Emina, U lijepom starom gradu Višegradu, Moj dilbere… neki su od naslova sevdalinki koje je Lucija Rako izvela na koncertu u dvorani Zavičajnog društva Virovitičana u Zagrebu. Koncert sevdalinki Lucije Rako bio je iznenađenje za sve koji prate glazbeni razvoj mlade gitaristice koja je dosad svirala klasične gitarističke kompozicije i rock obrade. Sevdalinke smo navikli slušati kao pjesme u izvedbama koje uključuju glas kao najsavršeniji instrument, ali svojom gitarom Lucija Rako dokazuje da tradicionalne pjesme mogu biti podjednako emotivne i u virtuoznoj instrumentalnoj izvedbi.
Nakon što je završila visoku glazbenu edukaciju u Beču, Lucija Rako danas radi kao profesorica gitare na Glazbenom učilištu Elly Bašić. Rođena je 1997. godine u Virovitici, gdje je pohađala osnovnu glazbenu školu Jan Vlašimsky u klasi prof. Davorina Muheka. Srednjoškolsko obrazovanje nastavlja u Zagrebu na GU Elly Bašić u klasi prof. Ante Čaglja gdje je maturirala u lipnju 2016. godine i upisala gitaru na MUK - Musik und Kunst Privatuniversität der Stadt Wien. Redovito nastupa na gitarističkim festivalima i na gitarističkim okupljanjima u pratnji mentora prof. Ante Čaglja.
S Lucijom Rako razgovaramo o novom repertoaru i njezinom pedagoškom radu te o ozljedi ruke koja je zahtijevala dugo bolovanje. Nakon saniranja ozljede, mlada gitaristica najavljuje nova osvježenja repertoara, koncerte i gostovanja.
U Zavičajnom društvu Virovitičana u Zagrebu održali ste koncert na čijem su programu bile sevdalinke, tradicionalne pjesme koje su se održale iako se tempo života promijenio od doba kada su nastale do danas. Kako ste odlučili uvrstiti sevdalinke na svoj gitaristički repertoar? Kakvu ulogu u tome ima vaš mentor Ante Čagalj, koji je obradio sevdalinke za izvedbu na gitari?
- Profesor Ante Čagalj je zapravo zaslužan za odabir repertoara, a i ideju ovakve vrste koncerta. Nakon moje mature ostali smo dosta bliski, danas smo najbolji prijatelji i rado surađujemo na glazbenom planu. Osim pedagoškog rada, profesor se intenzivno bavi aranžiranjem i skladanjem; samo njegov aranžerski opus broji tisuće kompozicija. Sve kompozicije i aranžmane prosviravam u ranijoj fazi nastajanja i više služim kao drugi par očiju koji tu i tamo s distance može dati male prijedloge – bilo muzičkog ili notno-grafičkog tipa. On me je uistinu zaljubio u ovaj posao (ili bolje reći poslove – pedagoški i svirački) i praktički svemu naučio kroz srednju školu. Meni se njegov rad jako sviđa i smatram da me promatranje procesa aranžiranja i skladanja naučio dosta toga. U samo zadnje dvije godine napravio je oko 300 aranžmana raznih narodnih, starogradskih i popularnijih pjesama za razne uzraste pa je od tu zapravo i krenula ideja kraćih tematskih koncerata. Jednostavno je bilo puno odličnih aranžmana i ideja, bilo ih je logično nekako grupirati, a istovremeno meni je to bio savršen način da se vratim u sviračku formu.
Kako ste napravili izbor pjesama koje ćete uvrstiti u repertoar? Gdje ste sve dosad nastupali s izvedbama sevdalinki i koji su nastupi još u planu?
- Kao što sam već spomenula, postoji ogromna količina aranžmana raznih stilova među kojima se našao veći broj sevdalinki. Djela su mi se dosta svidjela, počela sam ih pomalo pripremati i se rodila neka ideja da se javno izvedu. Kada sam počela pripremati program bilo je devet aranžmana, u procesu pripreme koncerta profesor je djela dosta mijenjao i proširivao, a zatim i dodao još nekoliko novih obrada i sada ih je na kraju trinaest. Iako za ove aranžmane moram reći da su po stilu i kompleksnosti bliže autorskim djelima. Na pamet mi padaju obrade Katalonskih pjesama Miguela Llobeta koje su postale dio standardnog gitarističkog repertoara.
Sevdalinke sam prvi put izvela na GU Elly Bašić – mojoj bivšoj školi i trenutnom radnom mjestu. Taj koncert je dio mojeg projekta Edukativne matineje, gdje nastojim okupiti učenike, kolege, prijatelje i širu publiku na kraćim matinejama. Koncert je bio posvećen prof. Minji Kolak, mojoj i profesorovoj dragoj prijateljici koje nažalost više nema. Minja je bila rođena Mostarka pa su sevdalinke logična poveznica. Uz prof. Čaglja i prof. Kolak je provela cijeli radni vijek na GU Elly Bašić, ali kao profesorica klavira.
Isti program sam, osim u Zavičajnom društvu Virovitičana u Zagrebu, izvela i kod kolege Danijela Jurišića u Mozaiku Zvuka u Zagrebu i za kolege i učenike GŠ Jan Vlašimsky u Virovitici. Daljnjih nastupa sa sevdahom zasad nema jer već izvodim novi program, ali sigurna sam da ću ih obnoviti za neku drugu priliku.
