Benčić: HDZ pogodovao stvaranju porezne oaze u nekretninskom i turističkom sektoru
Petrov: Porez na nekretnine je prelijevanje iz šupljeg u prazno
Novinarka i diplomatkinja Aurora Weiss najavila predsjedničku kandidaturu
Grbin: Porez na nekretnine je potreban, ali ne smije biti novi udar na građane
Istraživanje: Samo 1, 2 posto hrvatskih građana ima potpuno povjerenje u sudstvo
Ministar: Nije potrebno da uz svako dijete u posebnom razredu sjedi i pomoćnik
Kekin: Progovarat ću o ustavnim vrijednostima socijalne države

  Kota Lj. R. Weissa

Ljubo R. Weiss: Igor Mandić -legenda koja traje!

  Ljubo R. Weiss           01.10.2009.         3856 pogleda
Ljubo R. Weiss: Igor Mandić -legenda koja traje!

 

   Iako je već prošlo nekoliko dana od nedjelje i Stankovićeve  TV emisije Nedjeljom u dva, koju redovito gledam, glavom mi lete izrečene ocjene i stavovi Igora Mandića, usuđujem se reći, mog dobro poznanika. Naše poznanstvo dugo je zamalo 40 godina s tim da sam počeo s njim drugovati čitajući njegov Notes koji je izlazio u Vjesniku u srijedu, davnih šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Obilazio sam, tada student, čuveni Književni petak i sjećam se dobro da je u Medulićevoj gdje se održavao, masa ljudi ostala ispred dvorane gdje je on nastupao. U  neobičnim okolnostima upoznali smo se u Beču prije desetak godina kada je bio gost u mojoj knjižari prezentirajući svoju knjigu «Za našu stvar». Ponovilo se isto kao u Zagrebu, davnih godina: nije bilo dovoljno mjesta u knjižari u Beču pa su grozdovi posjetitelja bili na vratima knjižare, ljudi željni da ga čuju i pozdrave stajali su na ulici, ispred knjižare. Stoga me žalosti kada čujem da je mladeži ispod 20,25 godina Igor Mandić uglavnom nepoznato ime hrvatske književnosti i publicistike. A iza njega je najmanje trideset knjiga i dvije autobiografske: »Pod kožu» i «Autobiografija u zadnji čas» Dakle, riječ je o fenomenu Igor Mandić, o  čovjeku koji je najvjerojatnije posljednji Mohikanac hrvatske intelektualne scene.

                                        Tridesetak objavljenih knjiga

   Nije Igor Mandić cvijeće u apsolutnom smislu, i on je čovjek od krvi i mesa s jednom razlikom - i ne slagali se s njim moramo često priznati da su mu argumenti ubojiti, a riječ britka, strasna, žestoka. Čitali smo ga i bio je obvezatno štivo nadobudnih gimnazijalaca i studenata kada smo tražili svoje idole i duhovne orijentire. Tridesetak objavljenih knjiga!? Znalac više jezika(engleskog, talijanskog, njemačkog...) čitao je umjesto nas knjige na stranim jezicima, one knjige koje su dominirale duhovnom sferom  tzv.Zapada, komentirao ih, primjenjivao na naše socijalističke prilike i neprilike. Od  njega smo učili što je to svijet kao globalno selo, što znači televizija i elektronski mediji, što je to masovna a što elitna kultura... U emisiji Nedjeljom u 2 čekalo se Igora Mandića da objasni kako nikakvog komunizma nije bilo u nas već da se radilo o socijalizmu kao prijelaznom razdoblju između kapitalizma i komunizma. Igor Mandić se mogao prikazati žrtvom tog sustava  jer je uistinu bio nepopopularan kod političke nomenklature koju je, onako usput, blago ali ponekad i žestoko kritizirao. On je trebao, kao gost Ace Stankovića ogoliti Keruma i kerumovštinu, taj šibensko-splitski gospar duha, i objasniti nam gdje smo i što smo danas u Hrvatskoj, u vrijeme naglog siromašenja naroda i tajkunskog bogaćenja dvijestotinjak obitelji. Mislim da pozvanije osobe da to učini u Hrvatskoj danas nema. Bez okolišanja izrekao je i ovo:

