DHMZ: Oblačno uz povremenu kišu
Večernji list: U Karlovcu se uselile prve dvije od 10 sirijskih obitelji
Jutarnji list: Dekanica Filozofskog kriva za uzmeniravanje na poslu
Kolakušić na Pantovčaku očekuje plaću od minimalno 70 tisuća kuna
Bernardić: Bilo bi bolje da predsjednički izbori nisu u vrijeme blagdana
Grubišno Polje: Na Sajmu sira 142 izlagača iz 13 hrvatskih županija
Čačić: Narodna stranka - Reformisti podržat će Milanovića

Ljubo R. Weiss: Vodič kroz mladost, za mlade i stare


  Virovitičanka u Zagrebu           Ljubo R. Weiss           03.05.2008.         3578 pogleda
Ljubo R. Weiss: Vodič kroz mladost, za mlade i stare
Nova vremena – novi običaji! I dok smo nekada kao mladunci-novinari čekali s grozničavošću ugledati neki svoj tekstić «crno na bijelo», objavljen u tisku, danas su nam web-ovi i blogovi omogućili s nekoliko klikova – predstaviti svoje umotvorine javnosti pa čak i dobiti brzi odgovor koliko smo u tom bili uspješni. Ludwig Lujo Bauer, istaknuti hrvatski književnik odgovarajući na pitanje što misli o blogovima oprezno je rekao: nema filtera! Sličnog sam mišljenja i zato se događa da se u poplavi koječega prezentiranog na Netu, ono vrijedno izgubi ili teže prepozna. Ono što je demokratičnije ne znači da je, automatski, i kvalitetnije.

I tako, kolumne Sandre Pocrnić Mlakar eto, upoznajem tek u pisanoj formi tj. objavljenoj knjizi, a ne u vremenu kada ih je od 22. 08.2005. do 3. 01. 2007. objavljivala na Virovitica.netu. Ali, mislim da nisam previše izgubio jer, kao tradicionalist u pogledu medija, ovako sakupljene pokazuju upravo ono što je najvažnije –preglednost, suptilnu kvalitetu!

Sandra Pocrnić Mlakar ispisala je od gotovo 270 stranica knjige (ostatak su uvodna riječ urednika i predgovor) i kada biste me pitali za njenu biografiju, ostao bih iznenađen pitanjem – naime, ono što zovemo curiculum vitae ne nalazi se na jednom mjestu u knjizi nego je razasuto u njenim tekstovima, vrlo često autobiografskog karaktera. Kažu mi da je trenutno zaposlena kao urednica u izdavačkoj kući «Profil « u Zagrebu. Na poleđini knjige oglasili su se njen muž Mirko Vid Mlakar ( očigledno taj Dalmoš kao neka vrsta pandama autorici, htio ne htio suator je ovih zapisa, Vladimir Kolesarić koji je ispisao ozbiljan predgovor, Renato Baretić mentor autorici osamdesetih u Večernjaku i Miljenko Jergović koji je imao prilike surađivati s autoricom u jednom zagrebačkim novinama naziva Beatta. Svi oni, zajedno s autoricom, (novinarkom svojevremeno aktivnom u više od sedam uredništava), podastrijeli su nam toliko štiva i ponešto mišljenja da nije jednostavno kroz sve to proći i zaključiti o čemu se tu zapravo radi.

