Plenković o štrajku sindikata u školama: Ucjena nema, rješenja ima, razgovarat ćemo
Kujundžić ironizirao Beljakove prognoze o prijevremenim izborima 5. siječnja
Caritasova kuća u Brezovici proslavila 25. obljetnicu
Caritasova kuća u Brezovici proslavila 25. obljetnicu
Kujundžić očekuje "oporbenu predstavu" o njegovu opozivu u Saboru
Štromar: Puno je teže bilo ući u ovu Vladu nego što će biti izaći
Mediji i suicid: Odgovorno izvještavanje može pomoći u prevenciji samoubojstava

Nogometna euforija - zašto


  Euro 2008.           Ljubo R. Weiss           23.06.2008.         3197 pogleda
Nogometna euforija - zašto

Samo nemojte reći - ovaj autor ne voli ni nogomet ni Hrvatsku! Jer ne radi se o voljenju odnosno nevoljenju već o tome koliko mjere je bilo ( i još ima odnosno nema) u onom što zovemo navijanje za reprezentaciju države Hrvatske. Ali, još više o tome koja je pozadina ovog dramatičnog ozračja koje je stvarano tjednima i u koje je uključeno, htjeli mi to ili ne, nekoliko milijuna hrvatskih građana - od najmlađih(djeca) do najstarijih(umirovljenici), od muških do ženskih, od neobrazovanih do onih s najvišim stupnjevima obrazovanja, od najsiromašnijih do najbogatijih.

O ovom zadnjem je riječ kao i o politici koja je instrumentalizirala prirodnu potrebu čovjeka da navija odnosno podrži nogometaše koji brane hrvatske boje odnosno nose kockasti hrvatski dres. On je simbol hrvatskih borbi - od borbe za nezavisnost do borbe da se razvijamo kao moderna zemlja do borbe da nađemo mjesto u evropskoj zajednici naroda, ne samo zemljopisnim položajem nego i formalno. Preko nogometa moguće je predstaviti se Evropi i svijetu, pokazati da i mi konja za trku imamo. I sve je to prirodno i razumljivo, osim...?

Političari potiho i iza kulisa, zatim mediji više ili manje otvoreno pa i euforično (uz rijetke iznimke), do građana, posebno mlađih, iskazivali su svoje opredjeljenje za hrvatske nogometne boje radeći iz nečega što bi trebalo ostati u granicama prirodnog i normalnog nešto što je postalo neprirodno i nenormalno. A zašto?

Pa stoga što je nogomet ipak IGRA i kao takav on nije NAJVAŽNIJE PITANJE HRVATSKE DANAS. A sve je ukazivalo da to jest, sve je brujalo o vatrenima i Slavenu Biliću, do takvih bizarnih detalja da se pratilo kome je tko u Bad Tazmandorfu i drugdje mahnuo ili se nasmiješio. I koliko god Slaven Bilić pokušavao spustiti loptu na zemlju mnogi oko njega trudili su se suprotno: dignuti je do neslućenih visina i od lopte napraviti i program, i cilj, i biznis te raznovrsne poruke, sve do onih koje s loptom nemaju ili ne bi trebale imati izravne veze: podjelu na «naše» i «njihove», podjelu koja je prijetila u jednom trenutku da izazove nemire širih razmjera, na sreću ne u samoj Hrvatskoj, ali izvan nje svakako. I dok su u Hrvatskoj u kojoj se malo toga događa slučajno, niknula velika platna za praćenje utakmica i u mjestima koje nemaju jednu poštenu kino-dvoranu ( naš grad, primjerice), točilo besplatno pivo, dijelile razne nagrade, puštala glasna i preglasna glazba, najčešće patriotske intonacije, dok se mlado i staro guralo, skakalo i vriskalo, dok su odjekivale petarde i prije nego je pao gol, u svakom tom mjestu - od najmanjega do najvećega, živjela je i živi jedna druga Hrvatska koja je šutljiva i - zabrinuta.

A i ovi euforični navijači, sada kada je hrvatska priča na Evropskom nogometnom prvenstvu završena, vrativši se u svoje vlastite stanove i kuće (ako ih imaju) počet će se hladnije glave razmišljati o onome što je naš stvarni život - o hrani, struji, plinu, stanarinama, komunalnim davanjima, porezu, telefonskim računima, ratama kredita, izdacima za zdravlje, o tome koliko novaca nedostaje da bi se otišlo na - godišnji odmor.