   «Željko Kerum (gradonačelnik Splita, nap. Lj.R.W.) je ideološki pajac i početnik u teškom poslu koji nekontrolirano govori nečuvene gluposti bliske naci-fašizmu. Njegove ideje o Srbima ne da su nakaradne, nego su možda za kriminalni progon!» Dodao je da Kerum izabran, ali ne predstavlja Split, nego vlaški dio splitskog pučanstva. Kerum je, naglasio je, proizvod klime koja u Hrvatskoj vlada posljednjih 20 godina - sve mu govori da se smije tako izraziti i da mu se neće dogoditi ništa. Poseban odjek imale su riječi da Kerum ponekad nastupa »kao blesavo djetinje lane i govori nešto o čemu ne zna da je na tome stigma, ali kako to ne zna, onda neka se ne bavi politikom nego neka prodaje meso i igračke!»

    Izostavivši ishitrenu ideju sa Srbijom u federaciji ( mislim Igore, ionako ćemo zajedno s njima u Evropsku zajednicu kada će možda doći opet do nekih regionalnih povezivanja, ali to je ipak daleka budućnost) ; sve ostalo što je govorio bila je britka analiza naših mentaliteta, posebno dalmatinskog koji poznaje političke promjene tipa: Dalmatinci se rađaju kao Hrvati a umiru kao Jugoslaveni, ili rađaju se kao Jugoslaveni a umiru kao Hrvati!. Od ranije zastupao je malog čovjeka, upućivao ga na ovozemaljske užitke - od jela do seksa, zalagao se za prava manjina, bio i član Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava.

   «Oni -Srbi kao i Židovi - znaju gdje im je mjesto?»izgovorio je Kerum pred milijunskim TV auditorijem. Koja šovinistička svinja može to izgovoriti u vrijeme dok se kardinal Bozanić sprema na put u bivši logor Jasenovac...?Ne štedi Igor ni «popove», ne štedi primitivne tajkune, Tuđmana, nikoga, pa ni sebe. Do boli kritičan i samokritičan - «da, uzimam praxitene otkako sam doživio moždani udar..!»- osvojio je gledateljstvo, ali i izazvao i negativna reagiranja, kako onih kojima od ranije nije simpatičan njegov samouvjereni stil do onih koji u njegovim istupima vide zalaganje za - obnovu Jugoslavije!??

                                  Vivisekcija naših uzleta, ali i niskosti...

   Intelektualca takve svestranosti i začudne vitalnosti nema Hrvatska, ako ih ima oni su umukli, nadglasani Kerumom i sličnima pa je stoga pojavljivanje drčnog pa i usplahirenog Igora Mandića osvježenje i - otrežnjenje. Aco Stanković će dobito jezikovu juhu zbog nezgodna gosta, ali on će biti nezgodan za vlastodršce, za Hloverku Novak Srzić koja bdije nad kreatorima TV programa(tako je perfidno, smanjivši mu plaću, pogurala na stranu našeg jednog od apsolutno najboljeg TV novinara, Denisa Latina!),nezgodan za sve one koji teško slušaju lucidne i smjele kritike malograđanštine, crkve, strelovitih medijskih uspjeha...Međutim,  publika će Igoru  glasno ili manje glasno pljeskati i ni u kom slučaju neće ostati ravnodušna. I ono što kao komentator mislim poručiti stane u nekoliko rečenica: treba ga čitati, neke od tridesetak napisanih i objavljenih knjiga, zadnje dvije autobiografske.

Vivisekcija je to naših uzleta, ali i niskosti, oda slobodoljublju i kritičnosti, put kojim se rjeđe ide i stoga je taj put udivljenja i strahopoštovanja. Uspeti se i održati se u okrutnom svijetu show-bussinesa, boreći s poput Don Kihota s vjetrenjačama ili gurajući kamen poput Sizifa, mogao je samo taj zanesenjak pera, erudit, čovjek koji je išao putovima Silvija Strahimira Kranjčevića, A.G.Matoša, Tina Ujevića, Miroslava Krleže, Veselka Tenžere...Mislim da ima nešto ukleto u hrvatskom mentalitetu da naše najsposobnije intelektualce lako odbacujemo, ne cijenimo ih dovoljno, gledamo jednostrano na njihov rad  i život. Nazvat će ga provokatorom, prepotentnim Dalmošem, piscem za sva vremena, koristoljubivim, bleferom...Igor Mandić odmahnut će rukom i nastaviti svoj priču, priču i djelovanje s pokrićem.