Ali, ne zato što bi nešto bilo neprohodno nego suprotno – kroz sve ovo prolazi se jednostavno, glatko, a ne ostaje se ni gladan ni žedan. Bogata je to trpeza delicija, književno-publicističkih delicija koje nisu samo za mlade iz Virovitice da bi se lakše snalazili u hrvatskoj metropoli, nego trpeza nakon koje se sjetnim vremeplovom putuje do destinacija - naših virovitičkih mladosti. Jer, onaj tko nije bio u Gradskom kazalištu na predstavama za «školsku omladinu» tj. učenice i učenike Gimnazije, doživio tu atmosferu koja je zamalo najmanje kazališna predstava, koji nije osjetio damare u tijelu sjedeći kraj simpatije iz razreda u polumraku i pokušao je nježno uhvatiti za ruku, a ona bi je kao izmicala, e taj nema pojma što je to – kazališna predstava i hepening uz nju. A on uključuje i detalj kada glumac iza zavjese pokušava smiriti – uzavrelu mladost u dvorani! I naravno da se duugooo, duugooo pljeskalo i s nestrpljenjem očekivalo – slijedeću predstavu! Zbog glumaca ali i partnerice u redovima stolaca koji su najčešće – nesnosno škripali na svaki pokret u njima! I stoga posvjedočujem tvrdnji autorice Pocrnić: «Kazalište nema svatko, a takvo kazalište nema nitko! Jer, «virovitički se glumci ne razgolićuju, ne krvare i ne čine proste stvari na pozornici.. Ali, oni govore, tuguju, živciraju se ili nas nasmijavaju. Znaju što čine, starija je njihova mudrost!»

Autorica i ne htijući, oslikava u svojim FIČERIMA (da, i tu se na slažem s uvodničarom da se radi o esejima jer tekstovi Pocrničke su PRETOPLI da bi bili eseji!), oslikava mentalitet Virovitičana- Slavonaca kontrastirajući ga – dalmatinskom i zagrebačkom! I opet potvrđujem «da naši Slavonci nisu toliko hvalisavi i glasni, niti se guraju niti ih se daleko čuje, nego su skromni i samozatajni i više nego što bi trebalo». Naravno, izuzeci potvrđuju pravilo (zapažanja) koja su slikovita i uvjerljiva, upravo na detalju autorica kroz cijelu knjigu gradi svoju arhitekturu toplih, poučnih i sjetnih priča, najčešće hvaleći i voleći, i slabosti i kvalitete ljudi koje sreće, upoznaje ili jednostavno s njima – divani! I većini njih se divi zamalo poput šiparice, gledajući i Matka PEIĆA i Milku BABOVIĆ i Zvonimira MAJDAKA i Branislava GLUMCA i Julijanu MATANOVIĆ… kao uspješne umjetnike koji zaslužuju pohvalu, a ne kritiku.

I u fičerima sakupljenim u knjigu koje je autorica pisala volonterski na Virovitica.netu više od godinu dana (u knjizi ih je 52!!) uzalud ćete tražiti zločestu kritiku ovoga ili onoga. Ima sjete, ima i tuge, ima i lokal-patriotizma, ali nema – netolerancije, nacionalizma i to je sve zajedno, po mom skromnom mišljenju, najveća odlika ovog štiva. Naime, u vrijeme sveopće gungule, vrijeme KRIKA I BIJESA i posvemašnjeg pada žurnalističko-publicističke kvalitete gdje su KRV, TUĐA NESREĆA i NERAZUMIJEVANJE NEHRVATSKOG postale teme broj jedan, dva i tri našeg svakodnevnog novinarstva, ova knjiga svjedoči –o voljenju i o tome da ima još nade! I stoga je neobično da se autorica pita zašto nema više negativnih reakcija na njene tekstove. I moje čuđenje: A ZAŠTO BI IH I BILO KADA se piše sa srcem, pozitivno! Da, tastatura kompjutera gospođe Pocrnić Mlakar upravo tako piše - kao nekada olovka sa srcem!

I kada bi radili neke paralele po tematici, stilu i mediju, ovo što je ispisala Sandra Pocrnić Mlakar manje je slično Frama Fuu a više – našem najvrsnijem analitičaru svakodnevice zadnjih pedesetak godina, Igoru Mandiću! S jednom razlikom – gospođa Pocrnić će uvidjeti neke prednosti Neta, a Igor Mandić, ostajući dosljedan svojoj kritičnosti, klonit će se ovog modernog medija ostajući vjeran starim, klasičnim medijima posebno knjizi. A istina je negdje u sredini, kao što to obično biva kada su u pitanju novotarije s jedne strane (A Net, i pored već dugog staža, to jest!) i s druge strane, klasično izražavanje u klasičnim medijima, blisko matoševskim analitikama. No, i tu autorica nalazi mjeru pa upozorava na prednosti (moguće seksualno prosvjećivanje, neograničenost u prostoru) ali i nedostatke Neta (pedofili koji vrebaju na svoje žrtve!!), primjećujući svu bijedu našeg – obrazovnog sustava gdje znatan dio prosvjetnih radnika nije – «umrežen».

A ta svakodnevica sagledana je s veselije strane – i frizure, i bicikl, i sport i sportaši, i šoping, i mediji… i mnogo drugoga što nas okružuje i u čemu pokušavamo naći zadovoljstvo.

Ima podosta nostalgičnog u zapisima Sandre Mlakar Pocrnić – od prisjećanja na školovanje, na likove Virovitice koji su obilježili autoričinu (pa i moju) mladost, na tulumarenja u vinogradima oko Virovitice, berbe pa do proslava Božića, Novih godina, sve do privatnih proslava kada se okupljalo veće porodično i ino društvo. Zanimljivi su i napisi o hrani koja je oduvijek Slavoncima (i ne samo Slavoncima) jedna od glavnih preokupacija. I tu se da vidjeti utjecaj Igora Mandića koji je ovu temu u nas među prvima otvorio i stvorio običaj da se piše i razgovara o - kulturi oblapornosti. Koliko je samo simbolike u detalju da se krojačici odnosi veliki damastni stolnjaka za 12 osoba kako bi se prerezao na dva dijela!!? Jer, tko će danas u stanu, pa i u kući, okupiti 12 osoba na sijelu, druženju, kako bi se to već zvalo?

Jezično, autorica nam je bliska, pogotovo Virovitičanima kojima je u uhu još onaj neobični lokalni govor, ikavica, poznat po nazivu «mikeški». Zanimljivo je da egzistira u starijih Virov tičana, a podosta neistražen i zanemaren. I dok mnogi krajevi u Hrvatskoj njeguju te stare govore ovaj kao da je osuđen na izumiranje, zajedno s najstarijim Virovitičanima. Hoće li ga spasiti dva vrsna zabavljača na Radio Virovitici, i još poneko, velko je pitanje!?

I pri kraju: Hrvatska nije Zagreb, ali nije ni Virovitica. Hrvatska je negdje između, za mene kritičnoga, ni na nebu ni na zemlji. I u toj kritici autorica je blaga jer je istinska ljubav slijepa, ne oholi se, sve prašta… Čak i kada nađe neku crnu hrvatsku ili tipičnu virovitičko-zagrebačku temu, obradi je ležerno, kao da te negativnosti nisu zabrinjavajuće i kao da se događaju nekom – izvan Hrvatske (primjerice: Razmnožavanje nije za svakoga, Hramovi potrošnje!)

Stoga ovo štivo valja preporučiti, pohvalu zaslužuje urednik Virovitica neta i novinar Goran Gazdek, jer su ipak pokazali zajedno ( i s čitateljima njenih zapisa) da se može (i treba) protiv struje. Hrvatskoj treba više protesta, bunta, konstruktivnih ideja i kritičkih istraživanja, a manje građanske poslušnosti i – straha! Naime, ovo je mozaik hrvatske realnosti jednog razdoblja, svjedočanstvo iznevjerenih nada u kojem ima i nekih poruka koje nisu lepršave i optimističke. Jer, vjerojatno ni autorica, ni urednik Gazdek, a ni potpisnik ovih redova, nisu očekivali da će naši voljeni gradovi, dolazeći u ruke moćnicima, presporo se razvijati i da će vlastiti džep tzv. hrvatskih tajkuna biti bliži i važniji nego dobrobit Virovitice, Zagreba…I da će nam utjeha biti neka «stara dobra vremena», koja objektivno, to i nisu bila. Ali, da smo nekada i u mnogo čemu bili bliži Beču nego što smo danas, jesmo!

