Sa svojevrsnom nevjericom primio sam vijest da je imenovano Županijsko povjerenstvo za istraživanje žrtava totalitarnog komunističkog režima. Ne zato što mislim da povijesne događaje ne treba istraživati – dobro je znati povijest da se ona, u svojim tragedijama i zločinima ne bi ponavljala, jer kaže otprilike jedan filozof oni koji zaborave zlo iz povijesti osuđeni su da zlo ponavljaju. Župan Tomislav Tolušić dobio je prijedlog Udruge Hrvatski domobran Virovitica, Udruge ratnih veterana Hrvatske „Hrvatski domobran“ ogranak Slatina i Orahovica, i uz blagoslov Josipa Đakića Jope usvojio ga. Iz kratke obavijesti javnosti nije jasno o kakvom istraživanje žrtava totalitarnog komunističkog režima će se raditi i koja su to mjesta i njihova stradanja?
Poziva se na rezoluciju Vijeća Europe s početka 2006. godine i prvo je moje pitanje što se čekalo devet godina, do 2015. da se takvo povjerenstvo osnuje? Dalje, imaju li članovi Povjerenstva neka zanimanja, godinu rođenja, kojoj stranci pripadaju, imaju li neki rad iza sebe, primjerice neke objavljene znanstvene ili stručne radove, članke, književne radove..? Ivan Levar, Vlatko Ljubičić, Miroslav Gazda, Mihael Puljić i Ivan Horvat imenovani su članovima a da nije spomenut nijedan kriteriji po kojem su dotične osobe ušle u sastav Povjerenstva?
Žali se za nekadašnjim Uredom za pronalaženje, obilježavanje i održavanje grobova žrtava komunističkih zločina iako je poslove iz njihove nadležnosti preuzelo sadašnje Ministarstvo branitelja. Što se ne pita sadašnje Ministarstvo branitelja što radi na tom području?
PITANJA KOLIKO HOĆEMO…???
Pitanja ima kolikom hoćemo: misli li se pod vojnim grobljima i na Partizansko groblje u okviru Gradskog groblja, koje je zadnjih 25 godina dospjelo u derutno stanje? Koja groblja žrtava Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja postoje u našoj Županiji? I ono najvažnije – jesu li obilježena sva stratišta Drugog svjetskog rata, urbane rane Virovitice i sl. i da li smo toliko bogata Županija da u vrijeme katastrofalnog ekonomsko-socijalnog stanja u državi nalazimo sredstva za ove svrhe? Osobno, i kao onaj koji vodi malu Židovsku općinu itekako sam zainteresiran da se istraže i obilježe mjesta stradanja žrtava totalitarnih sustava, jer evo, 27. siječnja 2015. obilježavajući Međunarodni dan Holokausta ispod dvojezičnih ploča na mjestu gdje je nekada stajala virovitička sinagoga, cvijeće smo položili na nogostup, i na nogostupu smo zapalili svijeće, u ime Židovske općine i grada Virovitice (ispred stambeno-poslovne zgrade, Matije Gupca 2, u središtu Virovitice). Nema nikakva razloga da bar običnom pločom nije obilježeno mjesto na južnom dijelu Gradskog parka gdje je nekada stajala bogomolja Srpske pravoslavne crkve.
Ima li u Povjerenstvu bar jedna osoba koja nije Hrvat? Ili se sugerira sastavom povjerenstva da su žrtve komunističkog sustava samo Hrvati? I zaista zar je sve vrijeme od 1945. dominirao komunistički sustav, ili je bilo i vremena socijalizma u tom razdoblju? I najvažnije, što ćemo sa žrtvama 1941.- 1945., i sa žrtvama sustava 1991. do danas? Dobro je znati povijest, dobro je označiti mjesta stradanja, ali što ćemo sa Židovima - žrtvama za koje nema jednog jedinog spomenika u VPŽ (izuzimajući poneke spomenike žrtvama fašističkog terora, ako su sačuvani u naletu "čišćenja" urbanih i mjesnih prostora 1991. - 1995.) A podaci govore da je smrtno stradalo za VRIJEME ŠOAH, u današnjoj VPŽ najmanje - 300 Židova!
I dobro je primijećeno, što dobivamo time da se stalno vodi rat između partizana i ustaša, da se produbljuju podjele na „naše“ i „njihove“, da se ionako podijeljena Hrvatska, po raznim linijama, i dalje dijeli, tim više, što ima glasova da dio osoba piše novu, drugačiju povijest svojih obitelji, retuširajući obiteljsko stablo, prema dnevno-političkim potrebama? Ako treba, naglašavaju se crveni od predaka, a ako treba, crni, netko će tvrditi da je on apolitičan, da su to bili i njegovi roditelji…
KONZULTIRATI POVJESNIČARE
Konkretno, da ne budem samo kritičan i kako se obično kaže, da ne pametujem, kako će se Povjerenstvo baviti delikatnim pitanjima, i valjalo bi, već ako se u to ide ozbiljno, a ne politikantski, prethodno konzultirati povjesničare (i ne samo jednoga, Tomislava Karamarka!!) pa da se točno vidi o kojim se žrtvama radi? Ne sporim da prvih godina "narodne vlasti" nije bilo i likvidacija bez suđenja (Križni put), ali bilo bi loše ako bi se pod žrtvama komunističkog režima mislilo na - ustaše od kojih je jedan dio okrvavio ruke! I ne zaboraviti da se već negdje od 60-tih godina u odnosu na države Istočnog bloka Jugoslavija i Hrvatska znatno razlikovala, upravo po liberalizmu, od staljnističkih režima Istočnog bloka (Mađarska, Čehoslovačka, Rumunjska, Poljska...)
MRTVI ZASLUŽUJU PIJETET, ALI…
Jedan čitatelj ovog portala vrlo dobro je uočio o čemu se zapravo tu radi, pa kao neku vrstu važnog glasa javnosti citiram dijelove njegova upisa:
…“ Neka sad neko kaže da župan i ekipa ne rade za dobro svih nas. Karamaku će se ideja sigurno svidjeti, mi smo se uvijek znali dobro šupkati: Sanaderu, Kosorki pa sad i Karamarku. Vrlo napredno i efektivno sredstvo za otvaranje novih radnih mjesta i bolji život svih građana županije - dokazana fora koja će nekima poslužiti za čuvanje klimavih funkcija i dodvoravanje onima gore... Valjalo bi sad provjeriti članarine svih tih likova i neka se zna ko je svojim članstvom u partiji podržavao taj totalitarni režim... a danas obnaša funkcije... pola moje familije bili su članovi te iste partije, a danas su u HDZ-u... tko god je bio na nekoj funkciji u onom sistemu morao je biti član te iste partije... znači podržavao je taj totalitarni sistem... ne zaboravite da je i Tuđman bio Titov general i provoditelj odluka u vrijeme najvećeg totalitarizma tog istog sistema... dok su drugima oduzimali žito i kukuruz sa tavana on je imao funkciju i život poput nekog lorda usred Beograda... Ajmo kopat po kosturima, možda na taj način nađemo naftu pa nam svima bude bolje...?“
Da zaključim: Možda su dijelom ova pitanja izlišna, možda župan Tolušić i HDZ imaju i neke dobre intencije sa Povjerenstvom? Mrtvi zaslužuju pijetet, ali okretanje samo ili ponajviše mrtvima ne vodi nas u budućnost. Dolaze izbori za Sabor, moguće je da se oni dogode i prije rujna odnosno listopada ove godine. Sjećamo se od ranije, uoči svakih izbora prekopavale su se kosti i grobišta, i pokazalo se, nakon što izbori prođu, tema se uglavnom ne spominje i kosti ne diraju. I dok nam je ekonomija kao i država na rubu bankrota, dok našu Županiju i dalje napuštaju mladi i obrazovani tražeći sreću u tuđini, dok su nova radna mjesta misleća imenica, dok nas više umire nego se rađa, dok pučke kuhinje, Crveni križ, Caritas, socijalne samoposluge rade punom parom, dok nam se gomilaju neplaćeni računi, krediti…??? Prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova iz Virovitičko-podravske županije u inozemstvo tijekom prošle godine otišlo 1688 građana i građanki što predstavlja 1,99 posto stanovništva i nije utjeha što je je to zlatna sredina među hrvatskim županijama.
OKRENIMO SE BUDUĆNOSTI!
Ne vidim baš da se osnivanjem ovog povjerenstva uzima ozbiljno poruka i generala Ante Gotovine ali i novoizabrane predsjednice Kolinde Grabar Kitarović: Okrenimo se budućnosti, rješavajmo katastrofalnu ekonomsko –socijalnu situaciju u hrvatskoj i u našoj županiji!
Kupiti bolju prošlost ne možemo, iznova pisati povijest nije nešto što olakšava svakodnevni život! Postoji u našim kratkim životima ono što je važno, i što je posebno važno, ali i ono što nije presudno i što ne zaslužuje ni toliko publiciteta ni trošenje kreativne energije stanovnika naše Županije.
Nove investicije, vjerojatno ćete se složiti gospodine Tolušiću, nove investicije u Županiju, i izlazak iz dugotrajne krize važnije su nam nego ovakva i slična povjerenstva!
Povijest povjesničarima, tek onda eventualno povjerenstvima!