                                Još jedna tema: Ivo Sanader u New Yorku

    I ovih dana čitam jedan izvještaj iz New Yorka gdje izvjesni dr. Ivo Sanader drži predavanje, pazite, o kreativnom upravljanju državama. Pitanje :I hoće li nam se on već jednom skinuti s vrata? Taj, toliko odgovoran za mnoge afere koje niču kao gljive poslije kiše, taj tko zna na čiji račun šeće svijetom i govori - hrpe laži, taj govori dok istinski kreatori i zaslužni Hrvati jedva tu i tamo dobiju riječ. Ono što više nije mogao u Hrvatskoj, sada eto, brblja uokolo, u USA čiji tisak je prvi zapisao rečenicu: «Države imaju mafije, a mafija ima Hrvatsku!», tisak koji je još prije više od godinu dana pisao o  mutnim poslovima HDZ-a, tajnim računima HDZ-a i sl. I čitamo da taj isti Sanader naziva predsjednika Mesića u UN i da su dogovorili - večeru  nakon povratka!!! Zar to nije znak da su zaista svi oni slični ili vrlo slični . I Sanader, i Kosor,i Mesić, i Hebrang, i Polančec, i Frišćić, i Adlešić, i Pupovac i Milanović i Čačić, i Bandić, i....

   Ima jedan koji nikada neće u to kolo političke pseudoelite - onaj koji se s njom borio u ona olovna vremena i onaj koji se bori i danas - Igor Mandić!

    Da ga nema valjalo bi ga izmisliti i češće mu davati priliku da  nas prizemlji, osvijesti..Jer, njih je mnogo, a on je jedini, zamalo sam, i prepoznatljiv, osebujan mag pisane i izgovorene riječi.

                                          Ne daj se Igoru Mandiću!

    I još nekoliko osobnih napomena: radeći u Socijalističkom savezu grada Zagreba imao sam kolegu koji je upravo došao na rad u GK SSRNH s mjesta predsjednika omladine Zagreba. Kako je u to vrijeme baš bila aktualna rasprava o polemici koja se rasplamsala između jednog visokog partijskog dužnosnika (iz strahopoštovanog CK) i Igora Mandića i mi stručno-politički radnici znali smo međusobno diskutirati o aktualnim političkim temama. Ovaj je danima kritizirao Igora Mandića, slijedeći partijske direktive a ja, bez dlake na jeziku, govorio sam o pozitivnim karakteristikama Igora Mandića, vrijednostima  njegovih književnih i drugih kritika, njegovom jezičnom stilu sve do toga dajući mu za pravo u aktualnoj polemici s «važnim» političarom. Kolega mi je odustajući od daljnje rasprave samo napomenuo: kada bi tako govorio na partijskom sastanku siguran sam da bi te isključili iz SK a možda bi izgubio posao. Nisam izgubio posao jer rasprave na partijskom sastanku na temu Igora Mandića nije bilo, ali Igor Mandić ostao je bez posla komentatora i na desetak godina poguran je na sasvim sporedno radno mjesto -urednika roto romana u kući «Vjesnik»! I preživio je i ne pada mu napamet prikazivati se žrtvom Titova sustava. Jer, ostao je individualac, osebujan i nije mu trebao ni Tito, ni Tuđman niti bilo kakva politička podrška - njegova podrška bili su i ostali njegovi čitatelji i gledatelji, njegova supruga koja je uz njega bila i ostala u trenucima najveće slave, ali i trenucima klonuća.

    Nazvao sam u srijedu Igora Mandića u želji da porazgovaramo o njegovu nastupu u TV emisiji, ali nije ga bilo u stanu - već je krenuo u najavljenu turneju u Srbiju gdje ima zakazane književne večeri. Njegova supruga mi je rekla, nadam se da mi neće zamjeriti na indiskreciji, da se ne sjeća da je u njihovu stanu na Črnomercu telefon ikada toliko zvonio. Javljali su se većinom tzv. mali ljudi izražavajući mu podršku govoreći kako je hrabro govorio upravo ono  - što  bi i oni rekli a bilo je i prijedloga da se uključi u aktualnu -politiku- na što je on samo odmahivao rukom.

