Sa Vladimirom Novotnyjem i ne moram se složiti oko svake teze u bistrenju politike, ali čitajući njegove stihove iz novoobjavljene knjige GREŠNI ANĐELI, ne mogu a da ne supotpišem ove erotskim nabojem ispunjene stihove: „Ljubim je strasno odozada / po leđima joj kosa pada…/ Ona uzdiše spuštenih vjeđa, / -najviše volim Njena leđa….“ Naravno, pjesma svršava na način kako i treba svaki dobar seks -. ORGAZMOM! ( „Dok letimo prema kraju / niz leđa joj kaplje znoj, / skupa smo sad u raju,/- Ona je anđeo moj…“ )
Mi Slavonci, nagnuti prema Podravini, na glasu smo kao oni kojima seks i erotske radosti nisu strane, no ako malo pažljivije pogledamo literaturu autora ovih virovitičko-podravskih krajeva, i nećemo naći previše autora koji su, ajd da kažemo slobodno, erotomani. Biti erotoman, nažalost, u nas ima pežorativan prizvuk, pogotovo u zadnjih dvadesetak godina, kao da iz naših krajeva nisu potekli i oni koji su uprav u erotici našli svoje možda ključne duhovne i tjelesne supstance – Zvonimir Majdak, Branislav Glumac…Da sada ne spominjemo kako u nas kruži izreka da žena bez dobre guze je kao – selo bez crkve! A upravo takvu jednu oblu i seksipilnu guzu (zadnjicu) nosi model koji je ukrasio zadnju stranicu, korice Novotnyjeve knjige poezije i aforizama objavljene u listopadu 2014. Ista dama, prelijepih, bujnih grudi, duge kose, smjerna pogleda i u erotskoj crnini na naslovnici ulazi nam u sobu, zajedno sa Vladimirovim erotskim maštarijama, koje, nije isključeno, nastale su na tlu (krevetima) burnog intimnog života. Istina, Vladimir je danas sretno oženjen čovjek srednjih godina, zaposlen dnevno oko prozaičnih poslova, ali nekada u društvu anđela, bolje rečeno anđelica koje su ga inspirirale da ispiše stihove koji nas relaksiraju i potiču da i sami živimo grešni život, iako držim da je grešni život blasfemija i licemjerstvo koje ne priliči danas našem čovjeku, pogotovo mladima kojima se pokušava nagurati na glavu orma nevinosti, čednosti i religijske pravovjernosti. Ono što sjajnim pjesmama su sjajne poveznice su aforizmi, i vjerojatno nije slučajno što prvi glas: VOLIO BIH DA ME PAMTE PO GRESIMA!
GREŠNE PJESME?
Dao sam si truda i pažljivo čitao GREŠNE pjesme (i aforizme) i nametala mi se često misao:ovo mora da će uznemiriti puritance i čistunce, kao da i oni nisu čitali Portnojyevu boljku Filipa Rotha, Henry Millera i njegove trilogije - Obratnice te Sexus, Nexus i Plexusa, zatim, Charlesa Bukowskog, kao da i ove naše u biti pustopašne krajeve i sredine nije odavno preplavila seksualna revolucija, i ljubav i seks postali ne samo tajni užitak, već i otvorena radost življenja. Jedan od rodonačelnika OTVORENOSTI kada je hedonizam u pitanju je i Igor Mandić čiju knjigu OKLOP OD PAPIRA upravo ovih dana čitam, pitajući se kako smo mogli tako brzo zaboraviti eru ipak određenih sloboda i strujanja koja su nas držala negdje blizu duhu vremena Zapada koji i nije bio toliko trul koliko su nas zamalo svakodnevno upozoravali. Zato smatram da nas Novotny smjelo vraća u vrijeme kada putenost i nije bio grijeh, kada smo i sami šuljali se Zagrebom,Rokovim perivojem, Zrinjevcem i Viroviticom (pjesma VIROVITICA, na stranici 231), istina, grickali burek prije nego kroasan, ali i prelazili iz vremena melankolija i nujnog rujna u vrijeme sunca, uvijek u ritmu neminovnosti izmjena koja su nam nosila godišnja doba.
