Tema mladih me i dalje zanima i pokušavam proniknuti u duh mladih, mladeži, nekada se reklo, omladine. Ne pišem ni o Ukrajini, ni o Rusiji, ni o Izraelu i Gazi, niti o poreznoj reformi, niti o tome kako kupiti za djecu-školarce bilježnice, bojice, kutomjere, ravnala, pernice, školske torbe i otkuda smoći novac za sve to, pa za režije, pa za…?? Zasjednem „u bazi“, nađem nekog sugovornika i bistrimo temu mladih, evo, ovaj puta o ženama, djevojkama…
Slušam Tibora Ž., on je ipak bliže uvidu u to kakve su djevojke danas. Govori o svom virovitičkom iskustvu, povremeno spominje i Zagreb.
Dakle, on tvrdi, a ja ne mogu da se ne složim, današnje djevojke su većinom - DRSKE, BEZOBRAZNE…Opisujem mu kakve su bile u moje vrijeme, i pokušavamo odgovoriti na pitanje zašto su se dogodile tako velike promjene?
Kaže, današnje su djevojke izbirljivije, gledaju većinom na fizički izgled i materijalni položaj, statusne simbole: odjeća, motor ili auto, tenisice, super naočale… I Tibor me iznenadi naočalama koje ima. Mislim si on s ovakvim super naočalama sve vidi, ima da očara svaku djevojku, jer te naočale, gle čuda, snimaju, tamne naočale, sa kamerom! I kako vidi još naše djevojke?
„Zanima ih ne duh, ne boja očiju, nego što mi dečki imamo za ponuditi…, konkretno, možemo li ih izvesti, provozati? I, imaju sve manje morala…sklone su manipulirati, nisu baš radine, očekuju da ih se nosi kao kap vode na dlanu, očekuju da muško podmetne leđa za njih! Dio bi se želio što prije udati, a poslije što bude, ako treba, i brzo izletjeti iz braka, dakle, ako ne ide, brzi razvod! I ne drže se dogovora – kada trebaju instrukcije iz matematike, zovu, telefoniraju, a kada se njih treba, nema ih… Kažu, sutra ćemo! Teško je naći pouzdanu prijateljicu, prijatelja… Ako ih imaš tri, odlično!“
..I nastavlja: „Vole provocirati!“
I što se dalje događa? „Rivalke su, vlada jal, zavist, čudno gledanje…Evo, malo odskočiš, već te čudno gledaju!“
Pitam ga što misli, da li su današnje djevojke prije liberalne ili konzervativne? Na kojem dijelu su političkog spektra? I tko je kakav, dečki i djevojke?
„Djevojke su malo konzervativnije nego dečki, ali i to ovisi – ako je njima u interesu glumit će da su ovo, ili ono… Dečki opet, iako su liberalni, odglumit će da su konzervativni, skrivaju svoje slobodoumne nazore.“
„Sve je to moguće, mala smo varoš, moraš se prilagoditi..." Kaže da ne bi volio imati djevojku drugih svjetonazora od njegovih, nije mu do prepiranja i uvjeravanja! „Ili će me slijediti i podržavati, ili ništa od veze…da, da, materijalni interes je u pitanju, žele da budu uzdržavane! I, drugačije su one u gradu Virovitici, od recimo, onih u Pitomači, Suhopolju…“
Ponašanje, bonton?
„Ne drži se više do toga. Evo, čujem da su se ljudi u istoj ulici uvijek pozdravljali, danas toga nema.“
Potvrđujem mu – u mojoj ulici, Mihanovićevoj, srećem mlađe osobe, rijetko koje pozdravljaju. Meni je bilo nazamislivo da ne pozdravim stariju osobu…Istina, prisjećam se, u kuću je nekada davno dolazila jedna mamina prijateljica, a meni se baš i nije išlo u sobu da je pozdravim…, držao sam se rezervirano, iako je bila simpatična, čak toliko simpatična da je znala reći: „Pa daj dođi, neću te pojesti…!“
Da, kaže Tibor, ako pozdravim nepoznatu osobu u ulici,ta se čudi … „U Zagrebu, ono, dobar dan, dobar dan, i to samo u zgradi. Evo, mislim da su ljudi u Levinovcu prijazniji nego u Zagrebu, sa svakim susjedom se da porazgovarati…“
Ha, postoji još uvijek seoski mentalitet, pa gradski mentalitet… Evo, pitam i gopođu K., kakva su njena iskustva, ona zna i jedan i drugi mentalitet.
„Pa, na selu se još ljudi drže zajedno - ide se u berbu, u polja, ljudi, obitelji jedni druge pomažu.. Ali, nije to kao prije, sve se mijenja, pa ti običaji.
„Egoizam?! Brutalni kapitalizam?“
„Moglo bi se reći!“
„A djevojke na selu, žene??“
"Možda im je stalo više do obitelji, nego gradskim djevojkama, no, i to se mijenja!“
Crkva i djevojke?
„Opada interes za crkvu…i ne vjerujem da je sve to u crkvama i oko crkve iskreno!“ Proturječim: „A kako onda objasniti toliko mladih na hodočašćima, u procesijama, evo, puno je mladih u Rimu, na Trgu Sv. Petra, slušaju papu Franju.. pa u Mariji Bistrici!?“
„To je uglavnom za blagdane!“
I što zaključiti o djevojkama, ženama, duhu mladih?
Stari i mladi, dva su svijeta! Niti se mi stariji možemo „ufurati“ u film mladih, niti mladi u film starijih! Koliko ljudi, toliko ćudi…Naraštaji se razlikuju, svako vrijeme ima svoje breme! Pleti kotac, kao otac? Kćeri ratuju protiv očeva, sinovi, protiv majki…Svađaju se, i vole se…Edipov kompleks, Elektrin kompleks? Muško i žensko, Adam i Eva, mogu se razumjeti, ali i ne moraju!
Ede, tko je koga zaveo? Eva Adama, Adam Evu…? Prvo je stvoren Adam, a onda Svemogući uze Adamovo rebro, i od njega stvori – Evu…Da, u raju su Eva i Adam bili goli, pokriveni samo smokvinim listom… Da li biti gol, znači i biti nestidljiv, slobodan? A neki kažu, postojala je prije Eve, žena po imenu Lilit, pramajka…
Ne znam jeste li zamijetili da u ovoj kolumni nije ni spomenuta LJUBAV? Bilo koja vrsta ljubavi, a ni riječi o ljubavi muškarca i žene, žene i muškarca?
A, molit ću lijepo, pa tko još govori danas o ljubavi?
Našao sam u jednoj svetoj knjizi zanimljivu formulaciju: „Žene su narod za sebe!“
Stari Rimljani su imali latinsku izreku: O TEMPORA, O MORES! …Nova vremena, novi običaji!
Po svemu, tako je: NOVA VREMENA, NOVI OBIČAJI!