I što se zapravo želi reći!?

Osnovno: nogomet je iskorišten za neke nenogometne svrhe, na djelu je bila manje ili više suptilna MANIPULACIJA osjećajima građana, instrumentalizacija igre u političke svrhe! Reći će netko da to nije ništa novo, da je to sve već viđeno u povijesti, da to i drugi rade itd.
Da, sve su to opravdanja koja je moguće nabrojati, ali ne i sasvim razumjeti. KRUHA I IGARA stara je maksima još od rimskih vremena, ako ne i od ranije, no često je takva politika završavala u slijepoj ulici sve do društvenih potresa kao što su štrajkovi pa i ratovi. I političari umjesto da upru sve snage u rješavanje gospodarskih pitanja ove zemlje( primjerice kako postići da HRANA u Hrvatskoj, do zamalo jučer poljoprivrednoj zemlji, bude jeftinija i po mogućnosti, kvalitetnija, šire gledano iznađu rješenja za preskupu energiju, za zagađenja čovjekove okoline, za poboljšanje zdravstva, prometa, suzbijanje kriminala, oni podilazeći emotivnim građanima, homogeniziraju naciju stvarajući je na načelu «navijačkog bloka».

Zamalo svi smo ZABORAVILI naše razlike, turobno raslojavanje građana na velik, prevelik broj siromašnih s jedne strane, i mali, uzak sloj tajkuna i bogatuna, s druge strane. I kada te razlike dosegnu socijalno nesnošljivu granicu onda je to ključni razlog da se u trusnoj Bosni i Hercegovini počne stvarati takva etnička napetost da kordoni policije moraju čuvati krhki mir - od Mostara, Stoca do Viteza i drugih mjesta. Onda tužni hrvatski navijači u Beču pronalaze krivca - u suprotnom navijačkom taboru i otpočnu bitku s njim. Agresija, agresija - nizašta!

I odjednom se u Bosni i Hercegovini pojave opet Turci ili navijači za tursku nogometnu reprezentaciju ne zato što je to logično nego zato da se po načelu tuk na utuk uspostavi ravnoteža. Ravnoteža gluposti i povampirenih strasti! I opet agresija, agresija - nizašta!

I osobno sam osjetio suzu-dvije radosnice kada je Klasnić postigao gol u utakmici s Turskom, žalio sam za propuštenim prilikama da idemo dalje, sve do onog trenutka kada sam ugasio televizor i shvatio da od sutra nema više opijuma za narod i da slijedi bolno otrežnjavanje. A ono je ilustrirano i detaljem iz Gradskog parka: autoru ovih redaka jedan simpatičan mlađi par zaljubljenih rekao je u povjerenju da su tu, u parku, jer nemaju za dvije kave u nekom od lokala u gradu!

Da je bilo manje euforije i više prirodnosti u odnosu prema nastupu Hrvatske na Evropskom prvenstvu u nogometu, ovo otrežnjavanje bilo bi manje bolno. Ovako, još ćemo neko vrijeme komentirati i žalovati, a ipak vrlo brzo shvatiti da su se neki s nama, običnim građanima i Hrvatima, manje ili više suptilno - poigrali!

Samo mi nemojte reći da ne volim nogomet i lijepu našu Hrvatsku!

 

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.

