Kada se htjelo opisati neku kaotičnu situaciju, neki nered ili stanje gdje se ne zna tko pije a tko plaća, zbrku s puno galame, obično bi se reklo «ovo je kao u cirkusu!» Nije jasno zašto takva usporedba jer sve cirkuske predstave koje sam gledao u životu bile su dobro organizirane, rado sam ih gledao - od točaka s akrobatima na trapezu ili tlu preko krotitelja životinja do - klaunova! Atmosfera pred lokalne izbore asocira na stanje gore nego u cirkusu - tamo se program odvija po nekom redoslijedu, zna se sadržaj točaka, potrebna je koncentracija izvođača, nepredviđene situacije velika su rijetkost, zna se cijena ulaznice, početak i kraj predstave...Djeca i odrasli uživaju, viđeno se prepričava.. Možda jedino točke s klaunovima bile bi najbliže ovome što se događa u Virovitici i Županiji prije lokalnih izbora 2009., a posebno ono što se događa na razini Hrvatske, a htjeli mi to ili ne, odrazit će se na lokalne izbore u nedjelju 17.5.: od pregovora Sindikata i Vlade, preko izricanja presude Glavašu do praćenja njegove sudbine u Bosni i Hercegovini gdje se sklonio u «svoju drugu domovinu».I otvaranje cesta koje vode iz «kukuruzišta do kukuruzišta» (slučaj dionice auto ceste Velika Gorica-Sisak), otvaranje radova na podravskom ipsilonu s pozornicom na privatnom zemljištu, otvaranje radova na dionici auto-putu Zagreb-Split-Dubrovnik gdje nije dogotovljena ni sva dokumentacija...
Bez ozbiljne predizborne kampanje
I dan 17. mjeseca svibnja 2009. tu je, a da zapravo nije bilo ozbiljne predizborne kampanje, manje više sve je to protkano nadmetanjem poznatih osoba, slikanjima, borbom priopćenjima, manje ili više uspjelim predizbornim skupovima. Danas sam slučajno promatrao predizborni skup Hrvatske stranke prava, a motorist koji je plijenio pažnju na platou ispred Tržnice i «gumenjaka» izvodeći na početku vratolomije na motoru, zaista kao da je došao iz nekog drugorazrednog cirkusa. I sve drugo - smotra vozača motora jake kubikaže, glazba s mnogo Thompsona, izostanak viđenijih ljudi Virovitice značilo je da najviše pedesetak ljudi, od kojih dio obučenih u crno, ovdje se kreće, uključujući i kandidata za gradonačelnika Zvonimira Šimića, ne znajući zašto su se okupili. Bolje su izgledali nekadašnji kirvaji nego ovaj predizborni skup na kojem je bilo nekoliko štandova, dvije-tri zastave, a izostao je i očekivani govor. Dok ovo pišem u Gradskom kazalištu se odvija završni skup koalicije stranaka SDP-HNS-SDSSB-HSU-SDSS. Imao sam namjeru otići, samo da osluhnem atmosferu ovog skupa ali, ponavljam, kako nisam član nijedne stranke pomislio sam da bi se to moglo protumačiti kao svojevrsna podrška ovoj koaliciji. A podrška je nemoguća i zbog najnovijih događaja oko Glavaša i ostajem pri svojoj ocjeni kako je ovom neprirodnom koalicijom s Glavaševom strankom SDP sam sebi dao neviđeni autogol. Mogu postojati blage simpatije za neke ideje i osobe iz te koalicije, ali to je nedovoljno da bi im se pljeskalo. No, bez samohvale, kada se pogledaju svi moji raniji komentari, ponekad se uplašim koliko su neke situacije i stanja bila predviđena - od pobune mladih (studenata) do prosvjeda radnika!
Što kaže starina iz naroda?