Novotnyjeve pjesme nisu samo erotika, one su vrijedna kolekcija duhovnih i fizičkih putovanja, one odaju i intelektualni i kulturni backgraund autora (pjesme Jesenjinu, Catherine Deneuve, Paul Gaugen…) Kada sam naišao na pjesmu posvećenu Catherine Deneuve, glumici koju obožavam još od filma „Ljepotica dana“, shvatio sam i poveznicu u fascinaciji ženama koja nam je zajednička, i to ne bilo kakvim ženama, nego JEDINSTVENIM ženama.
LJUBAV I SMRT, EROS I THANATOS
Ovo nije vrijeme za poeziju, poezija jest danas više nego ikada za nas čudake („pjesnici su čuđenje u svijetu“, A:B.Šimić), od poezije se nitko nije obogatio, ne donosi lovu, u vremenu kada se sve manje čita i zaboravljaju i klasici literature, kada se knjige kupuju manje - više na sniženjima i na Interliberu, kada više nema književnih kritičara ala Igor Mandić, kada nam je fejsbuk pismenost na razini loših đaka pučke, osnovne škole, nije za očekivati da će Vladimirova knjiga odjeknuti kao senzacija. Međutim, ona će pokazati da i nakon Auschwitza, usprkos pitanja filozofa Theodora Adorna, da li je nakon ovog logora moguće pisati poeziju (usput, upravu u siječnju 2015. bit će obilježeno 70 godina od Oslobođenja ovog zloglasnog koncentracijskog logora), ili pak vjerovati u Boga, poezija ne samo da je moguća, ona nam je potrebna, poput melema na rane! Lucidan je stoga i kratki Vladimirov aforizam u vezi Boga i vjerovanja: „Lakše je vjerovati u Boga nego u čovjeka“. Osim toga, GREŠNI ANĐELI pokazuju autora kao svestranog, maštovitog tipa, svojeglavog, sa stilom, i prepoznatljivog, i vedrog, sklonog kalamburima, lagano ironičnog, boemom čije je boemstvo, kao i život, prolazno. I kada biste očekivali izostanak egzistencijalnih, tmurnih tema Vladimir se neće libiti vječnom Erosu pridružiti i drugi pol naših života, a to je Thanatos, SMRT (str. 203), GROB (str. 205) sa mišlju „od smrti je Ljubav strašnija“. Kratko će se sjetiti i Dolores Lambaše, ljubav će gledati i kao vrstu rata, i neće izostati i pjesma „Kad umrem“ koja poručuje „otići ću - bez trunke žaljenja“ (str. 209).
Vrijednost knjige je da u njoj nema pornjave, nemoralnog, dapače, tu je očita i romantika, sve teče prirodno i skladno, duša iskazuje svoju intimu, što držim posebnom kvalitetom, iskreno, nepatvoreno.
Naravno, imam i nekih sitnih primjedbi, ali one ni u kojem slučaju ne umanjuju ukupnu vrijednost knjige – nedostaje predgovor ili pogovor, nema pobrojanih pjesama u sadržaju, osobno bih rado vidio na naslovnici bar dvije golišave anđelice, pa da bude erotska ilustracija u skladu sa naslovom, ispod pjesama i aforizama vrijedno bi bilo naznačiti i godinu nastanka, grupirati pjesme tematski i nasloviti grupe pjesama… Dio toga moguće je realizirati u drugom izdanju „Grešnih anđela“ koje je vrlo izgledno.
Ono što može pobuditi ova sjajna knjiga poezije (prva zbirka!) je interes za ranija djela autora - romane „Gimnazijske frke“i „Na mladu nedjelju“ te krimi novelu „Magla“. A možda i nas druge potaknuti da pjesme koje držimo u kompjuteru, usprkos nepoetskim vremenima, pjesme i prozu, jedva ikome poznate, skupimo u knjigu i objavimo.
Vjerujem da će to još više puta učiniti i Vladimir Novotny, jer, rođeni Virovitičan, kolega politolog i novinar, koji će u prosincu 2014. obilježiti svoj 38. rođendan, neće stati odnosno posustati u kreacijama.
U krevetu i u životu!