Žestoka cjelonoćna svirka Zlatka Kovačevića Sakse i Milka Kiša na Brodu Brazil učvrstila je suradnju između Roklicerovih večeri i Milka Kiša, koji na Brodu Brazil, usidrenom uz obalu Save, organizira program Preludiranje. Milko Kiš rado je viđen gost u Virovitici i više puta je nastupao na Roklicerovim večerima, a u svibnju se predstavio i Zavičajnom društvu Virovitičana u Zagrebu. Povod je bilo objavljivanje njegove zbirke poezije „Svirao sam po najgorim birtijama ovog grada“, izdanja uz CD kojim se predstavlja kao kantautor i pjesnik.
Milko Kiš je odrastao u Slatini. Multiinstrumentalist je i multitalent (uoči objavljivanja ovog razgovora, stigla je vijest da je njegova fotografija „Brod poezije“ osvojila drugo mjesto na foto-natječaju „Trnje. Život. Prostor.“). Već 20 godina član je punk-sastava „Hladno pivo“ u kojem svira klavijature.
Za Virovitica.net Milko Kiš odgovara na pitanja o Preludiranju na Brodu Brazil, poeziji i glazbi Hladnog piva, o stihovima i knjizi te o muzičkoj školi u Virovitici koju je pohađao.
Knjigom uz CD "Svirao sam po najgorim birtijama ovog grada" prvi put se ozbiljnije predstavljate i kao stihopisac. Neke od pjesama u knjizi izvedene su još osamdesetih, pa publika tek sada doznaje da ste stihove dugo skupljali i razmišljali o objavljivanju. Što je u vašem slučaju bilo prije - glazba ili stih?
Knjiga je izbor iz materijala koji sam slagao godinama. Odabrane su samo uglazbljene pjesme i to one čiji tekstovi mogu i samostalno stajati napisani kao poezija. Za potpunu sliku ipak treba paralelno slušati CD na kojem se nalaze te pjesme s glazbenom podlogom. Većinom sam kretao od teksta i samim tim to nisu glazbeni hitovi. Diskografske kuće nisu baš previše zainteresirane za pjesme od 15 strofa i kompliciranjim tekstovima. Umjesto pet CD-a s 11 pjesama, jednostavnije je bilo strpati sve u knjigu i priložiti CD.
Pjesme u zbirci „Svirao sam po najgorim birtijama ovog grada“ ritmične su i simetričnog stiha, ali često pankerski usmjerene na rušenje predrasuda i na preispitivanje autoriteta. Koji su vaši najvažniji književni uzori? Je li profesor Mile Kekin vaš najdraži stihopisac ili ima još klasika koje respektirate?
Tekstovi u knjizi nisu klasična poezija jer je ritam stiha podređen pjevanju. Neke su pjesme zbog toga malo kockaste za čitanje. Glazbena forma jednako tako ne dozvoljava mnogo pjesničkih digresija. I u pjesmi i u razgovoru uvijek mora postojati jedna glavna tema. Slušatelj treba znati o čemu se u pjesmi radi i da bar donekle uhvati „što je pisac htio reći“.
Osim klasičnih pjesnika, uzor su mi bili rock pjesnici: Cohen, Waits, Dylan i mnogo manje poznatih kantautora. Isti ovi likovi bili su uzori i Miletu, kojeg neizmjerno cijenim. Baš je on majstor u tome da napravi jasnu i komunikativnu pjesmu, a da izbjegne banalnosti koje vrebaju kad se krene u jednostavan govor.
U vašoj zbirci nekoliko je pjesama u kojima se spominje Virovitica. Koliko ste vezani za Viroviticu? Zašto se vraćate i što danas nalazite u Virovitici?