Ma koliko ta spoznaja, do koje nas je Sandra Pocrnić Mlakar i nehotice dovela, rekli bi, bila malo nezgodna i gorka, i koju autorica neće priznati, ona je nezaobilazna. No, autoricu Virovitica nije razočarala, a i ne može, kao što ne može onaj ili ona, koje se bezgranično voli.

(Virovitica, 30.04.2008.)

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.

tomislav
31.5.2008. 10:15
@pljuska. Da shvacam o cemu je rijec i da knjiga o kojoj je ovdje rijec nema direktne veze s dogadjanjima oko Foruma na ovom netu.
Ja sam pratio do sada blog povratak pitomace jer sam od tamo a sad gledam i virovitica.net jer nam je to Zupanija. Prije sam znao citati Forum na povratku ali sam prestao jer toliko zuci i loseg vokabulara nisam mogao podnijeti. Pa evo imate i sad neko javljanje ovdje gdje se kaze dotepenci, vukojebina, zivotinje itd itd. Nas veliki pisac kojem se vracam na prvu psovku u kazalisnoj predstavi napustao je predstavu, a nitko nije bio veci polemicar od njega. Dobro, kazem da razumijem o cemu je rijec i zahvaljujem na objasnjenju.
pljuska
31.5.2008. 9:21
@Tomislave, mislim da si malo pobrkao lončiće. Takvi forumaši kao što je Sadra su sigurno bogtstvo i i poželjni članovi svakog foruma. Ona je dio koji je preživio akciju "uljđivanja" virovitica.neta. Pobrkao si lončiće i u komentiranju dijela u kojem spominjem HDZ i šerife, je se to odnosi na šerife koji "sredili" i disciplinirali virovitica.net po ukusu HDZ-a, jer su sasjekli i sveli politički bunt forumaša, na nekoliko upornih iznimki, kao recimo Pero, Forumaš, Trepet. Forumi su već odavno prestali biti kinderstube, izuzev ovog našeg kojeg je moć lokalne politike naprasno vratila u pelene. Forumi su postali važna politička bojna polja što dokazuje i sve veća prisutnost političara na njima. Zato nije u pitanju da Sandra piše o ovome, ili onome, već su u pitanju kriteriji koji su na virovitica.netu uvedeni da se prizemlji njegova politička težina, zbog koje je u prošloj godini boi jedan od uzletnih portala u Hrvatskoj!
tomislav
31.5.2008. 8:00
Interesantno je pratiti ovo sto pisu Dalton i Pljuska. Oni su kivni na HDZ i lokalne serife koji vladaju nasim malim provincijskim mjestima kroz tu stranku kao paravan. Koliko sam do sad procitao kolumni vidim da se autorica knjige ne bavi tim pojavama i direktno politikom. Nas veliki pisac tim se izravno bavio ali on kad je ostro iznosio svoje poglede iznosio je kroz odnose za vrijeme Austro-ugarske i tako je vjesto sam sebe stitio od `apsane`. Mogla bi zato Sandra pisati o silnicima koji su prije `vladali` i bili djeca nekadasnjij sekretara i predsjednika opcina, ali njeni tekstovi ne idu na to i zasto bi se tim bavila. Ima suptilnijih nacina da se puno kazze.