Nekoliko razmijenjenih rečenica s ruba platoa ispred Gradske tržnice s jednim starijim gospodinom (81) koji je tu se našao slučajno (iz Pitomače) vrlo je zanimljivo: «Svi vam oni pričaju isto ili slično, i stalo im je do fotelja i svog džepa, a ne hrvatskog naroda...Bio sam među prvima za HDZ-e, ali kada sam vidio koliko se bivših komunista učlanilo, odustao sam i povukao se. Sramotno je koliko se malo vodilo i vodi računa o interesu naroda, a to je - bolji život nego prije. Vidite, i tehnika odnosno mehanizacija u poljoprivredi se razvija, a naša razmišljanja su negdje u - 19-tom stoljeću, egoizam je pojeo naše ideale i ovo nije hrvatska država kakvu sam očekivao! Ne može uski sloj imati za razbacivanje, a hrvatski narod u većini živjeti od mrvica! Nije ni kršćanski da su jedni tako bogati, a drugi toliko siromašni..!»
Htio sam ga pitati da li je čuo za priopćenje Katoličke crkve jer eto, ona je dala orijentire za glasanje biračima, nabrajajući kriterije koji su posve jasno dali do znanja na koju stranku se misli- stranku «zna se» i «idemo dalje!» Jedino nisam primijetio da je u tom priopćenju išta spominjana solidarnost, siromaštvo i bogatstvo, posebno, poštenje i život od rada «u znoju lica svog.» Vratiti se treba još na ovu temu!
Dakle, predizborna kampanja protekla je bez ozbiljnih rasprava o aktualnim problemima lokalnih sredina, bez novih ideja, bez većih inovacija u marketinškim tehnikama, bez novih lako pamtljivih poruka. Možda je za nas u Virovitici inovacija veliki displey na starom hotelu te onaj kod stare gradske knjižnice(danas ispred informatičke tvrtke) još poneki, manjeg formata. Premalo riječi o budućnosti, o vizijama, o efektima- negativnim- krize, o korupciji i sigurnosti, o obrazovanju, zdravstvu, o korištenju slobodnog vremena-kulturi..
Potiho se raspravljalo o slučaju Glavaš, sindikatima (štrajk baš sada??), tek tu i tamo o prosvjedima studenata...U drugim gradovima bilo je slično, možda malo napetije i neizvjesnije pa i kaotičnije (Zagreb gdje se nedodirljivom Bandiću ipak postavljaju pitanja od strane dva protukandidata, Osijek je priča za sebe jer se zaista ne može lako shvatiti tko s kim i protiv koga, Split gdje jedan tajkun pokušava iskoristiti sukobe HDZ-a i SDP-a po sloganu dok se dvojica svađaju, treći dobiva..). Šuška se da zapravo HDZ gubi sve veće hrvatske gradove, osim Zadra, a metropolu Zagreb ni u kojem slučaju ne može dobiti. Srednje gradove podijelit će HSLS ili HNS, nezavisni će biti iznenađenje tu i tamo a HDZ-u će preostati Virovitica i njoj slični gradovi i gradići! Čini mi se posebno zanimljivim za hrvatske (ne)prilike da se za gradonačelnicu jednog od Kaštela kandidirala - bivša porno-glumica.
Potrošeni i nervozni dr. Ivo Sanader
Posebna je priča potrošeni i nervozni dr. Ivo Sanader, aktualni premijer i predsjednik HDZ-a koji juri s kraja na kraj Hrvatske, otvara neke čudne dionice cesta i radove, usput napadne sudstvo zbog slučaja Glavaš, pa na nekoliko sati dođe na pregovore Sindikata i Vlade...pa zaključi kako u tim pregovorima «nitko nije pobijedio». Da, nitko nije pobijedio, ali njegov ugled je sve manji a moć polako i sigurno pretvara se u očiglednu - nemoć i nepopularnost. Pa kako ti pregovori nemaju veze s lokalnim izborima...U Virovitici je izjavio da se Vlada ne povija pod problemima nego ih uspješno rješava! Toliko proturječnih izjava, toliko skakanja samom sebi u usta, toliko vratolomija i političkog autizma već odavno nismo čuli i vidjeli na našoj političkoj sceni.