stevo
26.6.2008. 17:42
"Čudim se da niste, sa ovakovim sposobnostima, savjetnici u najvišim tijelima državne, ili (partijske) vlasti."
Ali isto tako, neke izuzetno negativne stvari ne mogu se sakriti pod krinkom eura i reprezentacije`, rekla je dr. sc. Ana Tkalac Verčić, stručnjakinja za odnose s javnošću.( Dnevnik Nove TV)
Nisam znao GLAS da gospođa za odnose a javnošću dr. sc. Ana Tkalac učlanjena u partiju.
Zašto se napadaju osobe kada se ostane bez argumenata????????
tomislav
26.6.2008. 6:01
@glas - Ha, dobro je da Glas pise i misli i navodi, ali je pomalo odsutan i nerelevantan. Sport nije sporan, nogomet ili futbal nije sporan, glupost je da bi se njime izrazavala nekakva pripadnost grupi ljudi, etno grupi, glupost je da nas, etnicka bica ujedinjuje nogomet (i rat!), poremecaja licnosti koje se javljaju svakodnevno ima oko 54, sa razlikom EU i USA nomenklature, pa je sretan onaj tko se ne nadje u nekoj cak i bezazlenoj grupi, to nije stvar izbora nego srece kao sto je sretan onaj tko nema npr ravna stopala.
Kad postoji izrazajan ego onda znaci da svatko govori u svoje ime i ne zaziva nikakve apsolutne istine.
Nitko ovdje nije nepismen nego izlaze na svoj nacin, a ni ti bas nisi neka ljepota od pisanja, ali to nije vazno.
Glas
25.6.2008. 21:25
Ha,ha.
Namjerno sam "bocnuo" dežurne komentatore svih društveno-političkih zbivanja.
Pa zar je stvarno moguće da vi o svemu sve najbolje znate?
Toliko ega, umišljenosti, samodopadnosti, osobnih frustracija, nepismenosti i površnosti, rijetko se sreće.

Čudim se da niste, sa ovakovim sposobnostima, savjetnici u najvišim tijelima državne, ili (partijske) vlasti.
stevo
25.6.2008. 16:02
I još najvažnije. Upravo zbog jeftine cijene energenata zemlje USA, Kina, Indija, Švicarska, Japan... postale su u svijetu gospodarske sile i imaju visoki životni standard. Ali i zemlje poput arapskih i južnoameričkih zemalja plus Meksiko, Panama.. afričke zemlje također imaju nisku cijenu goriva.
Kako je moguće da kod nas cijena goriva bude 10 kuna a imamo vlastite izvore nafte za pokrivanje 30 % potrošnje, a s druge strane INA pak ostvaruje abnormalne extra profite i dijele tu zaradu svojim managerima.
Svakako tu najviše profitira država jer 50 % poreza je od 10 kuna je 5 kuna, a 50 % od 5 kuna je 2,5 kuna poreza u državnu blagajnu.
Pa zašto bi se Šuker bunio.
stevo
25.6.2008. 13:11
..."Ako vas nešto ne veseli, bar šutite. i pustite druge da se raduju i nakratko zaborave sve životne nedaće.." ( glas)"
TAKO REZONIRAJU PIJANCI I ONI KOJI SE DROGIRAJU!
A ŠTO JE S ISTIMA KADA SE OTRIJEZNE I SOUOĆE S STVARNOŠĆU?
stevo
25.6.2008. 13:08
Super tekst i čekao sam da netko razumno rezonira, jer nije stvar u tome da netko voli nogomet nego da li nam nogomet važniji od stvari kao ŠTO SU POSKUPLJENJ HRANE, ENEGENATA, PRIJEVOZA...
NAPOMINJEM I ŠPANJOLCI, TALIJANI, FRANCUZI, PORTUGALCI ... VOLE NOGOMET PA SE OPET KOD NJIH PRAVE BUNE I ŠTRAJKAJU, PRIJEVOZNICI, SELJACI, RIBARI POLJPRIVREDNICI...ZBOG VISOKIH CIJENA GORIVA.
S DRUGE STRANE VLADE SAD-A I KINE SE BORE ZA SVOJ NAROD I GOSPODARSTVO A TO POKAZUJU I CIJENE GORIVA U ISTIM DRŽAVAMA OD 4.5 KUNE. zAMISLITE ŠTO JE IZJAVIO JEDAN PODUZETNIK U KINI U SLUČAJU DA GORIVO JOŠ POSKUPI- "MOGAO BI ZBOG TOGA ODMAH ZATVORITI SVOJU FIRMU". A KAKO BI MU BILO DA ŽIVI U HRAVTSKOJ I DA JE CIJENA GORIVA 10 KUNA. DA LI BI NETKO OD NAS ŽELIO ŽIVITI U ZEMLJI GDJE JE GORIVO 4.5 KUNA LITRA?

Nogometni delirij odlična podloga za nova poskupljenja

Najvažnija sporedna stvar na svijetu prva je tema u državi. Uz nogometnu euforiju zaboravljeni su svi problemi, a Vladi ostavljen prostor za nepopularne poteze. Jer dok je EURA, nitko ih ne primjećuje.
Najčitanije stranice u novinama su sportske, najčešća tema razgovora EURO i hrvatska reprezentacija. Život se preselio na stadion, a nogometna je groznica obuzela naciju. Litra benzina danas bi mogla biti i i 12 kuna, a struja poskupjeti već sutra, ali nema loše vijesti koja bi spustila temperaturu poraslu zbog nogometa.