Cesljanje Foruma je cak i dobro jer ljudi jednostavno nemaju kriterije, radi se o kinderstube a ne o politickom misljenju. Pa i vi nazivate se kao dalton i pljuska sto po meni nije bas 100 posto ok, ali molim to je vas izbor pod uvjetom da pisete s razlozima.
dalton
31.5.2008. 7:01
Da, jasno je da nešto ne štima. Meni su interesantne Sandrine varijacije na temu Virovitice, mikešizma i lokal patriotizma iako nisam iz vtc ali sam odmah kupio knjigu na sajmu i višekratno je listao bez obzira na pregled s vtneta. Moć cenzure je velika, politička moć također, moć javnosti isto, ali ekonomski elemenat? Prijetnja nemogućnosti oglašavanja ako nisi na liniji i tu je kraj početka. E pisati će se knjige o šerifima i silnicima iz našeg sokaka (vtcpodr županija) ali samo s malim vremenskim odmakom kada neminovno budu s one strane vlasti. Možda je i bolje tako "demokratski" nego da se ponašamo revolucionarno ili nedajbože teroristički. (Iako oni to rade umiveno). Idemo naprijed!
pljuska
30.5.2008. 22:56
@ daltone, nije S. Tot jedini, ima i drugih koje su otjerali šerifi s virovitica.neta. Pogrešno je misliti da me Sandrina razmišljanja i komentari nisu zanimali, dapače, ali forumi s cenzurom ne hvala lijepo! Pogledaj samo druge forume gdje također postoji admin, ali oni u ovih pet mjeseci nisu izbrisali toliko komentara koliko su ovi ovdje s neta izbrisali u jednom danu. Moš si mislit koliko je privlačan zašto forum koji nema 200 komentara u MJESEC dana!!!!!!!!!!!!!!!!!!
dalton
30.5.2008. 21:15
Točno Pljuska. Trebao bi neki S. Tot da se izmisli ili da starog vratimo s drugih stranica. Stjepane, vrati se!.................
pljuska
30.5.2008. 6:52
Dobro, dobro gospodine Gazdek, nemojte se ljutiti. Sada kada je virovitica.net postao uljuđen i po ukusu HDZjabiti će još takvih knigica. Kruha i igara to je uvijek imalo dobru prođu i naklonost onih koji se znaju povijati kako vjetar puše. Mora se priznati da je nakon prevrata na netu monogo lakše i pratiti sve što se na njemu događa, sve gotovo kao u crkvi, dovoljno je jedna posjeta tjedno i sve pročitaš u sat vremena!
uredništvo
28.5.2008. 13:21
E, pljuska, pljuska,