U Viroviticu sam išao u glazbenu školu i kao srednjoškolac dva puta tjedno putovao iz Slatine. Vrlo često vraćao sam se stopirajući ili, ako ne bi nitko stao, dopješačio bih do željezničke stanice, koja je dosta daleko od centra. Kad mi je Robert Roklicer ponudio da budem prvi gost večeri poezije koje je pokretao u Virovitici oduševio sam se jer je prostor koji je odabrao bila mala birtija kraj željezničke stanice, koja me je podsjećala na taj herojski dio mladosti. Drago mi je da se te večeri poezije i danas nastavljaju i nakon Robijevog odlaska.
Sama pjesma nastala je jutro prije tog prvog gostovanja u Cugu. Pjevušio sam ju u božićnoj gužvi i uspio te večeri odmah i odsvirati. Osnovno pitanje u toj pjesmi je ima li smisla voziti se okolo, pjevati i čitati pjesme.
Na koncertima s "Hladnim pivom" demonstrirate virtuoznost na klavijaturama, a iz pjesama u zbirci doznajemo da ste pohađali Muzičku školu u Virovitici. U kojoj ste dobi shvatili da se nećete baviti klasičnom glazbom? Jeste li ikada požalili zbog svog usmjerenja prema rocku?
Glazbena škola je bila, kao i sve drugo, neko isprobavanje bez ozbiljnih namjera. Cilj klasičnog glazbenog obrazovanja je proizvodnja onih nekoliko vrhunskih profesionalaca. Buntovnom klincu to nikako nije jasno i brzo je pružio otpor prema tom teškom drilu. Drago mi je što sam izdržao tih nekoliko godina, jer se tu ipak pokupe osnove zanata, neovisno kojom vrstom glazbe će se čovjek poslije baviti.
Uz rock-koncerte i turneje s "Hladnim pivom", kako nalazite energije i vremena za svakotjedna Preludiranja na Brodu Brazil? Što vas više emotivno ispunjava - bohemske večeri ili rock-koncerti?
Uvijek govorim da ja zarađujem na punku, a trošim na poeziji i nekim manje tvrdim formama. Koncerti s Pivom su avanture kakve malo ljudi ima priliku osjetiti. I nakon 20 godina s istim uzbuđenjem izlazim na pozornicu. San svakog klinca kad prvi put uhvati instrument je nešto slično. Treba uživati u tome.
Preludiranje je prije godinu i po krenulo kao mala sviračka gaža u jednom podrumu srijedom, ali s idejom da na nastup uvijek zovem i prijatelje pjesnike. I dogodilo se čudo: dolazilo je sve više pjesnika i svirača, a ja sam morao postati moderator i voditelj koji govori kad će netko nastupati. Sad polako prepuštam vođenje Ivanki, a gotovo da i ne stignem na red nešto odsvirati. Uživam u nastupima svih tih predivnih i talentiranih ljudi koji se mijenjaju na pozornici.
Nakon cijele sezone Preludiranja na Brodu Brazil, u kojoj ste predstavili nekoliko desetaka glazbenika i pjesnika, ponestaje li ideja i gostiju ili ih ima sve više? U kojem se smjeru razvija Preludiranje?
Osnova Preludiranja je skupina ljudi, koji su za ovih godinu dana postali gotovo porodica. Najtolerantnija porodica koja prihvaća sve kreativce koji iskreno stanu na pozornicu. Dolaze cijenjeni pjesnici i svirači, ali i tragači početnici. Svi imaju jednaku pažnju i podršku. I tad kreću čuda i eksplozije kreativnosti.
Za Preludiranje se već dosta pročulo i izvan Hrvatske. Zbog atmosfere, a i zbog broja ljudi koji ovdje sudjeluju, često kažu da je ovo najboemskija tribina. To mi daje jednu nevjerojatnu privilegiju. Kad čujem za nekog dobrog autora, umjesto da se mučim njegovim knjigama, pozovem ga na Brod. Nekih velikih planova za budućnost nema. Dok se dobro družimo i zabavljamo stvar će trajati.
