Sabor: U srijedu izjašnjavanje o amandmanima na paket poreznih zakona
Bernardić: Vladina porezna reforma je prodavanje magle i SDP je neće podržati
Vasilić: Pred jedinicama lokalne samouprave vrlo stresno razdoblje
Gordana Buljan Flander dobitnica Nagrade za životno djelo za promicanje dječjih prava
Dugine obitelji traže da se omogući udomiteljstvo istospolnim parovima
Vlada suglasna s HDZ-ovim prijedlogom sniženog PDV-a na elektronske publikacije i mahunarke
Za uzgoj goveda, koza, ovaca i peradi 24 milijuna kuna

Mikešancija o zagrebačkoj balegarki


  Aktualnosti           Galina Popović           01.11.2018.         1357 pogleda
Mikešancija o zagrebačkoj balegarki

Vijest dana, koja je osvanula u svim medijima uključujući i društvene mreže, o maloj Kiki koju je iz Skloništa za životinje Virovitica udomila predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović, sasvim je zasluženo izazvala burne reakcije ali ne onakve kakve bi se inače u zdravoj društvenoj sredini očekivale; o tome da treba voditi brigu o životinjama – jer ta je tematika za patološki podijeljenu, izmrcvarenu sredinu koja više ne zna proaktivno i afirmativno misliti ni djelovati, suviše dosadna, svakodnevna i obična.

Ali ništa slađe nego u već ionako krajnje zatrovanom javnom medijskom prostoru, istresti u isti još pokoju dozu virtualnih fekalija, seksizma, šovinizma i ad hominem uvreda.

Nema opasnijeg nego primitivnom, zatucanom društvu podariti alate demokracije među kojima je jedan od najvažnih – sloboda govora i izražavanja. Jer, ako bismo sad pitali hrvatske slobodarske mislioce, pisce, novinare, javne osobe, pa i ljude na ulici koja je definicija slobode, što ona podrazumijeva i postoje li granice - ne bismo, evidentno, dobili točan odgovor jer slobodu u našoj sredini svatko tumači kako hoće, što i ne čudi – u školi demokracije se razredi ne mogu preskakati a Hrvatska trenutno pokušava apsorbirati gradivo iz – 19. stoljeća.

Da podsjetim, 19. stoljeće je u svijetu iznimno važno zbog više razloga; primjerice, objavljeno je Darwinovo antologijsko djelo „Podrijetlo vrsta“, pojavila se željeznica, prvi automobili, došlo je do industrijalizacije društva što je posljedično dovelo do većeg zapošljavanja i rasta standarda, no, ono što je, a vjerujem da će se mnogi složiti, krucijalno za cijeli ljudski rod i napose ljudska prava je – pojava sufražetkinja. (suffrage/ˈsʌfrɪdʒ/ the right to vote in political elections/ universal adult suffrages synonyms: franchise, right to vote, voting rights, the vote).

Sigurna sam da nema potrebe ovom prigodom posebno naglašavati seksističke stereotipe i predrasude koje su prevladavale o ženama kao ni činjenicu da i danas u Hrvatskoj živimo u pretežno patrijarhalnom društvu gdje se žene, osobito u ruralnim sredinama, moraju svakodnevno nositi s blažim ili težim oblicima diskriminacije. Jedan od načina nadilaženja tih problema je svakako i veća zastupljenost pripadnica „ljepšeg spola“ (i roda, da budemo politički korektni) u obnašanju društveno odgovornih i političkih funkcija, no kad stignemo do statistike, brojke su porazne.

Žene u Hrvatskoj se ne žele baviti politikom što i ne čudi jer one malobrojne koje su zakoračile u taj pretežno „muški“ svijet, doživljavaju masovne izljeve seksizma i šovinizma, vrlo često od pripadnica istog spola. Najčešće, najgori napadi stižu upravo od onih žena koje se deklarativno zalažu za ljudska prava, za ženska prava, za Istanbulsku konvenciju, za „štrace“, za izjednačene plaće, za rodnu jednakost. Nigdje nećete pronaći da je itko ijednom muškom političaru u hrvatskom javnom medijskom prostoru uputio toliko šovinističkih uvreda koliko su njima počašćene naše hrvatske političarke.