<<< Šlageri i popevke u izvedbi Lucije Rako na gitari u obardi Ante Čagalja
Prošle godine oporavljali ste se nakon ozljede ruke. Kako ste podnijeli razdoblje bez gitare i mirovanje? Kako ste se nakon oporavka vraćali u formu? Strahujete li od nove ozljede? Koliko je takva ozljeda česta kod gitarista?
- Imala sam problem s teniskim laktom i to razdoblje mi je bilo blago rečeno neugodno. Navikla sam stalno biti u kontaktu s instrumentom, stoga mi je nemogućnost sviranja bila strašna. Puno sam ležala i čitala, trebalo mi je vremena da se snađem i raspitam tko se bavi fizičkim zdravljem glazbenika. U oporavku mi je jako puno pomogla fizioterapeutica Nikolina Cvetković koja mi je dala odlične savjete i objasnila što i zašto se dogodilo. Uz rad i terapiju s njom i vježbanje kod kuće, krenula sam se redovito baviti plivanjem, ići na masaže i akupunkturu. Cijeli taj proces je trajao oko godinu dana. Sada sam već 4-5 mjeseci bez ikakve boli i lagano ulazim u formu. Od nove ozljede ne strahujem jer sam sada više informirana o tome. Ozljede su kod muzičara općenito pomalo tabu tema pa ne znam koliko su zapravo česte. Možda i češće nego što mislimo. Svako malo se u muzičkim krugovima čuje kako je nekome „nešto“ s rukom iako nitko zapravo ne zna što se desilo. Svi se pomalo uplaše takvih stvari. Ima i dosta ljudi koji ignoriraju svoje ozljede ili ne govore o tome. Meni je sada, kada sam prošla cijeli ovaj proces, dosta dobro. Mislim da je samo potrebno puno rada i imati dobre ljude oko sebe.
Nakon završetka studija gitare u Beču, radite kao profesorica gitare na Glazbenom učilištu Elly Bašić. Ima li polaznika iz Virovitice? Iz današnje perspektive profesorice gitare, primjećujete li iz kojih gradova dolaze mladi gitaristi s najvećim potencijalom? Koji gradovi imaju profesore kakav je u Virovitici Davorin Muhek, koji vas je uveo u svijet gitare u osnovnoj glazbenoj školi i pripremio za visoku gitarističku naobrazbu?
- Trenutno u školi nema učenika iz Virovitice. Tamo se prije nekih 10-15 godina otvorila srednja glazbena škola gdje radi dosta mlađih kolega. Prije toga su učenici češće odlazili u srednju glazbenu školu izvan svoga mjesta stanovanja. Na primjer sadašnji profesor u Virovitici, kolega Mario Petrinjak, je kao i ja učio gitaru kod prof. Muheka i nastavio srednjoškolsko obrazovanje na GU Elly Bašić kod prof. Čaglja.
Pošto nemam puno godina staža mislim da nemam neki odgovor na ovo pitanje. Znam da ima puno natjecanja za gitaru u Hrvatskoj, svake godine sve više, i sigurna sam da kolege koji su aktivniji na tom polju imaju bolji pregled stanja.
Za druge gradove ne znam, ali mogu govoriti samo iz vlastitog iskustva, a to je da sam izrazito zahvalna prof. Muheku koji je svim svojim učenicima posvećivao puno pažnje i ljubavi. Često smo išli na natjecanja i smotre kako bi se spojili s gitarističkim svijetom. Jako mi je drago da tada nisam osjećala ogroman pritisak jer me prof. Muhek kroz taj period obrazovanja vodio s puno brige i obzira.
Takav pristup me zapravo i odveo prof. Čaglju na GU Elly Bašić. U to vrijeme na školi, uz izvrsne soliste, dugo godina bio je i odličan gitaristički orkestar i kvarteti koje je vodio prof. Čagalj. On je oko sebe skupljao ljude koji vole gitaru i glazbu – od bivših učenika – ozbiljnih glazbenika, studenata do srednjoškolaca. Taj način rada mi se sviđao tako da sam u tom periodu u srednjoj školi, ali i na zimskim i ljetnim seminarima koje je profesor vodio, stalno bila okružena s puno različitih gitarista.
<<< Lucija Rako: Gitaru kao životni poziv izabrala sam upisom u srednju školu
Vaš repertoar sada koji obuhvaća klasične i suvremene kompozicije za gitaru, rock obrade i sada sevdalinke, a nastupate solistički i u gitarističkim sastavima. Što pripremate za godinu pred nama?
- Nastavljam s projektom Edukativne matineje gdje mi je cilj svirati što češće i to različite programe. Program Šlageri i popevke, koji sam prvi put izvela 18. siječnja na GU Elly Bašić sviram na još nekoliko mjesta, između ostalog i u Zavičajnom društvu Virovitičana u Zagrebu, Mozaiku Zvuka, Muzičkom Salonu Šinka... Paralelno pripremam i program s autorskim djelima Ante Čaglja koja su posvećena našoj prijateljici Minji Kolak. Ideja je izvesti ih oko njenog rođendana 27. veljače, ali definitivne termine i planove još nemam.
Nakon toga u planu su aranžmani djela za koje je tekstove pisao Drago Britvić, naš sunarodnjak iz Pitomače.
Zatim bi trebale na red doći i glazba iz Dalmacije itd...
Nekada bih voljela i izvesti djela prof. Čaglja koja su posvećena meni i njegovu novonapisanu Vlašku Sonatu.
