Sabor u četvrtak o državnom proračunu za iduću godinu
Divjak: Jedini sustav u koji moramo ulagati jest sustav odgoja i obrazovanja
Mrak Taritaš: Rebalans proračuna prava slika Vlade - tri godine bez ozbiljnih reformi
Aladrović obećao pravedniji i objektivniji sustav plaća u javnim službama
Prosvjed sindikata obrazovanja: Nemamo pravo odustati, idemo dalje!
Ministar Marić hvali se odgovornim upravljanjem, oporba kritizira
Maras o sastanku Plenkovića i Bandića: "Ruka ruku koruptivnu mije"

Ljudi računala


  Priroda društva           Davor Suhan/Moja Rijeka           29.01.2016.         1335 pogleda
Ljudi računala

Društvene znanosti već mi se dugo vremena čine poprilično šture u svojoj znanstvenoj priči o prirodi ljudi i njihovom društvu, zato mi je veoma drago kada mi se pruži prilika da možemo sagledati stvari iz jedne sasvim drugačije perspektive, odakle se ljudski sukobi na ljevici i desnici mogu promatrati gotovo laboratorijski. Ovoga puta stojimo ispred kompjutera i povezujemo konce putem informatike i računalstva. Nećemo puno komplicirati – krećemo iz Wikipedije, od osnova informatičko-računalne pismenosti.

Računalo je složen uređaj koji služi za izvršavanje matematičkih operacija ili kontrolnih operacija koje se mogu izraziti u numeričkom ili logičkom obliku. Računala su sastavljena od dijelova koji obavljaju jednostavnije, jasno određene funkcije. Složeno međudjelovanje tih dijelova rezultira sposobnošću računala da obrađuje informacije.

Početnici u radu s računalima, pogotovo djeca, često ne mogu shvatiti činjenicu da su računala samo uređaji i da ne mogu misliti odnosno razumjeti, čak ni ono što prikažu kao rezultat svog "rada". Slike, boje, riječi i dr. koje vidimo na ekranu računalnog zaslona su samo programirani prikazi koje ljudski mozak prepoznaje i daje im značenje i smisao.

Važno je dakle razumjeti to da računalo nije inteligentna mehanička spravica nego samo odašilje programirane informacije koje mu je netko smjestio u njegov ograničeni računalnimozak, dok ono, glede vlastite pameti, ne zna ni čitat ni pisat, a kamoli donositi samostalne logičke zaključke.  Na sva postavljena pitanja odgovara napamet i ne posjeduje sposobnost logičkog prepoznavanja točnih i pogrešnih odgovora.

I sve je dobro dok je sasvim zdravo, ali jao siromašnima duhom kada njihov računalni stroj  napadne virus. Neki su doduše potpuno benigni, ali postoje i oni zloćudni koji ga toliko zbune da počinje izvršavati neke sasvim desete zadatke od onih koja ste mu postavili. Vi ga uredno restartate, ali on uporno i dalje ponavlja istu programsku grešku. Problem je još veći što takav kompjuter nije opasnost izolirana od vanjskog svijeta.

Računalni virus je računalni program koji može "zaraziti" druge programe tako da u njih unese kopiju samog sebe (koja može biti modificirana). Virus se može proširiti računalnim sustavom ili mrežom koristeći se ovlastima korisnika koji su zaraženi. Svaki program koji je zaražen postaje virus i tako zaraza raste.

Sada smo već na sredini teme i polako ulazimo u bit problema: Kako ovu računalnu vezu tehnički i funkcionalno povezati s ljudima?

O tome bi se mogle napisati knjige. Neke su već i napisane. Ali meni su se stvari o tom pitanju počele bistrit još prije nekih 10-15 godina i to na jednom vrlo zanimljivom javnom predavanju moje drage prijateljice, vrsne šibenske psihijatrice Doreteje Friganović koja je neposredno prije odlaska u svoju zasluženu liječnički mirovinu podijelila sa svojim sugrađanima djelić svojih osobnih spoznaja iz vlastite struke, sa stanovišta ljudskih vrijednosti.  Žao mi je što tada nisam vodio preciznije bilješke, ali one bitne utiske koje sam toga dana ponio sa sobom pamtim i danas:   

„Ljudski mozak je personalni kompjuter. Ne nauči li čovjek slušati vlastitu savjest prestaje biti inteligentno biološko biće i postaje kompjuterski stroj – jednako podložan vanjskom programiranju i programskoj zarazi kao i obično kućno računalo.“

To nije samo metafora, nego znanstvena istina koja u ovom trenutku ima i svoju sasvim opisivu matematičku, fizikalnu i kemijsko-biološku strukturu. Da bi ona postala i službena čeka se samo dovoljan broj ponovljivih znanstvenih dokaza podložnih provjeri po razumu, logici i kritici.

No ima i onih koje takav službeni protokol nimalo ne obavezuje.  Javna je tajna da napredna vojna tehnologija za koju se smatra da će tek za 30 do 50 godina biti dostupna u studentskim udžbenicima, već poprilično dugo ovim saznanjima eksperimentira u praksi.

Svaka vrsta predviđanja o samom opsegu takvih eksperimenata u ovom trenutku, bila bi neozbiljna. Dovoljno je samo biti svjestan da ljudsko ponašanje u svojem statusu znanstvenog predmeta ima svoje posebno opažanje i u prirodnim znanostima, što nam daje snažne razloge da nas tako nešto potakne na ozbiljno preispitivanje vlastitih misli i osjećaja.

Nije uopće sporno jesmo li programirani – to je prirodna posljedica odgoja i obrazovanja– samo je pitanje čiju kopiju programa smo unijeli u sebe.

Subjektivne procjene uvijek su nezahvalne. Kada mislimo o sebi vrlo smo nekritični, a kad sudimo o drugima prečesto idemo u drugu krajnost, zato u tome uvijek treba imati mjeru. Na taj način izbjegavamo podjele u društvu i nepotrebne sukobe koje bi nas mogle odvesti u novi građanski rat. Ali programski sustavi zaraženi virusom ne mogu se sakriti, jer oni su očiti, pogotovo kada se igrom sudbine nađete u programskom eteru radija i televizije, gdje morate odgovoriti na neka lagana pitanja o kulturi, a vi se razumijete samo u politiku.

To je ona kritična računalna operacija kad neki voditelj emisije, naglašeno lijeve političke orijentacije, stavlja pod sumnju vaša antifašistička uvjerenja pa vam postavi podmuklikompjuterski  zadatak da iz svoje glave isprinate sve što mislite o riječkom HNK, a vama se desi peh da nemate pojma o kulturi pa pola sata vrtite mentalne programe o komunizmu. Voditelj vas restarta, a vi opet ponavljate isto.  

Nema sumnje da je riječ o nekom programskom virusu, koji se može pobrisati u jednom čitanju  dnevnika Anne Frank. No ako se ista kompjuterska greška pojavi i nakon toga, znači da je problem negdje u hardveru… A to je već ozbiljan sistemski problem kojim se treba pozabaviti Ministarstvo obrazovanja.   

 

Kolumna Priroda društva Davora Suhana, portal Moja Rijeka

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Priroda društva



Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda kliknite na: