Samo vas molim, nemojte površno zaključiti – židovska posla, neka to rješavaju kako znaju, nas se ne tiče! Tiče nas se svih jer ovo je primjer KAKO SE NE SMIJE RADITI, kako su u našem društvu i državi mogući razni marifetluci i kako i unutar židovstva ima pojedinaca koji naprosto zaboravljaju zakone ove države i moralne i etičke norme samog židovstva. I osobno mislim da je lako pisati o nepodopštinama, marifetlucima, kabadahijskim postupcima onih drugih, ali valja nama pisati o i onima iz naših redova koji su se drznuli staviti prste u hrvatsku proračunsku kasu, poigrati se državnim novcem kao da je Alajbegova slama.
I priznajem, bilo mi je lakše pisati o temama kada sam bio samo kolumnist – sada sam, bar za lokalne prilike, i kolumnist, ali i predsjednik male Židovske općine Virovitica. Ne bih želio forsirati židovske teme u svom pisanju na ovom portalu, ali temu o kojoj će biti riječi ne mogu zaobići jer se tiče ne samo Židovske općine Virovitica, nego našeg grada, Županije, a bogme, i vlasti odnosno Vlade RH i posebno, nekih njenih ministara i ministarstva.
ZAŠTO JE DOBRO DA DJELUJE ŽIDOVSKA OPĆINA?
I koliko god opisivao o čemu se radi valjalo bi, ako ste u blizini bivše vojarne, a danas Veleučilišta, obići Židovsko groblje u ulici Eriha Šlomovića i posebno, razgledati mrtvačnicu koja je u renoviranju već nekoliko godina sa planom da se uz pomoć sredstava Ministarstva kulture , uz pomoć grada Virovitice i drugim sredstvima ova mrtvačnica pretvori u Muzej židovstva Virovitice i ovog dijela Slavonije.
I još nešto prije nego idemo IN MEDIAS RES: ne možete si predstaviti zadovoljstvo na licu londonskog suca Davida Beana i njegove supruge koji je krajem kolovoza anno domini 2014. obišao Židovsko groblje, sjedište Židovske općine... tragajući za korijenima svojih predaka. A njegov majka je bila Virovitičanka kćerka Weinbergerovih koji su do Drugog svjetskog rata imali kožaru - trgovinu na početku Strossmayerove ulice, a koja je, što je i autoru ovog teksta bilo nepoznato, preživjela, zajedno sa sestrom, Holokaust. Oduševio se da postoji Židovska općina Virovitica (usput, nemaju je ni veći gradovi u Hrvatskoj, npr. Varaždin, Sisak, Karlovac, Vinkovci, Vukovar, Bjelovar…), drugo, zajedno smo utvrdili da moramo i zamalo 70 godina nakon Rata korigirati broj preživjelih virovitičkih Židova i Židova okolice – nije od 300 duša preživjelo 27, nego 29, i taj podatak uvrstit ću u studiju koju završavam.
Ali, sve je ti i lijepo i dirljivo, da nema velikog ALI…ALI… Za ostvarenje Plana rada Židovske općine usvojenog u ožujku ove godine, Židovska općina Virovitica iz proračuna RH nije dobila ni kune! Urgira se već 4-5 mjeseci, na sve strane, posebno u Ministarstvu financija i u Koordinaciji židovskih općina RH, pisalo se i Ministarstvu kulture, nazivalo savjet za Nacionale manjine odnosno Ured za nacionalne manjine - Aleksanadra Tolnauera,… - ništa, baš ništa!
Zar je moguće da ovaj novopečeni ministar Boris Lalovac gleda sa visoka na Viroviticu, na našu županiju, da mu i danas nije jasno da NITKO, AMA BAŠ NITKO NEMA PRAVO sprječavati da sredstva iz proračuna dođu do krajnjeg korisnika?? Tko mu je pomogao u tome? Ni manje ni više nego dr. Ognjen Kraus, predsjednik Židovske općine Zagreb i predsjednik Koordinacije židovskih općina RH koji je MIMO ZAKONA konfabulirao odluku o stavljanju u mirovanje Židovske općine Virovitica. Radi se vjerojatno o svjetskom presedanu u židovstvu jer, nijedna krovna židovska organizacija, pogotovo ne Koordinacija, nema pravo ODLUČIVATI, nego samo koordinirati rad židovskih općina. I nije Koordinacija osnovala Židovsku općinu Virovitica, koja djeluje oko 160 godina nego je 1995. Židovska općina Virovitica, zajedno sa drugim židovskim općinama, utemeljila Koordinaciju.
Svima je briga razvoj turizma na moru, Dubrovnik, Istra, Hvar...no, zanemarujemo i ne želimo iskoristiti potencijale koje imamo u unutrašnjosti. Pišu mi – „ovo je očigledan … i žalostan primjer zanemarivanja kulturne i povijesne baštine“. Zahvaljujući trudu više naraštaja obitelji Weiss sačuvani su vrijedni historijski predmeti, dokumentacija (matične knjige rođenih, zapisnici, arhiva koja sadrži i rijetke fotografije, tu su i pisma, umjetnine, spomen-albumi, knjige, ritualni predmeti…), kupljene su već i vitrine za interijer budućeg Muzeja..) Čast Turističkom edukacijskom centru u Kapela dvoru, čast biciklističkim stazama u našoj Županiji, podržavam te akcije, sve su one na dobrobit svih nas, ali što ćemo sa mrtvačnicom, što sa Židovskim grobljem koje se povremeno zbog visoke trave i žbunja pretvara u džunglu?
Što o tome misli etnobiznismen dr. Ognjen Kraus?
REVITALIZACIJA SE NASTAVLJA - VJERSKA I NACIONALNA PRAVA VALJA POŠTOVATI
U kontaktu sam sa Ivicom Kirinom, gradonačelnikom, Alenom Bjelicom, zaduženom za društvene djelatnosti, ali, malo se napreduje u rješavanju nagomilanih pitanja i problema. Ovom prilikom ne bih detaljno o tome koliki obol su dali Židovi Virovitice razvoju grada i okolice - da li ste ikada pomislili da je zgrada kraj Velike stanice bio nekada „Pajtašev mlin“, mlin „Gizela“ Adfolfa Pajtaša čija je kompletna obitelj stradala u Holokausta? Da i danas, 2014. stoji zapušteno veliko skladište obitelji Weissmann u ulici Matije Gupca, da su počeci Tvina vezani za pilanu koju su osnovali Židovi, da je na mjestu nekadašnje robne kuće Trgocentra bila kuća i trgovina Binga, Bingov ćošak…Zna li netko od čijeg zlata je izgrađen Gradski bazen u Parku 1942.? Da je Virovitica dala i Miroslava Feldmana, književnika, braću Wollner, Šajberove, Zlatka Bienenfelda, Rudija Štajnera…!
Dr. Ognjen Kraus i „krausovci“ neće zaustaviti revitalizaciju ove minijaturne židovske općine: ono što redovni i pridruženi članovi sada već sigurno znaju jest da u 2015. NE žele primati dotacije preko Koordinacije i dr. Krausa, nego izravno. Stigli su nam i pridruženi članovi koje zanima judaizam, primili smo i jednu uplatu Virovitičana kao pomoć Židovskoj općini, ovaj grad ima osobe koje znaju što je židovstvo, koje cijene vjerske i nacionalne manjine. Ministar Lalovac, i njegovi činovnici kao i drugi koji s visoka gledaju na „provinciju“ trebali bi znati da imamo razumijevanja za praznu državnu kasu i teške prilike koje su u Hrvatskoj danas, ali ovdje se radi o zakonitosti, o tome da ako vjerske i nacionalne manjine žele djelovati, od srpske do češke, svaka ima na to pravo i valja joj omogućiti djelovanje.
Vjerska i nacionalna prava valja poštovati!
To je evropska stečevina, to je naša zajednička budućnost.