Nikad nitko, komentirajući predsjednika Mesića, Josipovića, premijera Sanadera... (dalje nabrajajte sami) – nije ni na koji način ismijavao njihov izgled – ni trepavice, ni frizuru, ni debljinu, ni dekolte, ni veličinu grudi, ni mršavost, ni noge, ni način odijevanja, ni inteligenciju. Nikad ih nitko nije nazivao „glupom“, „kurvom“, „sponzorušom“, „kravom“, „budalom“.

Volonterke iz Libele, u razgovoru iz Jutarnjeg lista autorice Petre Plivelić, objavljenom 29.01.2018. u 23:00 su izjavile da, citiram „Kad bismo svaku seksističku objavu u medijima prijavljivale, ništa drugo ne bismo ni radile, primjera je zaista previše.“ Pritom su također dodale – „Žene se odgaja tako da na seksizam pristaju, da ga smatraju normalnim i da na njega ne reagiraju.“

Zar vi na to pristajete? Pristajete li kao žena ili kao suprug, brat, otac biti izvrgnuti seksističkom nasilju? Želite li ga poticati, zalagati se za njega, kao što to primjerice svojim osobnim primjerom čini gospođa Iva Anzulović u svojem tekstu, objavljenom na portalu „Virovotica. net“ pod nazivom ZAGREBANCIJE S MIKEŠIMA Kita, Kika i dvije kante govana.

Gospođa Iva naime od nedavno (isprika što nisam znala tko je ona pa sam googlala; gospođa se nedavno iz Zagreba preselila u Viroviticu) podučava Mikeše (Virovitičane) o prirodi, čistom zraku, fekalijama, novinarskom pisanju? I još koječemu, a između ostalog i o tome da Zagrepčani predsjednicu zovu „Kita“ što ja koja sam godinama živjela u Zagrebu nikad nisam čula, no sasvim je moguće da se nisam kretala u kreativno osviještenim društvima.

Tekst je vrlo privlačan i obećavajući već iz samog naslova, a kad sam stigla do dijela gdje se spominje Šeks, uzbuđeno sam nastavila čitati očekujući pokoju osviještenu poslasticu o Šeksovoj frizuri, međutim ništa. Krenula sam hrabro dalje i stigla do Turudića, no o trepavicama ni riječi, ili bar neki slatki nadimak na primjer „Pussy“?

Naravno, nadimak „Kita“ je sinonim za kitu cvijeća, pa bi bilo sasvim prigodno i politički korektno da se autorica na isti način pozabavila i muškom likovima iz svoje pričice i zato bi „Pussy“, (pussycat, mačka, mačkica) bilo više nego primjereno. Istina, i politička korektnost ima svoje negativne strane na što upozorava teoretičarka i autorica BJ Gallagher koja između ostalog ističe „By not allowing people to speak of their fear of “others,” their financial and social anxiety, their despair about the future, we have failed to deal with the chronic, soul-crushing pain that millions of Americans have been feeling for a long time.“

Zar je to sve? – pitat će se mnogi razočarano. Zar se ne bismo trebali posve „osloboditi“ pa zalijevati jedni druge govnima, uvredama, šovinističkim ispadima? Ako baš ne svoju prvu susjedu ili najboljeg prijatelja, onda bar javne osobe jer one su zato i tu da svakodnevno u svojim malim FB životima pljuckamo po njima. Ne kritički, jer kritika zahtijeva trud, ona iziskuje prave argumente, traži objektivan osvrt na nečiji rad a ne nečije trepavice. Ne ni kritizerski, ne čak ni Trumpovski, ni humoristički nego – po onoj najstarijoj narodnoj, putem javnog linča, batinjanja, virtualnog kamenovanja.

Zbog posve pogrešnog percipiranja i razumijevanja pojma „sloboda“, primarno u javnom medijskom prostoru gdje baš svatko može reći ili napisati što god poželi, žene u Hrvatskoj (bilo koju ženu u Hrvatskoj koja se nekome ne sviđa, pa ni predsjednicu RH koju su, spomenimo samo usput, hrvatski birači legitimno izabrali na predsjedničkim izborima), se danas percipira kao krpene lutke nad kojima hrvatski puk istresa svoje frustracije služeći se onim sredstvima protiv kojih se inače iz svojih FB fotelja deklarativno bori jer je važno na svom profilu salonski se identificirati kao „Je suis Charlie“, „Keep calm and be a štraca“ i „ZA“.

