DHMZ: Oblačno uz povremenu kišu
Večernji list: U Karlovcu se uselile prve dvije od 10 sirijskih obitelji
Jutarnji list: Dekanica Filozofskog kriva za uzmeniravanje na poslu
Kolakušić na Pantovčaku očekuje plaću od minimalno 70 tisuća kuna
Bernardić: Bilo bi bolje da predsjednički izbori nisu u vrijeme blagdana
Grubišno Polje: Na Sajmu sira 142 izlagača iz 13 hrvatskih županija
Čačić: Narodna stranka - Reformisti podržat će Milanovića

Ne možeš prijetiti bankrotom onima koji su već bankrotirali


  Gospodarstvo           Miodrag Šajatović/Lider           27.05.2016.         1013 pogleda
Ne možeš prijetiti bankrotom onima koji su već bankrotirali

Treba priznati da premijer Orešković od prvoga svog nastupa u Saboru, kad je o ekonomiji riječ,  ima prioritet od kojega ne odustaje. Odmah je najavio da će se fokusirati na zaustavljanje/smanjivanje vanjskog duga i poboljšavanje kreditnog rejtinga. Kad pokušava dobiti najširu javnost za saveznicu, upozorava  na to da je alternativa – bankrot zemlje. 'Galvaniziranja' građana na takav poticaj, međutim, nema.

Jedan je od razloga taj što se najmanje deset godina govori kako smo na rubu bankrota, a on se ipak nije dogodio. Pa valjda i neće... Osjećao sam da to ipak nije jedini razlog ignoriranja premijerova fokusa. Pomoć je stigla od ekonomista iz realnog sektora kojega jako cijenim: 'Ne može Orešković prijetiti bankrotom onima koji su već bankrotirali! Imate 300.000 građana s blokiranim računima. Još ih je najmanje toliko uvjereno da su također bankrotirali. Naravno da bi bankrot države još više pogoršao položaj tih ljudi, ali njima je u podsvijesti i posljedica da bi im se u tom slučaju pridružili i mnogi bogatiji.'

Lovrinčevićevo upozorenje

Takva raščlamba psihologije mase još je jedan dokaz kako se (pozitivna) točka preokreta u Hrvatskoj ne može postići prepisivanjem školskih rješenja iz Washingtona ili Bruxellesa. Čak i makroekonomist Željko Lovrinčević, koji inače nije protiv recepata iz svjetskih centara moći, u Večernjaku upozorava na to da je Europskoj komisiji 'ključno da se uredno servisiraju dugovi, pa nam je stoga i preporučila mjere poput privatizacije, kasnijeg umirovljenja i poreza na imovinu'. Ima pravo. U preporukama opet nema fokusa na veću proizvodnju, izvoz i zaštitu domaćeg tržišta.

Hrvatskoj trebaju promišljanja izvan uobičajenih recepata (koja se pokažu politički neprovedivima). Postoje naznake da, bar u dijelu intelektualne zajednice, sazrijeva takva spoznaja. U krakom roku – takvi smo kakvi smo. Pa onda treba tražiti rješenja koja će to poštovati. Koja će nas animirati da podupremo neki konstruktivan program. Kako se to radi? Stručnjaci za odnose s javnošću navode: napraviti idejni koncept, provjeriti ga među 'zainteresiranima', formirati poruke, odrediti kanale, alate, nositelje... pa izvedba, pa kontrola... Vladajući imaju drugi pristup: hajdemo to pokušati provesti pa ćemo vidjeti kakve će biti reakcije. Ako se netko bude jako bunio – odustajemo.

Suvislo komuniciranje posljednja je faza procesa. Prije toga posao trebaju odraditi makroekonomisti, politolozi, pravnici, demografi, sigurnjaci, psiholozi, psihijatri... Nažalost, ni nakon četvrt stoljeća samostalnosti u Hrvatskoj se nije javno profilirao nijedan pravi 'think tank' u kojemu bi se kuhala rješenja 'out of the box'. Evo, primjerice, problem Slavonije. Mladi se iseljavaju. Političari, ekonomisti, pa i novinari, drže se sredine ceste: treba potaknuti investicije u Slavoniju, treba demografskom politikom rješavati stvari, treba srediti odnose u poljoprivredi... A zašto ne uzeti i razmatranje da će se u sljedećih dvadeset godina u Slavoniji prepoloviti radno sposoban broj ljudi? Hajdemo razigrati tu varijantu! Koja su rješenja?

Istjerivanje socijalizma

Uvoz radne snage iz Azije i Afrike? Nećemo. To se protivi našem svjetonazoru. Dobro, idemo dalje s promišljanjima. A da idemo na koncept da Slavoniji ne treba toliko ljudi? Da je neizbježno da se ona pretvori u spojene poljoprivredne površine na kojima će raditi malo ljudi. Naravno da mi se takav scenarij ne sviđa, ali to ne znači da ga ne treba uzeti u obzir. Bolje kontrolirati proces nego da se dogodi stihija. Drugi je primjer razmišljanja 'izvan kutije' to što je mnogima u glavi ostao socijalizam. Pa to utječe na iskrivljenu predodžbu o ulozi države. Pa se traže prava koja su postojala u socijalizmu; državna imovina, kad je Vlada počne prodavati, doživljava se kao 'naša'; ne prihvaća se ideja o raslojavanju premda je ono po međunarodnim usporedbama još prilično ograničeno... Jedan je pristup pljuvati po svima koji su izašli iz socijalizma, ali nije socijalizam iz njih, i silom ih tjerati da se počnu drugačije ponašati. Pristup je legitiman, ali ne daje rezultate. Pa bi trebalo razigrati scenarije kako da takvo društvo prihvati neki reformski paket. Varijanta mrkve i batine. Usput, kako to da se Česi, Slovaci ili Poljaci drugačije ponašaju, a imali su još žešću varijantu socijalizma točno isti broj godina kao mi? Možda temelji individualnog i kolektivnog ponašanja sežu prije socijalizma?

I to je varijanta koju bi pravi intelektualac uzeo u obzir. Umjesto da polako, ali sigurno, svi postajemo robovi stereotipa i dogmi koje se, po definiciji, ne preispituju.

Kolumna Ekonomalije Miodraga Šajatovića, Lider

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Gospodarstvo



Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda kliknite na: