„NEĆU, NEĆU!" odgovarala je Jadranka Kosor, koja inače inzistira da je se oslovljava predsjednicom vlade ili premijerkom, na inzistiranje u Saboru RH da što prije podnese ostavku i raspiše izbore. Izgovarala je te riječi prkosno, poput povrijeđena djeteta, uz onaj čuveni Jacin osmjeh, koji je, po meni, mješavina prezira, prkosa i neprimjerene vedrine. Često se pitam, gledajući je, kako bi izgledao njen psihogram kada bi ga radili psihijatrijsko-psihološki eksperti uzimajući u obzir riječi koje koristi, neverbalnu komunikaciju kao što su geste, odjeća i sl., ponašanje u stanu, ponašanje na javnim mjestima, u susretu s drugim političarima itd. Dojma sam, otkako je nasljednim dekretom Sanadera došla na zahtjevne dužnosti, da Jadranka Kosor ima jedan mali problem - naime, ili nema osjećaj za stvarnost u kojoj živimo, ili joj nedostaje emocionalne inteligencije ( pojam koji je u psihologiju uveo Daniel Goleman), ili joj je slava (??) toliko udarila u glavu da se osjeća moćnijom nego što u stvarnosti jest. Gledao sam nju, kao i zastupnike u Saboru te članove vlade, skoro četiri sata u srijedu, 6. 04. 2011. kada, na početku zasjedanja Sabora za određeno razdoblje, članovi vlade imaju obvezu odgovarati na pitanja zastupnika. I što zaključiti nakon ta četiri sata?
MUČNINA OD SABORSKOG CIRKUSA
Da mi je mučnina od tog cirkusa koji nam povremeno priređuje politička grupacija ljudi, uz časne izuzetke, koji su se toliko odnarodili da su zaboravili tko ih je (narod) i zbog čega birao u nekada časni hrvatski Sabor (da bi služili narodu i rješavali probleme gospodarstva, međudržavnih odnosa, kulture, zdravstva, obrazovanja, sudstva... sve do svakodnevnih stvari života, a vezano za stanovanje, promet, opskrbu itd. Slušajući te verbalne akrobacije, nadigravanja, ismijavanja i zajebavanja, zapravo, i vladajući HDZ, njegovi partneri te oporba na čelu sa SDP-eom i HNS-om, zapravo, zabavljaju se na račun tzv. malog čovjeka koji povremeno škrguće zubima, ponešto prosvjeduje i viče DOLJE LOPOVI, HOĆEMO IZBORE, a da zapravo nemam dojam da bi većina uistinu htjela smjenu vlade. Naime, ono što je davalo neku nadu u promjene, kao da je utihlo (prosvjedi u hrvatskim gradovima), raspravlja se o tome hoćemo li ili ne do kraja 6.mjeseca završiti pregovore i približiti se predpristupnim ugovorom dvorcu koji se zove Europska zajednica. Stvara se ozračje da ćemo tog datuma kada postanemo 28. članica EU svi živjeti bolje - imati sigurna radna mjesta, dobro zarađivati, imati kuće, stanove i aute, putovati po svijetu, uživati u glazbi, filmovima, seksu, ladanjima i koječem drugom lijepom i ugodnom kako eto, Zapad živi već desetljećima. Da će trebati više i ozbiljnije raditi, boriti se s konkurencijom, dati iz proračuna i u europski proračun, a ne samo iz njega vući milijarde eura, voditi računa o provedbi zakona, vraćati enormne dugove koje su nam vlade nagomilale, itd. malo se spominje. Živio sam u Austriji kada je ona pristupila Europskoj zajednici, kada je uveden euro itd. i dobro se sjećam kako je početna euforija Europskom zajednicom ubrzo splasnula.Ipak, boljeg rješenja od Europske zajednice nigdje na vidiku!
VESNA PUSIĆ O RADIMIRU ČAČIĆU
Zato sam i s dosta rezerve slušao trezvenu Vesnu Pusić u mojoj omiljenoj TV emisiji „Nedjeljom u dva", koju vrlo hrabro i umješno vodi Aco Stanković, gospođu političarku i profesoricu koja dosta zna o tim pitanjima. Sve je išlo koliko-toliko dobro dok Aco Stanković nije zašao ovoj političarki jednim pitanjem „pod kožu". Možda sam onima koji moje pisanje prate „u stopu" već i dosadan razmišljanjima o kvaliteti čelnika Hrvatske narodne stranke Radimira Čačića, stranke u kojoj je i dr.Vesna Pusić, no mislim da je nakon svih prijevara i razočarenja, došlo vrijeme da s punom ozbiljnošću biramo nove članove Sabora i vlade. To znači, dobro razmisliti kome ćemo dati povjerenje da nas vode iduće četiri godine - kojoj stranci i kojim pojedincima?