ZA što to konkretno? Za parcijalno, čoporsko zalaganje za ljudska prava? Za zalaganje samo za one žene koje su oku ugodne, s kojima dijelite isti svjetonazor, pripadate istoj stranci, koje su vam simpatične?

Iva Anzulović je samo jedna od mnogih, ona se „bori“ za ljudska prava isključivo sebi sličnih služeći se pritom identičnim metodama onih protiv kojih diže svoj glas (pardon, spušta kantu s fekalijama) jer je istinsko zalaganje za ljudska prava teško, to je način života koji iziskuje principe i suprotno djelovanje od onog kojeg ne želimo u društvu.

Ona je tipičan primjer žene koja se pomirila sa seksizmom, i ne samo da se pomirila nego se njime i služi i promiče ga kao „legitimno“ sredstvo komuniciranja, a ono to u svojoj osnovi, u samoj biti – nije, niti će ikad biti. Njenu pak opsjednutost fekalijama da i ne spominjemo. Ekstremno lijevi aktivizam je neugodno sličan vjerskom fundamentalizmu, a često ga se laćaju ljudi skloni egzibicionizmu koji uživaju pod svjetlima reflektora iako javnost nikad ne upamti njihove namjere već isključivo njihova (zlo)djela.

Isto je i s Ivom. Malo kome je jasno „protiv čega“ ili „za što“ se ona bori, no sad definitivno svi znamo što joj je fetiš, pa nimalo ne sumnjam a znajući, i u tome se potpuno slažem s Ivom, za brižne i humoru sklone Mikeše, da će joj uzvratiti gostoprimstvo i ponuditi joj radno mjesto u komunalijama, bilo bi najbolje u kanalizaciji ili hitnim intervencijama kad se nekome zaštopa septička jama.

Za Ivu se dakle nimalo ne bojim, iako ne bi bilo loše da Virovitičko sklonište za svaki slučaj ubuduće fekalije drži pod ključem ili ih bar upotrijebi u svrsishodnije namjene, recimo – za gnojivo, međutim bojim se za naše umorno, depresivno društvo, i neovisno o tome što nisam fan niti simpatiziram ijednu/og hrvatskog političara/ku i pozdravljam svaki kritički napisan tekst ili osvrt a kojih se na žalost može nabrojiti na prste jedne ruke, osjećam silan sram i nelagodu zbog teške diskriminacije hrvatskih političarki, zbog količine zluradosti, mržnje i netolerancije razularene rulje. Jer kao što je kolega Branimir Pofuk sasvim točno dijagnosticirao, kad „ubijemo riječi, jezik i svaku razumnu raspravu, preostaje nam komunikacija govnima i kamenjem“.

Osjećam tugu kao žena i ne želim više šutjeti o tome, niti želim da me kao ženu na bilo koji način zastupaju balegari bilo koje vrste, bilo kojeg čopora, bilo koje političke opcije. Prestanite mlatiti tuđom kitom kad već nemate svoju i istresajte svoju kakicu pred svojim vratima, ili još bolje – neka vaš smrad ostane u vaša četiri zida. Pustite ovo napaćeno društvo da prodiše, da dođe do zraka i da ponovo pronađe svoje dostojanstvo i prije svega - počnite se konačno istinski zalagati za prava svake žene u ovoj zemlji.

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.

terzo
1.11.2018. 19:50
Bravo ! Gospodjo Galina . Perfektan , promisljeni text . Kao stari Virovitican , stidim se skupa sa Vama , ali kako ste "kaz`li" ; Demokracija se uci i njeguje cijeloga zivota . No za neke niti takav period nije dovoljan . Niti najmanje nisam ponosan na "novu" Viroviticanku ( I.A.) Uz lijep pozdrav , sve najbolje . tt


Još iz kategorije Aktualnosti



Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda kliknite na: