Paljenjem nekoliko zastava (HDZ-a, SDP-a, EU-a) sinoć (srijeda,2.ožujka 2011.) u Zagrebu prosvjedi protiv vlade Jadranke Kosor odnosno HDZ-a i njenih satelita, dosegli su već pomalo dramatične razmjere. Nakon prosvjeda branitelja prošle subote kada su zabilježene i scene nasilja odnosno obračun prosvjednika na čelu kolone koja je krenula prema Markovu trgu i policije u punoj bojnoj spremi, jasno je da se prosvjednici ne šale. I svakim novim prosvjedom broj nezadovoljnika raste, silina prosvjeda ne jenjava, a evo sinoć su se nezadovoljnici, uglavnom mladi, već našli pored stanom još premijerke JADRANKE KOSOR, na Ravnicama, kraj stadiona Dinama. Dok su specijalci osiguravali premijerku od gnjevnog i razočaranog naroda, prosvjednici su skandirali svoj standardni repertoar: "HDZ lopovi", "Jaco odlazi", "Hoćemo izbore", "Stjerajte je van, ukrala je stan", "Nećeš spavati", "Stan si ukrala", "Jadranko znaj, svemu je kraj..."Možete snimke s prosvjeda vidjeti na www.index.hr, portala koji često pratim i držim da imaju solidne informacije, pravovremene i detaljne, sa fotografijama i video snimkama.
DOLJE VLADA, IZBORI ODMAH....
Nakon prvog kaotičnog gibanja kada su prosvjednici pokušali probiti kordon policije ispred Markova trga, prije 7-8 dana, zadnji prosvjedi već imaju sasvim jasnu poruku: DOLJE VLADA JADRANKE KOSOR, IZBORI ZA SABOR ODMAH Oduvijek sam bio sklon rezolutnom političkom govoru i nastupu, uvjeren da je temeljno ljudsko pravo izjasniti se o "političkoj situaciji", sve pod geslom, ako se mi ne bavimo politikom, politika se bavi nama I naša je dužnost, građanska obveza, da širimo prostore slobode i ljudskih prava, da ne budemo ravnodušni, da se stalno pitamo - ako je masa nesretnih i razočaranih oko nas, možemo li mi biti sretni? Stoga odmah kažem da podržavam ove prosvjede mladih u Zagrebu, i drugdje, uvjeren da gluha i slijepa vlast mora biti upozorena i putem prosvjeda da joj je istekao rok trajanja.Stiglo je vrijeme kada se više nemaju smisla iznositi argumenti, jer godine i godine pokazuju da se staloženi pravni, politički, ekonomski... argumenti i podaci od vladajućeg HDZ-a (i trabanata) ne slušaju, ako se i čuju, na njih se bahato odgovara, a u novije vrijeme ministri, pa i premijerka, okreću glave od novinara i užurbano prolaze pokraj njih. Radio je to i Ivo Sanader na vrhuncu svoje moći, bahat, nedodirljiv, samouvjeren, prepotentan do boli.
Da li je Jadranka Kosor drugačija?? Žalila se da već ima kritika na njen račun gdje se govori i piše da nema velike razlike između nje i Sanadera. Mislim da razlika postoji i to u smislu da je omraženost nje kao premijerke i predsjednice HDZ-a možda i veća nego Ive Sanadera u trenutku ostavke. Čak 84 % građana je ne podržava i misli da Hrvatska ide u krivom smjeru, unutar samog HDZ-a oko 65 % članova kritički se odnosi prema njoj.
Ulice se treba pribojavati, jer tzv. ulica može pokretati promjene, ali ne može rješavati ključne probleme Hrvatske danas. I tu nastaje onaj veliki ALI, ALI, ALI...
MLADI BEZ POSLA
Naime, prijatelj iz Zagreba mi prije nekoliko dana javlja kao je bio u Zavodu za zapošljavanje u Zvonimirovoj (moje generacija ju je zvala ulica Soc-rev.,) i priča mi uznemireno kako je u tom redu bilo izuzetno mnogo mladih, onih koji su sad skoro završili škole, fakultete,mladih željnih posla, rada. Više od 334 000 je takvih u Hrvatskoj, bez obzira na apsurdne pokušaje da se ta brojka umanji.
Vidio sam također i skromne prosvjede ispod sata u Virovitici kada mali boj prosvjednika nedvosmisleno poručuje da im je dosta svega odnosno kažu da im je HDZ upropastio godine života, Saša Horžić okupio je nekoliko mladih ljudi koji su i u ovoj strogo kontroliranoj Virovitici pokazali da se ne mire sa strahovladom HDZ-A, odnosno vlašću Kire, Jope, Toleta, Romića,Weissovice, onih koji su zasjeli u fotelje i ma što građani o njima mislili, ne namjeravaju ih lako napustiti., niti se odreći svojih privilegija. Ovo je mali grad, svi znaju kako su i s čime neki počeli l99l. a što imaju danas. I na koji način su to stekli.
NE - KOLIKO PROSVJEDNIKA? VEĆ KOLIKO INDIJANACA?
Na jednom od prošlih prosvjeda u Zagrebu ministar Tomislav Karamarko, izlazeći iz zgrade vlade pitao je "Koliko ima tih Indijanaca?" misleći na prosvjednike.Pazite, nije pitao KOLIKO PROSVJEDNIKA nego KOLIKO INDIJANACA?? Taj isti Karamarko koji će sutra pitati: "Gdje su te partizančine da im sudimo?» taj isti ministar koji je dozvolio da mu policajci „cipelare" hrvatsku djecu koja su se predala i koja su ležala bespomoćno na kaldrmi u Radićevoj ulici.
Svatko od nas komentirat će najnovije događaje na svoj način. Po meni, ovo nije dječja igra kauboja i Indijanaca, u pitanju je egzistencije mnogih od nas, ali i pitanje dostojanstva - od nezaposlenih preko onih koji rade, a ne dobivaju plaću, preko seljaka, umirovljenika, učenika,studenata. Star sam i relativno anoniman, ali ne mogu a da ne iskažem solidarnost s tom mladošću, koja nakon godina agonije, voljna je poručiti DOSTA JE...
Kada bolje razmislimo, ovo što smo imali u vrijeme Sanadera (kada posložimo sve afere, sve nevjerojatne manipulacije i laži, ovo neizmjerno potkradanje vlastitog naroda, kupovanje ne samo slika nego i političkih konkurenata..), mi smo živjeli u svojevrsnoj "mekoj diktaturi". Njega sam, ozlojeđen postupcima još za vrijeme njegova mandata, nazivao bleferom koji predvodi lopine, a danas kada se objavljuju detalji njegovog autokratskog načina vladanja, ocjena i nije daleko od istine i ne povlačim je.
Jadranku Kosor, danas, nakon godine i po laviranja, smiješenja, samohvale, blefova, putovanja i lutanja "po Europama", u povremenim svađama s Predsjednikom -Pantovčakom, sklona pravilu DIVIDE ET IMPERA, bez rezultata u ostvarivanju programa izlaska iz duboke krize, može biti samo slaba učenica Ive Sanadera, rekao bih, - "đavoljeva učenica".U mnogim raniji tekstovima upozoravao sam kamo sve to vodi, i nažalost, i moji najljući neprijatelji moraju priznati da sam prorekao Hrvatsku u dužničkom ropstvu, siromaštvo, drastičan pad životnog standarda. Upravo sam ludio ovih dana kada je Kosorica govorila da narod "živi relasiranije". Uz nju je tip Vladimir Šeks, osvjedočeni nedemokrat, čovjek koji u Saboru čini ono što je strašenje, propovijedanje, svađanje. To je ista škola poricanja stvarnosti i gubitka kontakta s hrvatskom realnošću, škola podcjenjivanja građana, škola koja se bavi svim i svačim samo ne - rješavanjem nagomilanih problema hrvatskih ljudi. Stoga podržavam bunt - naravno ne i nasilje - jer i za prosvjedovanje postoje pravila. I tu nas ne bi trebalo zanimati naklapanje recimo jednog problematičnog Čačića s još problematičnjim Hebrangom, treba nas zanimati kada će izbori, kada ćemo u Evropsku zajednicu, KADA ĆEMO SVI - OD BRANITELJA DO SELJAKA I RADNIKA - ŽIVJETI BOLJE?
I zato vjerujem da će se prosvjedi širiti, i da će se pitati i ove domaće zašto su se grlili sa Sanaderom, Kosoricom i ostalima koji su doveli do propadanja ovako lijepu zemlju kao što je Hrvatska. O mutnim poslovima „našeg" gradonačelnika mnogo je objavljeno, no on se ponaša kao da se to njega uopće ne tiče. Virovitica ne bi trebala biti u zimskom snu, Virovitica i Županija se trebaju konačno probuditi i reći glasno i jasno što ljudi žele i čega (i koga) im je preko glave.
NEKA JE MLADIMA SA SREĆOM
Prosvjednicima valja poželjeti sreću, dobre nerve, ali i ustrajnost. Ono što ne mogu oporbene stranke, ono što ne mogu sindikati, radnici po firmama, studenti, mediji, možemo mi koji fejsamo i virtualno se bunimo, koji smo voljni „ispod sata", uvjereni da se to treba činiti zbog nas samih i naše i budućnosti. Mladi i ambiciozni Ivan Pernar, sa svojim smjelim nastupima posramio je mnoge političare, čekače raspleta. Naravno, nije idealan vođa bunta, ali dok se ne pojave drugi, iskusniji, tu je, prodrmao je učmale birokrate i pokazao da nijedna vlast nije nedodirljiva i da ima polagati račune onima koji su tu vlast birali. I ne, kako se misli, samo svake četvrte godine, nego se mora potvrđivati i rezultatima iz dana u dan. Krenuli su prosvjednici stazom trnja i rizika, i neka im je sa srećom.
A oni koji ih tuku neka ne zaborave - vlast se može osvojiti kupljenim izborima i torbama našeg novca, boljševičkim konvencijama i na prepad, ali takva vlast ima ograničeni rok trajanja.
Moguće je takvi vlast osvojiti bajunetima, ali nije ju moguće na bajunetima održati, niti obraniti najdebljim kordonima policije.
Vlast i vlada Jadranke Kosor koja se ograđuje od svog naroda metalnim preprekama i kordonima policije, posvaja jedan povijesni trg, ne zaslužuje vladati. Ali, zaslužuje da joj se pod prozorima u Šeferevoj, u stanu koji je otet jednoj srpskoj obitelji, kaže:
NIKOME DO JUTRA NIJE GORJELA...
I, Markov trg u srcu Zagreba, pripadao je i pripadat će hrvatskom narodu, a ne onima koji su si umislili da su nezamjenljivi... To nije prostor gospode kojoj smeta buka i koji bi, umjesto što bliže, htjeli biti što dalje od naroda. Glupi zakon treba biti ukinut, on je protuustavan i što policija bude više branila Trg, to će prosvjednici na taj Trg jače, složnije i snažnije jurišati.
Dok ga ne osvoje, kao i nove prostore rada, slobode i pravednosti. „lijepe naše."