Virovitički plakati kandidata
Virovitički plakati kandidata nisu nešto originalno i rekli bi, dosta skromni, uočljivi tek ako ih netko brzo ne poskida. Već sam na jednom drugom mjestu napisao da KI RO s podignutim rukama i okrenut leđima, pa natpisi «borbeni gradonačelnik»i «svi ga vole» može asocirati na plakat stigao nama iz - Japana!
Ali, ni tamo kao nigdje na svijetu nekoga ne vole baš svi, kao što i moje članke, pa bili oni idealno napisani, ne vole baš svi čitatelji. Plakat kandidata za župana Tomislava Tolušića čini mi se osmišljenim i igra inicijalima dobra («To je to!»).Nekada se u SK pa i u tijelima države insistiralo na dva kandidata ali rasprava unutar stranaka o kandidatima pa i biranju između dva kandidata, gotovo da i nije bilo, što je znak o nedostatku unutarstranačkih dijaloga. Izostala su i javna sučeljavanja kandidata za gradonačelnika - sigurno da bi javna rasprava Ivice Kirina, Nade Čavlović Smiljanec, mr. Siniše Prpića, Zvonimnira Šimića, Borisa Hlavatija, uz moderiranje jednog od virovitičkih novinara, u nekoj većoj dvorani, bila itekako zanimljiv događaj. Ovako, svatko je hvalio svoga konja, kudio političke protivnike, obećavao, uvjeravao pred istomišljenicima što sve i nije bit ozbiljne predizborne trke.
Negativno o Srbima kao manjini
Ukoliko se očekuje u ovoj kolumni neka izričita preporuka građanima kod glasovanja, onda bolje da ovu kolumnu dalje ne čitaju. Naime, možda sam izbirljiv, možda nemam dovoljno informacija ali, izbor je vrlo ograničen, bojim se da će nam i izbori biti odraz predizbornog vrenja, bockanja i zabadanja, ponekoj manipulaciji i slabašnim nadigravanjima. Da nije malo polemika drugarice Smiljanec-Čavlović i sadašnjeg gradonačelnika Kirina, da nije reagiranja Staniše Žarkovića oko pitanja legimiteta predstavljanja Srba u Virovitici i našoj Županiji, njegova prigovora nezavisnom kandidati Brijačku koji je vrijeđao Srbe na skupu u Voćinu 5.5.2009. o čemu se izjasnilo i Državno povjerenstvo za izbore RH.. bilo bi pomalo dosadno. Neobično je da Staniša Žarković proziva i Ivicu Blažinčića povodom tog slučaja i traži minimalnu gestu isprike vezano za problematične izjave iz čega je vidljivo da ga jednako smeta «omalovažavanje i vrijeđanje nacionalnih manjina» odnosno onaj koji je to učinio kao i onaj koji je to samo slušao i nije reagirao. U svakom slučaju srpska manjina, baš zato što je manjina, treba se osjećati sigurno i dobro u našoj Županiji i zemlji u kojoj je većina rođena i koju je izabrala za svoju državu.
Klerikalizam?
Vratimo se još na temu uloge Crkve u hrvatskom društvu. I osobno sam vjernik i duboko poštujem svakog iskrenog vjernika, ma koje vjere bio no, dojma sam da je priopćenje Kaptola ipak dijelom van uobičajenog djelokruga Crkve. Uz obrazloženje da brane kršćanske vrijednosti sugerirali su da se ne glasa za stranke koje su za rad nedjeljom, koje su za legalizaciju lakih droga itd. Kršćanske vrijednosti su u zemlji s izrazitom većinom katoličkih vjernika neupitne, ali velika većina biskupa i župnika zna dobro razliku između uobičajenog djelovanja Crkve u Hrvata i - klerikalizma! Što bi bilo da se poslije oglasi pravoslavni vrh svećenstva u Hrvatskoj, pa vrh svećenstva u muslimana, pa adventistički, pa Jehovini Svjedoci, pa dva hrvatska rabina..? Nije mi poznato da se tako nešto događa u USA ili drugim zemljama zapadnog kruga, - koji bi tek tamo kaos nastao u USA kada bi brojne crkve i crkvene organizacije počele se oglašavati vezano, primjerice, za izbor predsjednika USA ili gradonačelnike američkih gradova? I, svojevrsno difamiranje SDP-a na taj način pogrešno je jer ovaj SDP dovoljno se jasno opredijelio za demokratske vrijednosti, svom članstvu ne uvjetuje ateizam niti je marksističke orijentacije - prema tome ocrnjivati ga zbog eventualno drugačijeg pogleda na vjeronauk i radnu nedjelju, kontraproduktivno je. Čini mi se da je Crkva ipak dolila ulje na vatru ionako po raznim kriterijima podijeljene Hrvatske i da je priopćenje ipak trebalo biti tako sročeno da ne izaziva primisli na - klerikalizam! Ili su to neki dugovi koji se vraćaju Vladi koja je udovoljila mnogim zahtjevima crkve - od vraćanja imovine do tretiranja svećenika kao - državnih službenika!?Također, mišljenja sam da su prošla vremena kada su vjernicima potrebni naputci o glasovanju.
I samo još nekoliko napomena i zaključak. Kažu u najlipšem gradu na svitu, Splitu, kako je dobro glasati za Keruma, nezavisnog kandidata, koji je, eto, toliko bogat da sigurno neće krasti! No, često bogat čovjek želi biti još bogatiji, ne zna stati, ne zna mjeru, a drugo, ako on neće krasti, ne znači da neće neki od onih koje će instalirati na ključne pozicije u gradu.
Glavna bitka to je posve izvjesno, vodit će se između dva bloka stranaka - prvog u kojem su HDZ-HSS-HSLS i drugog u kojem su SDP-HNS-HDSSB-HSU- SDSS. Samostalan izlazak u politički ring HSPD (mogući treći put?) i HSP velik je rizik i pitanje je da li će prijeći izborni prag, iako ima mišljenja da bi mr. Prpić mogao biti iznenađenje ovih izbora.
Glasovati - pravo i dužnost
Bez obzira na to što je prisutna velika averzija na politiku i političare, što je mnogo poniženih u uvrijeđenih, što je jedna od temeljnih karakteristika stanja nacije povlačenje od javnih poslova pa i svojevrsna nezainteresiranost za ishod lokalnih izbora, bilo bi pogrešno ostati kod kuće i ne izaći na birališta. Boljeg sustava od višestranačkog nema, i uz sve njegove slabosti, nema, naše je pravo ali i građanska dužnost, glasovati. Hoće li ostati na razini Virovitice i Virovitičko-podravske županije iste osobe ipak ovisi o nama i našoj političkoj zainteresiranosti i zrelosti. Nismo doživjeli, kao u Zagrebu gdje su hostese lijepa izgleda, dugonoge i u kratkim, crvenim hlačicama, dijelile materijale u ime SDP-a i gradonačelnika Bandića, ali valja nam pokazati boju, zaokružiti ovu ili onu listu, sa sviješću što nam znači zadržati postojeće ljude kao dužnosnike, a što znači dati šansu nekim drugima, koji su voljni, u kritičnim vremenima krize, preuzeti rizik ipak, nezahvalnog javnog djelovanja.
Naše ojađenosti i razočarenja, osjećaj kako su ključne odluke donijete negdje drugdje, valja ostaviti kod kuće i iskoristiti ustavno pravo biranja. Slično kao kada odlazimo u pravi cirkus.
Izlaskom na birališta malo toga se može izgubiti, a izborom najboljih, može se samo dobiti!