Crni oblaci dima putuju. Gori plastika koja se teško razgrađuje i godinama šteti zemlji i čovjeku. Rješava li se majka Zemlja polako svojih tumora? Da li je čovjek rak rana na njoj svojim neprimjerenim djelovanjem? Može li bilo koje živo tkivo predugo nositi na sebi ono što ju guši i ne da mu da diše i slobodno se obnavlja? Naše ljudsko tijelo ima moć obnavljanja svakih sedam godina. No svaki dan u njemu umire i rađa se bezbroj novih stanica.
Kako nemamo znanja o svome tijelu tako još manje znamo o tijelu majke Zemlje koja nas je prihvatila. Nije dovoljno da imamo specijaliste znanstvenike koji znaju mnogo o malim segmentima. Nama trebaju svi ljudi koji će znati i poznavati svoje tijelo bolje od poznavanja vlastitog automobila. Zar mislite da je to nemoguće? Ta malu djecu učimo hodati. Zašto im onda ne bismo govorili o nogama, mišićima i njihovoj ulozi u kretanju? Ne moramo pisati doktorske disertacije. Gotovo svaki muškarac zna ponešto o svome autu iako nije automehaničar. Zna zamijeniti akumulator kada je prazan. A zna li svoje tijelo napuniti energijom kada se istroši?
Znaju promijeniti gumu no znaju li svojim stopalima dati odgovarajuću obuću da im bude lakše nositi teret? Kada se zapitamo kako su naša stopala osim kad već problemi ne zakucaju na vrata? Masiramo li ih nježno svake večeri? Zahvalimo li im se na usluzi ? Tko pozna od običnih ljudi točke na stopalima koje su povezane sa drugim dijelovima tijela? Mislite da bi vam ta znanja oduzela mnogo vašeg dragocjenog vremena? Koliko vremena vam oduzmu bolesti i odlasci liječnicima? Svake večeri pola sata sa svojim tijelom nasamo. Neka vam priča kako ste ga opteretili taj dan ili nagradili. Zašto nas iznenade naše vlastite reakcije u određenim trenucima? Zato što se ne poznajemo.
Zašto opterećujem svoje kukove viškom težine? Možda mislimo da nije lako kretati se kroz život? I ako bih se kretao/ la lako, kome bi to smetalo? Koga bih iznevjerio? Baku koja misli da je samo bucmasto dijete zdravo dijete? One koji se boje siromaštva pa stvaraju zalihe / zlu ne trebalo/? Zašto ne jedem dovoljno? Možda bih iznevjerila majčine snove o manekenskom životu? Zašto brbljam previše? Možda mi nisu dali da izražavam svoje mišljenje pa sada kada ih nema ne mogu stati govoriti.
Zašto šutim? Možda su obezvrjeđivali svaku moju ideju? Zašto se poželim ubiti? Možda smo bili nevidljivi onima do kojih nam je stalo. Zašto se moje tijelo trza kada se umirim i opustim? Zašto razvijam određene bolesti? Ne daju mi slobodno disati pa dobijem napad astme, razvijem KPB ili emfizem, rak pluća? Možda se ne znam izboriti za sebe? Zašto majke razvijaju rak na dojkama? Možda nisu osvijestile svoj odnos sa vlastitom djecom ili svoj odnos sa majkom?
Zašto rak na intimnom području ? Kakvi su nam partnerski odnosi, jesmo li zanemarivane, zlostavljane, silovane? Odbacujemo svoj ženski integritet ako nismo dovoljno voljene? Zašto na grlu? Znamo li se zauzeti za sebe ili gutamo "knedle" cijeli život? Zašto uvijek izabiremo one koji će nas povrijediti i ostaviti?
Legnem na krevet da se odmorim. On je moje mjesto za počinak. Na njemu leži moje tijelo. U tijelu duh i duša. Um, srce. Mogu li njihova djelovanja biti odvojena? Ako legnem na čavle oni će raniti moje tijelo. Ako imam nezdravo tijelo moja duša će patiti. Ako stalno gajim tugu u srcu ono će puknuti. Kada punim glavu teškim i tmurnim mislima moj um će poludjeti. Umjesto pjesme Danas sam luda, zapjevajmo Danas ću biti kreativna. Danas ću biti usredotočena na uspjeh. Danas volim. Danas neću očekivati od drugih da me usreće. Danas ću biti sretna sama sa sobom.