Ono što se očekivalo, konačno se i dogodilo: podignuta je optužnica protiv aktualnog gradonačelnika Virovitice i bivšeg ministra unutrašnjih poslova RH, gospodina Ivice Kirina (rođen 14.06.1970.). Kaže mi prijatelj koji se istakao u kritici Kirina, i HDZ-a da zapravo nimalo ne likuje, dapače, osjeća se nelagodno, kada vidi koliko truleža, nemorala i nepoštenja izlazi na vidjelo u tom slučaju. Ono što mene kao nezavisnog publicistu posebno iritira je činjenica da se županijsko vodstvo HDZ-a na čelu s Josipom Đakićem i dalje ponaša obranaški, ponavljajući i u priopćenju da je Ivica Kirin nevin, sve dok se ne dokaže suprotno odnosno do pravomoćne presude. SDP Virovitice drugačijeg je mišljenja i naravno da sam bliži stavovima SDP-a.
Dakle, HDZ kaže, nakon sjednice Predsjedništva HDZ-a Županije:
„Što se tiče USKOK-ove optužnice protiv Ivice Kirina, potpredsjednika ŽO HDZ-a i predsjednika GO HDZ-a Virovitica, ocijenili smo da ista optužnica još nije potvrđena, pa koristimo presumpciju nevinosti g. Kirina sve dok ne bude presuđen pravomoćnom presudom. Predsjedništvo ŽO HDZ-a stoji iza gospodina Kirina koji će i dalje obavljati sve svoje funkcije i dužnosti u stranci kao i funkciju gradonačelnika Grada Virovitice."
Po mom skromnom mišljenju aferu treba gledati malo šire, a imajući u vidu maksimu jednog talijanskog filozofa koji kaže: Običan čovjek je na sudu nevin dok mu se ne dokaže da je kriv, a političar je kriv dok ne dokaže da je nevin. Tu bi valjalo opisati malo i društveni kontekst krivičnog djela za koje se optužuje Ivica Kirin ( optužnica ga tereti za štetu nanesenu hrvatskom proračunu u iznosu od 7 340 494, 18 kuna davanjem poslova Fimi mediji u razdoblju 2006. do 2008., izravnom pogodbom, dakle, bez natječaja, a navodno, plaćeni su i poslovi koje Fimi Medija Nevenke Jurak, nije nikada obavila).
U ŽRVNJU SANADERA I BARIŠIĆA
Prvo, samo postojanje crnih fondova u jednoj stranci nepošteno je i u biti dovodi u pitanje uobičajeno takmičenje političkih stranaka u višestranačkom sustavu. Pripadam u manju grupu onih koji su se devedesetih založili za zamjenu jednopartijskog sustava, odnosno jednoumlja višestranačkim sustavom: zamišljao sam višestranačje kao veliko more u kojem se brodovi i brodice (stranke, manje i veće) natječu za prvo mjesto koje bi im u slučaju pobjede i osvojene većine glasova dalo pravo upravljati od lokalne do nacionalne zajednice. Znao sam što je to strančarenje, ali da će u nas višestranački sustav živjeti pun deformacija, nisam mogao pomisliti.
Ali, danas znam da nema te plemenite političke ideje koje naš narod neće preokrenuti u svoju suprotnost, po liniji lakšeg otpora i želje da se vlada po svaku cijenu, zaboravljajući da je politika zapravo briga o zajedničkim interesima, sposobnost upravljanja državom, služenje onima koji su stranku/e (političare) izabrali. Od devedesetih kada se HDZ nametnuo kao dominantna stranka, i kada je podobno postalo važnije nego stručno, mi zapravo nismo preboljeli ranu fazu višestranačja. U tom okviru, i najpodobniji hadezeovac mogao se vinuti do ministra unutarnjih poslova što je zahtjevan posao, važan i osobito povezan s pravednošću i ljudskim pravima. Ivo Sanader, u takvom ozračju, a sklon diktatorsko-koruptivnom načinu vladanja okruživao se manje iskusnim i mlađim kadrovima, uz poseban naglasak na poslušnosti. Takvog ministra našao je i Ivici Kirinu koji je bez trunke samokritičnosti preuzeo odgovorno ministarsko mjesto nesvjestan u koji politički žrvanj ulazi i s kojim vragovima će tikve saditi. Već nakon nekoliko mjeseci bilo je jasno, po reagiranju javnosti i nizu gafova u nastupima, da nije u stanju odgovoriti zahtjevima ovom ministarskog portfelja. „Kiro je prosviro!" bila je omiljena uzrečica koja je Ivicu Kirinu pratila, i prati, sve do današnjih dana. Da se razumijemo, osobno nemam ništa protiv Ivice Kirina kao sugrađana, prilikom ponekog susreta se pozdravljamo, čujem od mnogih da je simpatičan, voljan pomoći, da je mnogima bio preporuka za ono malo slobodnih radnih mjesta... međutim, mene ali i druge treba zanimati najviše da li je imao znanja, iskustva i sposobnosti za visoku politiku i drugo, što je u stanju učiniti za grad Viroviticu, sredinu koja desetljećima, kao i drugi dijelovi Slavonije, zaostaje.
I najvažnije: da li je kao ministar unutrašnjih poslova bio u stanju raditi po zakonu, propisima, imati svoj osobni stav pa i suprotstaviti se nezakonitostima. Kako stvari sada stoje, ne da nije suprotstavio Sanaderu, nego mu je čak podilazio, kao i Fimi Mediji, nego im je podilazio proračunskim novcem građana Hrvatske, puneći crne fondove svoje stranke. I pitaju me što bih učinio da je Sanader tražio od mene ono što je tražio od Kirina, pogotovo ako se zna da bi otpor Sanaderu značio smjenu? Uhapsio bih Sanadera i Barišića, ležerno odgovaram. Jer, Kirin je ionako smijenjen nakon afere Vepar ( lov 29.12.2007.), a u gradu iza njega nisu ostali neki tragovi koji bi značili normalan razvoj grada u resursima bogatoj sredini. Pisao sam o „ukletoj Virovitici" u to doba, kuka i motika se digla na mene, blatili su me neki čitatelji do raspeća...I gdje smo sada?
HDZ PUCA PO SVIM ŠAVOVIMA
Kirin je u nezgodnom škripcu, HDZ u velikoj krizi...
Sada se HDZ raspada po šavovima, frakcijske borbe su dominanta u HDZ-u, spustile su se do razine članstva, do Suhopolja u kojem partijski komesar Đakić, po najgorim uzusima koji su vladali u KPJ odosno SKJ - SKH pokušava kadrovirati vrh jednog temeljenog ogranka. Na kraju, Đakić popušta, suhopoljski HDZ ima novog predsjednika...(Marijan Brlek). Na razini Hrvatske, vlada u HDZ-u kaos, jedan dan vrijede jedna pravila izbora prije konvencije, drugi dan vladaju druga pravila: Darko Milinović bi htio biti prvi, pa Domagoj Ivan Milošević (koji vjerojatno s onim Domagoj Ivan želi prekriti negativno prezime Milošević?), Tomislav Karamarko... pokazuju liderske ambicije, a zapravo ni oni, a ni ostali kandidati ne jamče demokratizaciju stranke. Jadranka Kosor imala je svoju šansu, nije je iskoristila... I Kukuriku koalicija, traljava kakva jest, nema jake oporbe u HDZ-u koji se zapravo bavi sam sobom...
Ivica Kirin bi najpametnije napravio da podnese ostavku na mjesto gradonačelnika, a Virovitica bi trebala imati prijevremene izbore za novog gradonačelnika. I vrijeme mu je da porazmisli o strategiji obrane jer ova nije dobra: „U tom slučaju nisam imao nikakvu financijsku i osobnu korist, nego osobnu političku štetu..!" A koju štetu smo imali mi građani Hrvatske? I njegovom, Kirinovom, zaslugom Sanader je 2007. osvojio s HDZ-om većinu koja nas je davila sve do prije nekoliko mjeseci...
Inače prijevremeni izbori za gradonačelnika okupili bi oporbene stranke oko jednog projekta, isprobale bi se snage prije izbora za Gradsko vijeće na godinu. Uz napomenu, da jedna lasta ne bi značila proljeće (najizgledniji kandidat za novog gradonačelnika je mr. Siniša Prpić, čelnik HSPD - a), Virovitica nema ni dvadesetak jakih oporbenjaka koji bi znali i htjeli voditi grad na dobrobit svih građana, uz zaustavljanje negativnih tokova (nezaposlenost, poskupljenja, nedostatak investicija...) Inače, bolje da su prijevremeni izbori odmah, što je prije moguće, nego 2013. jer tada je moguće da se otopi prednost Kukuriku koalicije. Osim VIRA i TVIN-a, Virovitica nema brend, nema robu po kojoj bi bila prepoznata na tržištu:da li je to i paprika, duhan, neki poluproizvod, rukomet, kazalište,Vatra..? Virovitica, da ne bi bila ukleti grad, treba otvarati nova radna mjesta, otvarati pogone, proizvoditi, izaći iz prometne izolacije...Nemam dojam da zastupnici iz ovog kraja u Saboru i ministarstvima misle na grad i Županiju koja ih je tamo izabrala...Ni nešto više od sto dana vlade Kukuriku koalicije ne vidim jedan jedini znak da živimo bolje, dapače...
Međutim, demokracija je i promjena, mijenjanje političkog vrha kada ovaj izgubi povjerenje građana, demokracija je takmičenje u kojem bolji treba pobjeđivati i voditi.
Ne u rikverc, nego naprijed.
BEZ KIRINA I NJEGOVIH
S Kirinom, najmlađim gradonačelnikom u Hrvatskoj, pa najmlađim ministrom u Sanaderovoj vladi, ali i bez njega i njegovih, kada je očigledno da je on iskoristio svoje adute, iznevjerio očekivanja, a HDZ na nacionalnoj razini i u temeljnim ograncima, glavinja nikada slabiji nego danas. Sud će reći svoj konačni pravorijek za one koji su se ogriješili o zakone, podvući crtu i pokazati da se isplati biti pošten i častan, a ne isplati igrati s proračunskim sredstvima kada se sve teže živi i kada ne može samo običan, mali čovjek odgovarati, a politički bossovi mogu raditi sve što im padne na pamet, bez odgovornosti...
Sve ima početak, i sve ima svoj kraj, u politici, klizavu terenu, posebno.
Jer, ma koliko bolno i neizvjesno bilo, na ovom svijetu samo mijena stalna jest!
Fotografije snimio Ljubo Ruben Weiss