Prikriveno se reklamira na TV-u, najviše na nacionalnoj televiziji. Majstor za te stvari je Goran Milić.

Na Virovitica.net nema potrebe reklamirati prikriveno. Knjiga "Virovitičanka u Zagrebu" naš je projekt, novac za tiskanje je uložila redakcija Virovitica.neta i cilj nam je prodati svaki primjerak.

Dakle, reklama knjige i Sandrinih tekstova je vrlo izravna. Koristimo vlastiti medijski prostor za te nemjene, ne javni.

Uvaženi gospodin Weiss, inače novinar, knjižar i pjesnik, knjigu je pročitao i sam predložio da napiše osvrt jer su ga Sandrini tekstovi, očito je, inspirirali.

I na kraju još otvorenija reklama: Pozdrav svima i kupite knjigu "Virovitičanka u Zagrebu" jer je odlična.

Goran
pljuska
28.5.2008. 12:49
Točno je Tomislave, slažem se s tobom, uz jednu ispravku, ili pojašnjenje da se ono o dosadi nije odnosilo na Sandrine kolumne i knjigu, već prikriveno reklamiranje knjige na netu!
tomislav
28.5.2008. 5:49
@pljuska. Dobro je da ima negativnih kritika, konacno to je i autorica Pocrnic trazila jer ona ce pisati i dalje i zeli predpostavljam cuti razna misljenja.
Dosada je jedna vrlo negativna emocija protiv koje se svi borimo a meni na primjer bas clanci Virovticanka u Zgb-u koje kopiram preko interneta (samo za svoje citanje) tako lijepo ubiju dosadu jer me oduseve detalji svake price i osjecaj za sitnice koje zivot znace.
Knjiga i postovi predpostavljam namjenjeni su odredjenoj citalackoj publici koja se kroz tekstove prepoznaje i prihvacam da za odredjenu opet publiku moze biti dosadna. Pa i Ana Karenjina je dosadna, zar ne, srednjeskolcima. kasnije stvari dobijaju drugi tok.
Ja autoricu nikad vidio nisam a niti potpisanog Wiessa (nikad cuo niti vidio) koji je napisao osvrt pa i reklamu (svakako) ali na onom sto i sam vjerojatno voli u tim tekstovima. Pa to nitko ne zabranjuje.
pljuska
27.5.2008. 22:48
Ma o čemu mi ovdje pričamo? Ovdje se radi o skrivenoj reklami jedne knjige, koja se svako malo objavljuje na ovom netu. To je isto tako da netko tvrdi da ga zanima snijeg od lanjske godina. Iskreno rečeno uzeo sam si vremena i pročitao knjigu i iskreno rečeno osim što bi je velikodušno svrstao u beletristiku, nisam našao bilo kakvog društvenog značaja. Štivo kojim se uspješno ubije vrijeme dosade, a ostalo o čemu nam se uporno pokušava nametnuti da ta knjiga pruža, neka mi bude oprošteno ja osobno nisam prepoznao.
tomislav
27.5.2008. 20:57
Virovitica-Varazdin: Kaze Pocrnic nije u Varazdinu bilo rata, bilo, bilo i te kako bilo.
I sad Varazdin sije navlake za mitsubichi i to je kao veliki uspjeh, mozda da mozda i ne. Oni su tradicionalno preradjivaci, Bobic, Varteks, Svilana, Koka, bilo je toga.
pljuska
26.5.2008. 22:32
Koliko puno teksta da bi se opisala dosada, ali sve je to po ukusu HDZ-a!
tomislav
26.5.2008. 21:24
Evo kaj ja moram delati kad se knjiga ne prodaje u kanadi. Moram kopirati tekstove u word i onda to printati a onda tek citam da osjetim malo taj opijum, relaks, sadrzaj tih kak vele featurea i prisjetim se skripe kazalisnih stolica i glumca Suprne kak kopa jamu vu Hamletu. To je tak dobro a ak Bog da bum i knjigu nekak nabavil
tomislav
26.5.2008. 10:53
U vezi Pocrnicke ( ja i dalje kazzem S Pocrnic)slazem se da je to mozda prisno kad se ljudi dobro znaju ali moja znanica Hrvatinka Pokupic iz Vukosavljevice eto reagira i kazze da zbog tog cudnog pridjeva koji koristi se kao imenica cesto mora crveniti se pred ljudima jer je zovu Pokupicka.
Osim toga u tekstu se upotrebljava nekoliko izraza iz novinarskog zargona koji ljudi ne znaju pa sam se potrudio pronaci znacenje jednog koje glasi: `a newspaper or magazine article or report of a person, event, an aspect of a major event, or the like, often having a personal slant and written in an individual style`

a odnosi se na izraz ficcer oli Vam feature.

Tko ne razumije nek se upise na tecaj engleskog i za tri mjeseca sve ce mu biti jasno.
Nadam se da gimnazija odrzava vecernje tecajeve.
Aferim i najte nis zameriti!
sandra
26.5.2008. 4:47
Jest, ima nešto u tom oslovljavanju prezimenom koje neke žene ne vole. Ali ova Pocrnićka nema ništa protiv da je se tako naziva. Tim više što mi to zvuči tako prisno i virovitički. Gospon Weiss, pozdrav i hvala od Pocrnićke!
tomislav
25.5.2008. 19:44
Sadrzajan prikaz ove knjige. Medjutim, nije mi ukusno da se autoricu na jednom mjestu naziva Pocrnicka. To je pezorativno i za to nema razloga u ovom tekstu. A i inace taj oblik imenovanja zenske osobe u normalnom govoru ne prihvacam. Nekadasnji pisci bi napisali stara Pocrnicka, recimo, da ima 70 godina, ali i to ide uz odgovarajuci kontekst.


Još iz kategorije Virovitičanka u Zagrebu



Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda kliknite na: