U Hrvatskoj se godišnje proizvede pet tisuća tona meda, a potroši tek pola kilograma po stanovniku što znači da je gotovo tri tisuće tona te visokoenergetske i visokovrijedne namirnice višak koje treba prodati stranim tržištima. Hrvatska izvozi dvije tisuće tona meda, a pčelari traže načine, ne samo kako plasirati preostale količine, već kako povećati proizvodnju i zauzeti što bolje pozicije pred ulazak u Europsku uniju. Kako bi uspjeli organizirati što profitabilniju proizvodnju te povećati broj košnica i količine meda, država pomaže pčelarima sustavom poticaja - po kilogramu proizvedenog meda i po košnici, a potpore dobivaju i proizvođači matica.
Uređen i Katastar paša koji svim pčelarima, a pogotovo onima koji se tim poslom bave profesionalno, omogućava planiranje proizvodnje na duži rok. «Unatoč zavidnim količinama i kakvoći meda proizvođači se moraju bolje organizirati da bi tržišne viškove mogli plasirati na inozemno tržište. Našem je medu potrebna je Hrvatska robna marka pa je Ministarstvo stvorilo pretpostavke da se med zaštiti oznakom zemljopisnog podrijetla, markicom izvornosti ili oznakom tradicijskog podrijetla. Kad uđemo u Europsku uniju neće više biti potpora na koje smo navikli nego će se poticati investicijske aktivnosti i programi udruga», kaže Stjepan Mikolčić, državni tajnik u Ministarstvu poljoprivrede.
Unatoč mnogim informacijama hrvatski pčelari ne znaju što ih čeka u Europskoj uniji, a o iskustvima Mađarske i mogućnostima profesionalnog pčelarenja u Europskoj uniji na nedavnoj izložbi meda i pčelinjih proizvoda u Virovitici govorio je Peter Bross, predsjednik Udruge profesionalnih pčelara Europske unije. «Ništa od onog što smo očekivali nije se ostvarilo. Nekada na se diktiralo iz Moskve, a sada iz Bruselesa. To što su u Uniji ukinute carinske barijere, nije pridonijelo većoj konkurentnosti našeg meda jer je Europska unija pod pritiskom Svjetske trgovinske organizacije ukinula carine i za meksički i argentinski med pa nam sada iz tih zemalja stiže med neopterećen svim drugim propisima Unije što ga čini konkurentnijim od našeg», ističe Bross.
Od kada je Mađarska u Europskoj uniji u tamošnjim trgovinama domaćeg meda jedva da se može naći. Bross ističe da je slično i s drugim poljoprivrednim proizvodima i gospodarstvom u cjelini zbog čega su mađarski proizvođači zakinuti. «Pravilo Unije je - tko ima novaca taj gospodari. Veliki proizvođači će učiniti sve da uništi maloga i pretvori ga u potrošača pa je tako i s pčelarima. Pčelar ili neka udruga ne mogu ništa učiniti sami pa je nužno udružiti se na nacionalnoj razini u jedinstvenu organizaciju i tako nastupiti u pregovorima i lobiranjima», savjetuje Bross.
Od 50 milijuna kuna za pčelarstvo u Europskoj uniji Mađarskoj pripada 4 milijuna, a pčelari ih mogu dobiti tek ako se za njih natječe udruga koja će ponuditi kvalitetne programe.
