Žao mi je što ovu kolumnu neće, najvjerojatnije pročitati oni kojih se najviše tiče - nezaposleni! Oni su u velikoj većini u nemogućnosti plaćati pristup internetu, jer naknade za nezaposlene postaju sve manje i manje, jedva da pokrivaju nečiji, u stara dobra vremena, džeparac. No, nadam se da će ovu kolumnu pročitati oni koji mogu i da će poruke iz nje stići, posredno, do onih koji zbog nemogućnosti naći stalan posao pali su u depresiju ili pate na drugi način.
OBIJANJE VRATA - DO KADA?
Oni, već umorna koraka, obijaju vrata zavoda za zapošljavanje zanimajući se ima li igdje bilo kakav posao za njih. Obijaju vrata firmi koje ne otpuštaju radnike, a kojih je vrlo malo, kucaju na vrata prijatelja, poznanika, stranačkih vodstava... ne bi li se, nekim čudom otvorila vrata koja vode u svijet rada. Počelo je i masovno raspitivanje za posao u stranim zemljama, neki posebno hrabri krenu u pečalbu-tuđinu, ali ni tamo ne cvatu ruže - svjetska kriza obuhvatila je velik broj nacionalnih gospodarstava - nakon godinu dana kakvog takvog oporavka od svjetske krize koja je prve znakove pokazala 2008., prognoze za iduće godine nisu ružičaste, a stope nezaposlenosti opet se povećavaju, posebno u Hrvatskoj.
Među nezaposlenima mnogo je mladih i obrazovanih, sposobnih, neki nezaposleni su u naponu snage, zapravo godinama kada bi mogli u radu dati najbolje rezultate, neki su već klonuli duhom jer su ih pritisle obaveze: ako imaju djecu, ona traže svoje, stari roditelji traže svoje, žena reži na muža, muž na ženu, banke i državne firme masovno rade ovrhe, ako se ima išta ovršiti.. Jer, od onih koji ne zarađuju ne može se obaviti ni ovrha...
NE MOGU REGISTRIRATI AUTO
Jedan mladi buntovni sugrađanin koji radi uglavnom sezonski, preko ljeta na Jadranu, priča mi da već nekoliko godina drži auto u garaži jer ne može zaraditi za sitne popravke, tehnički pregled i registraciju. Mnogo je djevojaka i mladića koji imaju velike i lijepe životne planove, ali nemaju stalan posao, nemaju start, podlogu za ono što se nekada zvalo „kućenje", a što je zapravo stvaranje obitelji i doma. U Virovitičko-podravskoj županiji najmanje 9 000 ljudi je nezaposleno, o njima ovisi još najmanje dvoje do troje članova kućanstva, znači oko 25 000 ljudi je na mukama! Nakon ovih ružnih činjenica pitam se gdje je ključni problem i kamo sve to vodi???
Još malo dosadne statistike: iza brojeva koje ću navesti kriju se životne sudbine, dramatične priče onih koji bi radili, a nemaju priliku, jednostavno, ne pruža im se životna šansa. U Hrvatskoj je u siječnju 2012. zabilježeno 333 563 nezaposlenih, ako uzmemo da uz nezaposlenog ide još nekoliko članova obitelji onda to znači da je od oko 4,5 mil. stanovnika Hrvatske čak oko milijun u nevolji. Na taj broj nezaposlenih slobodno je samo oko 5 000 radnih mjesta što je kap hladne vode na veliki i vrući kamen. U zadnje tri godine broj mladih Hrvata, čitam u današnjem Jutarnjem listu, povećao se 16,50 % pa smo iza najlošijih, Španjolske i Grčke. Od radno sposobnih čak 18,70 % je nezaposlenih odnosno
MLADI I NEZAPOSLENI
Brinu me, ponavljam, najviše mladi nezaposleni. Ovi koji su radili pet i više godina možda su uspjeli staviti nešto na stranu, dočekali su da netko blizak umre pa su ponešto naslijedili, koliko-toliko su se snašli ali mlađi od 25, mlađi od 30 velika je vjerojatnost muku muče s prihodima ali i sami sa sobom. Biti nezaposlen je ekonomski, ali i psihološki problem jer osjećaj da nikome ne treba tvoj rad i znanje te sposobnosti može čovjeka tjerati u očaj. Gledaš kako se mali sloj obogatio i pliva u obilju i luksuzu, a tebi ne stižu ni mrvice s njegove bogate trpeze, javlja se sumnja: on je sposobniji od mene, on je uspio a ja evo, nezaposlen...
Nadali smo se da će promjena u vrhu države s novom vladom na čelu značiti bar zaustavljanje negativnih trendova, ali sada se već pitamo: neće li biti i gore nego u vrijeme vladavine HDZ-a i njegovih trabanata. Ono što treba najviše zabrinuti je stopa nezaposlenih mladih do 25 godina na kraju 2011. godine: u RH je čak 40 %! Mladi srednjoškolci koji bi radili, mnoge djevojke i mladići s diplomama u rukama ostavljeni su na cjedilu i od vlasti i od poduzetnika. Prijašnja vlast dugo nas je farbala, obećavala, zavaravala... a nova vlast treba vremena da pokrene kotač-zamašnjak gospodarstva. A kako vidimo da primjerice jedna stranka koja je dala čak prvog podpredsjednika nove vlade pokušala je u nadzorni odbor jednog državnog poduzeća, osobu osuđenu na jednu godinu zatvora zbog malverzacija s građevinskim zemljištem, ne piše nam se dobro. Isto tako, lokalni izbori su još daleko a višestranačje u Županiji i gradu tako razvijeno da zapravo 80% pozicija je u rukama članova jedne stranke(HDZ-a) i kada do promjene dođe, gdje naći dovoljno sposobnih iz drugih stranaka?
ZAPOŠLJANJE SAMO S PRAVOM STRANAČKOM ISKAZNICOM??
I tu se postavlja pitanje svih pitanja: do kada ćemo zapošljavati po stranačkim kriterijima, do kada će se mlade zavaravati lažnim obećanjima pa i radnim mjestima, samo da uzmu stranačku iskaznicu?!!
Vrijeme, zadnji trenutak, da se raspisuju natječaji i zapošljavaju na ovo malo slobodnih mjesta po kriteriju znanja i sposobnosti, a ne moralno.političke podobnosti, vrijeme je da se aktiviraju mrtvi kapitali, a to znači da se investira, grade tvornice i pogoni u kojima se radi - proizvodi, a ne mlati prazna slama. I ne na zadnjem mjestu: oni poduzetnici i političari koji su omastili brk, napunili džepove nelegalno -nepošteno zarađenim novcem, ima da se nađu pred licem pravde i vrate u blagajne oteto.
Jer, ako se pomirimo sa stajalištem da tko je jamio, jamio je, nema nam boljitka i - novih života! Jer, nezaposlen čovjek, posebno mlad i nezaposlen čovjek, nema gdje stanovati, prehraniti se, odjenuti se, ukratko, saviti gnijezdo! I čemu nam onda samostalna Hrvatska ako u njoj vlada - bijela kuga i stanovnika je manje, a ne više, odnosno više starih ljudi umire nego se rađa beba.
Zato je nezaposlenost stanje nedostojno čovjeka i društvena te ekonomska pojava protiv čovjeka i protiv - ljudskog života!I ne zaboravimo: naci-fašizam i revolucije nastajale su na podlozi masovne