                                                    Intimne poruke

    Za kraj nekoliko poruka i prisjećanje: Pozdravljam Igore tebe koji nemaš vilu s bazenom, ali imaš više od 4000 knjiga, imaš znanja, duha i hrabrosti , ženu koja stoji iza tebe, imaš one koji cijene tvoje pisanje i tvoju životnu misiju, pozdravljam tvoje mace u stanu,(i ja sam mačkoljubac!). Onima koji te ovih dana žestoko kritiziraju kao nedovoljno svjesnog Hrvata  i sl. samo kratko: ne morate voljeti Igora Mandića, kritika da, ali vrijeđanje, ponižavanje barda intelektualne scene Hrvatske, ne! Znat ćeš se ti obraniti od takvih napasnika i politikanata, ali ne mogu da i ja, kao skromni novinar i publicist, ne stanem javno uz tebe.

   I sjeti se jedne anegdote: došao si u Beč, imao književnu večer u mojoj maloj knjižari i kada već ni igla nije mogla u knjižaru, proguravala se jedna mlada ljepotica i vidjevši da nema nijednog slobodnog mjesta razočarano uzviknula: «Pa, gdje da sjednem!?» Na to si joj već sjedeći na stolcu i pripremajući se za nastup, kao iz topa odgovorio: «Evo, mlada damo, na mom koljenu ima mjesta za vas!»

   . Govorio si protiv struje, ne niz struju, protiv dlake, a ne niz dlaku, kritizirao tendencije u hrvatskom društvu uočavajući negativne tendencije u vladanju HDZ-a i tamo, usred Beča bez dlake na jeziku, pokazao da se može Hrvatska voljeti i na način da se kritiziraju negativne pojave u njoj. Bije te glas da tražiš visoke honorare za nastupe, ali tvoj honorara tada bio je više nego simboličan.

   Hvala ti što si mene, skromnog knjižara, pozvao idući dan na prvorazredni ručak u jedan od najluksuznijih restorana Beča. Kada sam te pitao čime sam to zaslužio samo si odmahnuo rukom, promrmljao da naručim nešto kvalitetno i biram bezalkoholno pivo od desetak boca koje nam je konobar donio na stol. Predložio si belgijsko kao najbolje, a meni je, kada si pričao o svom odrastanju i spavanju na knjigama i ispod tomova knjiga, o svom ocu knjižaru u Šibeniku i Splitu, postalo jasno da razumiješ sasvim dobro mukotrpni posao prodavača naših knjiga u skupoj metropoli kakva je Beč.

   Tada i danas, ne samo zbog ručka, mislim da je Igor Mandić možda posljednji Mohikanac glasne i jasne hrvatske inteligencije!

 

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.

bardan
2.1.2010. 19:40
Ivo Josipović bio je, svojedobno, jedini čovjek u Hrvatskoj kojeg je tzv. HTV mogla teškom mukom pronaći da u centralnoj informativnoj emisiji (TV dnevnik), pred milijunskim gledateljstvom, ni malo se ne libeći, stane u obranu monstruoznog haaškog obračuna sa slobodom informiranja i javnog govora u Hrvatskoj te pokuša pronaći ``zakonsko`` opravdanje za grubo kršenje ustava i kroz progon i uhićenje novinara Josipa Jovića i Ivice Marijačića !