Nacija u deliriju odlična je za Vladu. Nastupio je kolektivni zaborav svih problema u državi. Sad je najbolji trenutak za odrađivanje svih nepopularnih poteza. `Ako nešto negativno plasirate u trenutku dok je javnost pozitivno raspoložena zbog nečeg drugog, nikada ta vijest neće imati isti negativni učinak kakav bi imala u normalnim okolnostima. Ali isto tako, neke izuzetno negativne stvari ne mogu se sakriti pod krinkom eura i reprezentacije`, rekla je dr. sc. Ana Tkalac Verčić, stručnjakinja za odnose s javnošću.( Dnevnik Nove TV)
Davor
25.6.2008. 12:00
Petica za tekst!
tomislav
25.6.2008. 11:24
Super tekst. Prava stvar.
adama
24.6.2008. 22:36
..."Ako vas nešto ne veseli, bar šutite. i pustite druge da se raduju i nakratko zaborave sve životne nedaće.." ( glas)
OK, osnovna razlika među nama je što sam ja svoje životne nedaće naučila rješavati a ne zaboravljati ( kratkotrajno ili dugotrajno, svejedno). Ne treba mi "opijum" bilo koje vrste za bijeg od stvarnosti. A kad se već razbacuješ pojmovima koje ne razumiješ - "poremećene ličnosti" i sl. proguglaj malo pa pročitaj što struka veli za one koji ne žive u realnom svijetu i kojima su potrebni stimulansi bilo koje vrste za bijeg iz surove stvarnosti. Pozdrav.
Glas
24.6.2008. 21:28
Psihijatri za osobe kao što su autor članka, i komentator "adama" imaju stručan naziv-"poremećaj ličnosti" jer ne podnose da se drugi raduju, pa ma kakav razlog bio za to. Nogomet se može voljeti, ili ne mora, ali pustimo one koji ga vole da mu se raduju, ili plaču zbog njega. Možda njima smeta što se kroz nogomet izražava nacionalna pripadnost i privrženost hrvatskom narodu. Ali nisu se uspjesima naše "repke" radovali samo hrvati, već i mnogi drugi narodi. Autor članka jednog dnevnog lista, lijepo je napisao: "Nas ujediniti može samo rat i nogomet".
Ako vas nešto ne veseli, bar šutite. i pustite druge da se raduju i nakratko zaborave sve životne nedaće.
adama
24.6.2008. 21:01
....I osobno sam osjetio suzu-dvije radosnice kada je Klasnić postigao gol u utakmici s Turskom, žalio sam za propuštenim prilikama da idemo dalje... ( citat )
G.Weiss odličan tekst. Potpisujem ga u cijelosti. Pitam se ponekad koji je smisao sporta danas? Iz generacije u generaciju imamo sve pretiliju djecu - "kockastih glava" zbog televizora i PC, ne ulaže se u sportske dvorane u školama, većina mjesta u HR može o zatvorenom ili otvorenom bazenu samo sanjati itd.itd... Da li je smisao sporta zaista samo navijanje? I to agresivno navijanje ??? I odkad se to sport konkretno nogomet povezuje s hektolitrama ispijenog piva??? Ja još uvijek staromodno razmišljam na način sport=zdrav život. Očito sam debelo u zabludi...
football fan
24.6.2008. 10:01
u prvoj rečenici si sve rekao o sebi kao autoru,ovo što ti pričaš je klasična demagogija onih koji nevole nogomet tako da ti ova `kamuflaža` neće proći
Zar nije možda nogomet opet zbližio bogate i siromašne koji su zajedno navijali?o čemu ti pričaš?
Zar su Hrvati krivi za ono u Hercegovini?
Voliš nogomet Ljubo?Nemoj lagat i pričat gluposti i skrivati se iza jeftinih štoseva,nogomet je bio u fokusu 20-tak dana a ovi ostali problemi su u fokusu 240 ili koliko već dana,i ljudima kroz nogomet treba odmora od svega


Još iz kategorije Euro 2008.



Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda kliknite na: