Ništa na cijeloj kugli zemaljskoj ne može društvu nanijeti toliku štetu kao napredno obrazovanje koje zaostaje u odgoju. Svijest o tome još nije stigla do učenih ljudi koji se staraju o našem školstvu, pa se o reformi odgoja niti ne razmišlja. Na svu sreću postoje vrijedni primjeri smislenih odgojnih formi, koji ovozemaljski svijet čine ljepšim mjestom za igru i stanovanje.
Upoznaj svoju zemlju da bi je više volio – kaže stara dobra poslovica koju pamtimo iz ranih đačkih dana. No, vremena se mijenjaju, pa tako i ljubav prema zemlji nije isto što je nekad bila.
Najprije se promijenila u svojoj geografiji. Prije se prema školskom planu voljelo daleko šire, da bi se onda najednom zemljopisni prostor ljubavi suzio naglo na svega jednu šestinu. Pjesnicima je odmah bilo jasno da to neće završiti na dobro, jer tamo gdje manjka ljubavi, rastu neki drugi osjećaji – nimalo ljudski, još manje božanski.
A tamo gdje nema Boga, eto ti vraga. Dođe sam i nepozvan. Tako je svugdje po svijetu, pa isto bijaše i kod nas. Prvo nas je podijelio po vjeri, pa onda po naciji....pa redom u bojne, pana-parove-razbrojs…I onda sve skupa razvrstao na nišan.
Zato je puno pametnije upoznavati zemlju kroz njezinu kulturu. Ona bolje razumije razlike među ljudima nego geografija i povijest. Kultura nas nikada ne može prevariti da smo bolji od drugih, da je ovo naše, a ono njihovo. Njezina priroda obrazovanja nepogrešivo je odgojna.
O tome se na žalost malo vodi računa, pa je broj ovaca u Lici i Zagori još uvijek važnije matursko pitanje od poznavanja ljudi i njihovih običaja. A dok je tako kako ne bi trebalo biti, onda ne može biti drugačije nego ovako kako nam je.
Zadovoljstvo je stoga prenijeti sliku i ton iz dječjeg vrtića Pčelice, gdje su riječki mališani i njihove tete svečanost „Dana albanske nacionalne manjine“ slavili kao praznik riječke kulture.
Igralo se, pjevalo i brojalo do deset – një, dy, tre, katër, pesë, gjashtë, shtatë, tetë, nëntë dhjetë. Dovoljno da klinci shvate koliko je predivan ovaj svijet – prepun šarenih boja i blistavih tonova.
Stoga ovoga puta čestitke i pohvale odraslima koji su se svojski potrudili da toga budu svjesni na vrijeme – prije nego nauče čitati i pisati. Jer, najprije odgoj, a onda obrazovanje. Suprotan odnos u poretku vrijednosti izgrađuje mentalno, ali zatupljuje duhovno. Znanja ionako ne manjka, samo se njime ne znamo služiti. Opći je dojam da smo obrazovno veoma napredni, ali odgojno poprilično retardirani. Drugim riječima, imamo pameti, ali ne posjedujemo kulturu – pa se često ponašamo blesavo. Umjesto da zajedno skupljamo med, jedni drugima gazimo cvijeće i zujimo kao muhe.
Zbog toga su naše Pčelice predivan primjer kako se o prirodi društva treba učiti od malena.
.jpg)
