablovi. Izvorno restaurirana opeka interijera izvanredno je ukomponirana u akustični studio za snimanje.
Casa Pich i Pon rezidencijalna građevina s početka 20 stoljeća u Barceloni adaptirana je u suvremene uredske prostore više tvrtki. Projektanti Oscar Blasco Lázaro i Sergi Carulla Altadill u cijelosti su zadržali pročelje – ovojnicu zgrade, ali u interijeru su izvršili mnogobrojne konstruktivne i vizualne preinake i stvorili vezu između prošlosti i sadašnjosti u projektu ponovne uporabe.
Sponzor serijala o dizajnu je Ie-centar.
Krunoslav Kovač rođen je u Virovitici. Od 1974. do 1988. bio je zaposlen u VTC projektu kao odgovorni projektant te je u tom periodu bio autor više javnih i privatnih građevina. Od 1989. do 2007. radi kao dizajner i rukovoditelj Razvoja novih proizvoda u vodećoj hrvatskoj tvrtci za proizvodnju namještaja Tvin. 2007. godine osniva Ured ovlaštenog arhitekta. Više puta izlaže na poznatim sajmovima IMM i Orgatec u Kölnu te na sajmovima u Birminghamu, Stockholmu, Milanu, Beogradu i Ljubljani, na izložbama Centra za dizajn HGK-a, na Zagreb Design Weeku i Ambienti u Zagrebu. Član je više strukovnih udruženja te dobitnik brojnih nagrada i priznanja.