Prošla subota nije digla na noge više od pedeset prosvjednika, nas koji smo imali snage i hrabrosti JAVNO poručiti što nas smeta u Virovitici, županiji,, Hrvatskoj... ta subota i događaji koji su se odigravali u središtu grada, digli su na noge i Josipa Đakića-Jopu, saborskog zastupnika i Ivicu Kirina, sadašnjeg (još??) gradonačelnika..Nekima je poznato da se nakon operacije kičme, otežano krećem, no organizatorima sam dao riječ da ću prisustvovati prosvjedima, i riječ sam održao. Pisao na ovom portalu o potrebi prosvjeda, najavio ih, istina očekivao sam bar još pedesetak prosvjednika, ali za mali grad Viroviticu koja živi kao STROGO KONTROLIRANI GRAD, odaziv je bio zadovoljavajući.
„KIRO-LOPOVE!"
A što se zapravo dogodilo od 14 sati, nadalje, te subote?
Mi okupljeni prvi puta smo krenuli u obilazak središta grada, praćeni brojnim TV ekipama, fotoreporterima, novinarima...Prošli smo pored terase „Dore", nitko se nje pridružio - i to je, na kraju, legitiman izbor. Orilo se "Kiro - lopove!", koračalo se mirno i dostojanstveno - uputili smo se prema stanu saborskog zastupnika Josipa Đakića uz povike "Mafija - HDZ", "Državu ste prodali" i slično, a Đakiću se ispred zgrade u kojoj živi skandiralo "Jopa, lopove" "Jopa, izdajnik" pa i „Jopa, izađi!" (Moglo se i bez ovoga).
Slijedeće mjesto bila je zgrada Virovitičko-podravske županije ispred koje se uzvikivalo poruke županu Tomislavu Tolušiću - "Tole, podobnik!".
Nakon povratka na prostor „ispod sata" dogodilo se iznenađenje - jedan policajac s papirom u ruci stigao je da provjeri da li se sve odvijalo „po zakonu", odnosno, po prijavi prosvjeda policiji. Svjedočio sam kako nekoliko policajaca drži na oku Sašu Horžića, dok je iziritirana kolona, neplanirano, drugi put krenula središtem grada. I nije trebalo dugo čekati, pred Gradsku upravu došli su gradonačelnik Ivica Kirin i saborski zastupnik Josip Đakić koji su se prosvjednicima verbalno sukobili. Prijetilo se sudskim tužbama, zatim je uslijedila prodika Jope: "Sramite se, bitange jedne! Pred mojim stanom nemate što raditi i vrijeđati me. Recite zašto sam lopov?", ljutito je vikao i ušao u polemike s nekolicinom prisutnih. Događaje je osiguravalo na početku tek nekoliko policajaca da bi ih u trenutku svađe bilo već dvadesetak, mislim, ipak nepotrebno i više kao znak zastrašivanja nego stoga što je prijetila opasnost da dođe do nasilja. Jedan je prosvjednik odveden u policijsku postaju radi utvrđivanja identiteta jer nije imao osobnu...Inače, ukupno ipak distancirano držanje policije, je bilo korektno. Na kraju, i hrvatski policajac je čovjek od krvi i mesa.
PROSVJEDI NA RUBU INCIDENTA
I što reći na sve to? Događaji su bili na rubu incidenta i tek kasnije, kada je objavljen video snimak te niz fotografija, vidjelo se (i čulo) još jednom da je temperatura bila visoka. Dogodio se jedinstven slučaj u Hrvatskoj da su prosvjedi, ustavno pravo hrvatskih građana, ometani od moćnika, što je zapravo znak njihove nesigurnosti pa i straha. Zar da se u utvrdi HDZ-a, kojom mnogi poznavatelji prilika, smatraju Viroviticu, prosvjeduje?? Što će vladarima Virovitice reći Jaca? Zaboravlja se da su još izbori za predsjednika RH, kada je izabran dr. Ivo Josipović, pokazali da Virovitica i županija nisu hadezeovske, da se odnos političkih snaga mijenja. Godinu i nešto nakon tih izbora javnost se, i pored blokiranih medija (Radio Virovitica, Virovitički list...) okreće idejama pravde i želi promjene. Sve je više onih koji vide da najmanje 17 godina vladavine HDZ-a nije donijelo boljitak gradu i županiji: nezaposlenih je u županiji oko 10 000, od čega je većina mladih. Treba samo pogledati prazne novčanike, zatim oholu Jadranku Kosor koja ne reagira na prosvjede diljem Hrvatske, zatim pridošlog blefera Vladimira Šeksa i druge, na obilježavanju 21. godišnjice od osnutka HDZ-a, pa zaključiti da su nam potrebni izbori za Sabor ŠTO PRIJE, da Kirin i Tolušić gube vjerodostojnost. Kirin, bez da trepne, poziva na borbu protiv korupcije, a sumnjiči ga se da je čak 17 milijuna kuna „zamračio", Tole, bez pardona, hvali sam sebe na Internetu - čitajući sve to čovjek se treba zapitati u stilu Mladena Delića LJUDI MOJI, ZAR JE TO MOGUĆE?
Netko će reći što se ja imam buniti kada mi ništa ne fali, i zašto podržavam prosvjednike? Osjećam se prevarenim i neobeštećenim za pretvorbu imovine moga oca u Lukaču, dinamitom nam je srušena vikendica u Bilogori, za što nisam dobio kunu odštete... Mislim, da velik broj ljudi je u gradu nezadovoljan ili oštećen slično meni, ali ih lokalne prilike sile na šutnju - mnogi su ponešto profitirali od sustava - poneko je zaposlen „po vezi", poneko dobio braniteljsku mirovinu, a da bojišnicu nije vidio, poneko dobio neku mrvicu iz proračuna za koji projektić, poneko je „dužan" svom hadezeu šefu u bolnici, školi, dječjem vrtiću, itd. I spadam u one ljude koji ne mogu biti sretni, ako većina oko mene nisu sretni ljudi. A tvrdim da je ojađenih sve više, da roditelji ne znaju što reći djeci kojoj ne mogu pružiti ni minimum zadovoljstava, da se obitelji raspadaju zbog oskudice, da mladi bježe, kako jedno istraživanje učenika pokazuje, sve više u alkohol, drogu, kocku...
VIROVITICA I OKOLICA - SLIJEPO C RIJEVO HRVATSKE?
Virovitički kraj je bogat kraj, takvih plodnih oranica, vrijednih šuma, nezagađene vode (jezera)... nema nadaleko, no nemamo ni dom za mladež, nemamo ni obično kino, palača Pejačević plaši prolaznike, Dvorac vapi za obnovom, obilaznica se ne dovršava...na njoj, poludovršenoj, su ogorčeni seljaci. Mi smo slijepo crijevo Hrvatske, obrazovani se ne vraćaju u „ukleti grad", on je Potjemkinovo selo sa uređenim središtem, ali grad koji zaostaje...Prigovara mi se da podržavam HSPD i Sinišu Prpića, da baš ne volim ne samo HDZ, nego i SPD...Strankama nitko nije branio da, kao pojedinci, priključe se prosvjedima, no pojedinaca iz stranaka bilo je vrlo malo...Da, već razmišljam o tome što kada HDZ ode u staro željezo, što će biti s gradom koji se zadovoljavao mrvicama sa stola u Zagrebu?? Bojim se da kada i dođe do smjene - a ona je neminovna - da nam nedostaju ekipe stručnih ljudi, evropskog duha, sa tečnim znanjem stranih jezika, čestitih investitora, ljudi koji će povući grad i županiju naprijed, oni koji će požrtvovno staviti svoj osobni interes u drugi plan, a interes većine, u prvi plan. Da li će na čelu grada biti baš Siniša Prpić sa svojim istomišljenicima, da li će to biti koalicija SDP-a, da li neka druga politička opcija, važno je, ali možda ne i presudno.
„ŠAMARATI" „BITANNGE" NEMA SMISLA
Ono što već sada može se proreći je, da će trebati godine i godine mukotrpnog rada da se popravi ukupna šteta počinjena u Hrvatskoj, u Virovitici i županiji vjerojatno i duže. Zato, „šamarati", vrijeđati „bitange" nema smisla (istina, prosvjednicima nedostaje iskustva, ali oni brzo uče), jer svaki napad na prosvjednike, donijet će „pod sat" na Trgu kralja Tomislava, nove i nove virovitičke nezadovoljnike.
Vidimo se „ispod sata" i ove subote, 19. ožujka...! Kažu, ove 2011. proljeće počinje dva dana ranije...
Nadajmo se, vjerujmo!
