VLADA U Sabor upućen prijedlog zakona o klimatskim promjenama
Ministarstvo donijelo protokol o sigurnosti u školama
Hrvatska bi mogla dobiti Nacionalni dan psihologa, 14. ožujka
Plenković: Potpisat će se Protokol za dizanje mjera sigurnosti u školama
Unatoč prekidu tranzita ruskog plina preko Ukrajine, opskrba u Hrvatskoj stabilna
Tesla prodajom u 2024. za dlaku ispred BYD-a
Cijene nafte porasle prema 76 dolara, u fokusu kineske novogodišnje poruke

  Gospodarstvo

Na švicarcu odrediti granicu solidarnosti i osobne odgovornosti

  Miodrag Šajatović/Lider           10.09.2015.
Na švicarcu odrediti granicu solidarnosti i osobne odgovornosti

Da budem iskren, ne mogu se prisiliti na iščitavanje 'konačne verzije Vladina rješenja problema kredita u švicarskim francima'. Kako se provodi konverzija, na temelju kojeg se dana obračunava tečaj zamjene švicarca u euro, kakav će se otplatni plan primjenjivati, koji je rok izračuna konverzije... sve to sigurno zanima one koji imaju neotplaćene kredite u švicarcima. I bankare koji će morati platiti dio ceha.

Rješenje kredita u švicarcima, kakvo  god bilo, međutim, visi u zrakopraznom prostoru. Odnos pojedinaca većinom ovisi o tome jesu li korisnici kredita u švicarcima ili nisu. Neutralnom komentatoru gotovo je nemoguće odrediti se je li rješenje dobro ili loše.
U Hrvatskoj ni u tragovima nije bilo rasprava, a kamoli suvislih kriterija prema kojima bi država (i društvo u cjelini) reagirala u ovakvim situacijama kad se dogodila mješavina bankarskog vabljenja na kredite koji su im donosili veliku zaradu, građana koji su svojom voljom ulazili u samorazumljive rizike međuvalutarnih turbulencija i države koja se nije bavila detekcijom i djelotvornom prevencijom.

Rješenje u kamp-kućicama? U ovih četvrt stoljeća napuštanja socijalizma i povratka u kapitalizam nije, među ostalim, provedena osnovna rasprava o tome kakav je odnos između društvene solidarnosti i individualne odgovornosti. Nismo se ni izbliza dogovorili, pogotovo ne na primjerima, koji su kriteriji da bi se zajedničkim novcem pomagalo pojedincima ili skupinama  pojedinaca. A gdje se takvo što neće činiti jer je kapitalistički sustav, odnosno sustav privatnog vlasništva nad sredstvima za proizvodnju, utemeljen na potpuno drugoj pokretačkoj snazi negoli je to bilo u socijalizmu.
Kapitalizam je, pretpostavlja se, efikasniji i održiviji od socijalizma jer naglašava brigu i odgovornost  pojedinca za vlastitu sudbinu i sudbinu svoje obitelji. Pa se onda iz straha da će mu obitelj završiti na cesti, odnosno u naseljima kamp-kućica (koja kod nas još ne postoje, a u kakvima diljem SAD-a žive milijuni obitelji tržišnih gubitnika), čovjek više trsi. Pa kad se u tom strahu svi više naprežu, onda, navodno, i zajednica bolje napreduje.
Ne treba očekivati od političkih elita da same dođu do kriterija kada država obvezno pokazuje solidarnost, kad se odbija miješati, a gdje je miks-zona u kojoj nije jasno što učiniti. I koje onda mehanizme primijeniti u toj nejasnoj zoni preklapanja društvene solidarnosti i individualne odgovornosti.
To je preozbiljno pitanje da bi se prepustilo političarima. Ima u ovoj zemlji instituta ('Ivo Pilar', Ekonomski institut Zagreb itd.), zaklada, nevladinih organizacija, medija... koji bi morali sistematski potaknuti raspravu o tome. Pa onda donijeti kvalitetne zaključke i prijedloge. Pa ih onda godinu-dvije nametati u seriji okruglih stolova, tribina, konferencija...
Do nečega bismo, uza sve svoje različite interese, sigurno došli. Ne bi to bio toliko romantičarski zazivan konsenzus. Ne bi bila riječ o prisilnom konsenzusu, nego o sili argumenata.

U slučaju nužde razbij staklo E, da je to napravljeno u proteklih četvrt stoljeća samostalnosti, danas bi se varijantom 'u slučaju nužde razbij staklo'  uzeo priručnik o društvenoj solidarnosti i individualnoj odgovornosti. I iz njega bi se lako iščitalo treba li svim korisnicima kredita u švicarcima olakšati uvjete otplate ili samo najugroženijima.
Ovako, ide se od slučaja do slučaja, od izbora do izbora, bez kriterija i principijelnosti. Očito je da će porezni obveznici i štediše podnijeti teret pogrešnih odluka uzimatelja kredita u švicarcima. I tu se nema što mnogo napraviti. Ali upravo bi se na primjeru svega što se događalo u vezi sa švicarcima trebalo provesti znanstvene i druge analize. Iz višeslojnosti: socijalne, ekonomske, političke... dale bi se iščitati neuralgične točke u nekim drugim situacijama u kojima tržište mlatne neke pojedince i skupine koji su svojom voljom (uz nešto manipuliranja ponuditelja) upali u teškoće.
Drugim riječima, volio bih vidjeti rad koji bi polazio od toga da još nijedan građanin nije uzeo kredit u švicarcima i da su ga banke tek počele nuditi. Što bi u tom trenutku morao znati svaki član obitelji koji nakon večere sjeda za obiteljski stol da bi se raspravilo hoće li se uzeti kredit u švicarcima ili ne. Pa da i otac i majka, pa i djeca, znaju hoće li hazard za koji se odluče, ili odluka bez znanja o svim opasnostima, za deset godina biti predmet društvene solidarnosti ili je unaprijed jasno da će biti riječ o individualnoj odgovornosti te obitelji. I da nikakav pritisak nekakve udruge i skorašnji izbori neće utjecati na ishod tržišne odluke.

Kolumna Ekonomalije Miodraga Šajativića, Lider

Komentari




Još iz kategorije Gospodarstvo



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.