Dakle, Stankovića je zanimalo koliko je oportuno za HNS isticanje Čačićeve kandidature za potpredsjednika Vlade, kad se protiv njega vodi sudski proces u Mađarskoj.
"Mi se moramo pripremati kao da će sve biti u redu", rekla je „grande - dame" hrvatske politike Vesna Pusić, koja je nevoljko priznala da je to jedan od problema na leđima stranke. Usput je dodala da se to tako ne gleda unutar stranke, da mu se mnogi dive što je nastavio sa stranačkim radom, drugi bi se nakon toga slomili.
I konkretno:
"Naravno da nije sretna pozicija. Bilo bi sto puta bolje da toga nema i da se slobodno o tome može razgovarati", smatra predsjednica HNS-a. I dodaje da bi Čačić za eventualnu buduću vladu bio vrlo dragocjen jer nemamo puno ljudi koji su u stanju tako razumjeti gospodarski segment.
In medias tres: Kada se radi o moralnim pitanjima vezanim za lik naših političara, da li pri raspravi o tome, vrijede općeprihvaćeni (nadajmo se!) društveni stavovi i vrijednosti, ili pak stranačke naočale? Mišljenja sam da gledati to kroz stranačke naočale je pogrešno, jer to nije objektivno gledanje već usko stranačko, a svjedoci smo da takva gledanja mogu imati katastrofalne posljedice (primjer Sanadera i HDZ-a!).
Nevjerojatno je da se arogancija prema javnosti, bahatost, neizvještavanje danas javnosti o tijeku sudskog procesa u Mađarskoj, drži vrlinom, u nesreći s posljedicom dvoje mrtvih se vidi nešto „što ga nije slomilo", a ne vidi se potreba odgovornost i uobičajena praksa u svijetu, uključujući Europu - zamrznuti javne dužnosti do ishoda sudskog procesa! Pa je stoga nevjerojatno da gospođa Pusić, prva perjanica proeuropskih stavova u zamalo svemu, kada se dođe do pitanja odgovornosti čelnika njene stranke za prometnu nesreću nalazi u nemoralnom ponašanju Čačića - odliku! Umjesto da je kada se nesreća dogodila tražila ostavku svoga kolege, do sudskog epiloga što bi bio svjetski - europski kriterij, ona ide dalje, i proglašava Čačića -nezamjenljivim zapravo, nedodirljivim.
Ovakvim stavovima gđa Pusić je relativizirala vjerodostojnost svoje stranke, ali i sebe kao političarke. Jer, koliko god su važna ekonomska znanja (koja su, usput meni kod Čačića dvojbena, o čemu se - uz pitanja njegova poštenja - moglo konkretno slušati ina Aktualnom satu u Saboru) ovog trenutka Hrvatska treba tražiti čelne ljude novog Sabora, sudbene i izvršne vlasti, bez mrlja. Političke i javne osobe trebaju svojim primjerom promicati moralne vrijednosti, i pogotovo suosjećati s običnim, prosječnim građanima One trebaju biti uzor narodu, a ne njegova sramota! Znalci teme odnosno „stručnosti" Čačića ne zaboravljaju debakl stoljeća u Izraelu devedesetih, sumnjivu privatizaciju Coninga te neke mutne poslove na Jadranu (gradnja Doma umirovljenika u Dubrovniku, mutež oko kupovine i investicija u Zelenu puntu na Ugljanu itd.).
NE ZBOG SELA, NEGO ZBOG SEBE
Naravno, na biračima, hrvatskim tijelima, kao i posebno na sudskim instancama u Mađarskoj, je da kažu svoju konačnu riječ, no svako ublažavanje i uljepšavanje situacije te „lika i djela nezamjenljivog", moglo bi ukazivati da se Čačiću žuri smijeniti izborima „brod luđaka"(HDZ vlada zaslužuje kritiku, ali...ali..) i zasjesti u fotelju ministra ne da bi bio spasitelj posrnule hrvatske ekonomije nego - sebe i svojih firmi!
Iako nije još počela izborna kampanja, iako se još ne zna ni datum izbora, pišem ovo kako bi sebi i vama odgovorio za koju stranku i pojedince glasovati kada dođe vrijeme izbora. Za sada nemam prijedloge, znam samo kome osobno neću dati glas - muljatorima koji nam podižu tlak i šećer, koji su zaboravili potrebe naroda koji vode, koji su istina pokrenuli borbu protiv korupcije, ali koja baš i nije dala neke spektakularne rezultate, koji bi nas uveli u Europsku zajednicu, a ne bi nam objasnili pošteno što to zapravo znači. Zvali se oni J. Kosor (HDZ), Šeks (HDZ), Čačić (HNS), Đakić(HDZ)..., svejedno je.
Jer, Hrvatsko, spasi nas spasitelja...
