Nasilje nad ženama postoji od kada postoje muškarci, a muškarce rađaju žene (pa kako im to vraćaju). Vjerojatno još iz spiljskih vremena, kada su žene prigovarale muškarcima da se češće peru u obližnjoj rijeci. A muškarci su im vjerojatno tada prilijepili po jednu i potjerali ih u tamu spilje, daleko od vatre i hrane. Vjerojatno su žene oblikovale prve vaze od gline i pekle ih na ognjištu.
U koje su stavljale cvijeće nabrano na prostoru oko spilje. Da im malo zamiriše životni prostor. To pljuskanje i još gore fizičko i psihičko maltretiranje muškarci i danas primijenjuju. U domu, na poslu, na ulici, ujutro, navečer, u krevetu, kada god se osjećaju ugroženi i frustrirani.
E, sad tko je za to kriv? U prvom redu roditelji, mame i tate koje svoje proživljeno nasilje prenose dalje na sljedeće generacije.
Tko je sljedeći krivac, možda žrtva koja ne razumije nasilnika pa ga nekim svojim postupcima dovede do neuračunljivosti i izljeva bijesa i agresije? Je li samo nasilnik kriv, ili i on ima neko opravdanje? Zakonodavstvo pojedinih država je civilizacijska sramota, a ne pridržavanje i provođenje zakona je drugi dio krivice državnih institucija. Ima li krivice i u većini medija koji nezainteresirano i površno gledaju na nasilje nad ženama?
Apeliram na majke da paze kako odgajaju svoje sinove
Apeliram na državne institucije da pomognu svojom stručnom pomoći roditeljima u odgoju svoje djece.
Apeliram Saboru da zakonodavstvo mora biti jasno, jednostavno i primjenjivo u svim situacijama vezanim za nasilje nad ženama.
Apeliram na građane da na izborima biraju stranke koje u svojim programima imaju jasnu strategiju borbe protiv nasilja nad ženama
Žrtva mora dobiti brzu pravnu satisfakciju, bez puno traumatiziranja, a nasilnik primjerenu kaznu i društvenu izolaciju.
Borbu protiv nasilja nad ženama treba prihvatiti što više muškaraca, to je jedan od koraka prema rješavanju tog civilizacijskog problema, bez muškaraca nema rješenja.
Žalosno je da o ovome uopće moramo razmišljati i tražiti primjerena rješenja u 21 stoljeću, žalosno!