Je li i to radio ``u interesu Hrvatske`` ?
kota 211
6.10.2009. 20:53
b.b.b., ne vrijeđati Šeksa uspoređujući ga sa Bebićem. Bilo kako bilo, razlika je to drastična. A da je bilo tu i braće Veselica i Parađika i B.Kraljevića (pokoj im duši), bilo je. I Budiše i Gotovca , a i B.Bušića, koji je upozoravao na hrvatski lopovluk koji će doći. I došao je, nažalost !!
Danica
6.10.2009. 15:44
@dragoj čitateljki i ......
Pa vidim da se javljaju čitatelji i izvan Hrvatske, znači da se glas autora daleko čuje. Dobar glas daleko, lošiji još dalje,hm,hm..Ali, dobro ti nama došla jer kužiš stvari tj. razumeš! I treba Igora čitati kao bi neki možda krenuli njegovim trnovitim, ali časnim putem. Osim Jergovića, Hrvatska nema publicistu i književnika tog formata! Pita "Verna čitateljk" (gdje nestalo "a"??) tko je onaj lijevo...?? Fotku treba uvećati klikom pa se onda dobro vidi tko je Igor Mandić a tko autor članka Weiss.. Jer, pitanje je kako se gleda na fotku, da li od naprijed ili, kako ova dvojica stoje, od njihove strane?
verna citateljk
5.10.2009. 11:40
Nažalost,ne poznajem dela gdina Mandića,ali vama,dragi novinaru,verujem na reč! Radi se,očito,o velikom piscu i intelektulacu,koji svakako,kao i svaki čovek mora imati mane,ali bitno je da ima više vrlina...Inače,nisam gledala intervju,ali pretpostavljam da su mu neki zamerili,tj. oni koji brkaju patriotizma i nacionalizam,tj. oni koji tvrde da se svoja zemlja voli jedino ako se druge nipodaštavaju! A upravo je suprotno - volimo li svoju zemlju,trudićemo se da prihvatimo i druge,i da,zarad nas samih,uspostavimo dobre odnose sa drugim državama...zar ne? Po vaćim rečima vidim da je put gdina Mandića bio sličan vašem - mukotrpan i dug,a kao nagradu dobili ste obojica jedno veeeeliko znanje,pamet i mudrost! I oni koji nemaju niti jedno od tri navedena,usudjuju se komentarisati nekoga,izvlačeći mu reći iz konteksta...To nije u redu.Tek jednom poligloti,gradjaninu sveta i tvorcu tridesetak knjiga,plus zagovorniku MIRA i saradnje, ne sme se suditi na osnovu onih ideja koje su,možda,i loše.Trba gledati zasluge i SUŠTINU!
p.s.SRBI I JEVREJI znaju gde im je mesto...zaista znamo,i trudimo se da tamo i budemo...Vi samo,dragi Jevrejine,i dalje čvrsto držite svoje,vi znate gde je ono i ne dajte da vam ga iko oduzme...
p.p.s.Sličica je SJAJNA,ko je ovaj zgodni s leve strane?:)
p.p.s.
xxll
5.10.2009. 9:48
MOŽDA SE STVARNO HR BAVI OFUCANIM TEMAMA, DOK DRUGI SE SPAŠAVAJU. POGLEDAJTE KAKO TO RADI BUGARSKA:

Bugarski ministar financija poručio Hrvatskoj: Srežite birokraciju umjesto da povećavate poreze!

BUGARSKI ministar financija Simeon Djankov, u svega nekoliko mjeseci - točnije, od lipnja ove godine kad je došao na tu poziciju, uspio je smanjiti golemi deficit u državnoj blagajni, smanjio je broj ministarstava i troškove vlade za 16 posto, a otkrio je i kako državu iz KRIZE IZVLAČE PRAVI SRUČNJACI - SMANJUJU poreze i ne DIRAJU plaće i mirovine. Upravo SUPROTNO od onog što je UČINILA HRVATSKA Vlada.

"U krizi imate DVA izbora. Prvi je onaj koji smo MI izabrali - vlada se treba smanjiti i ona treba patiti. Alternativa je, a to je ono što radi i VAŠA vlada, da se u KRIZI vlada PROŠIRUJE, NAMEĆE veće poreze i PDV i ima VIŠE novca"....

"PDV je 20 POSTO i trenutno ga nećemo smanjivati, ali to imamo u planu od 1. siječnja sljedeće godine. Plan je predložiti smanjenje od DVA POSTO!!!!!! U prijedlogu proračuna stavili smo još TRI (3)!!! posto SMANJENJA PDV-a od lipnja 2010. godine".....
SADA NAM I BUGARI ČITAJU LEKCIJE IZ EKONOMIJE????????????????
tomislav
5.10.2009. 5:40
A ove stare ofucane teme da nije bilo nas u pravo vrijeme i na pravom mjestu tko bi vodio ovaj narod naslusali smo se od tita i njegovih partizana uh kolko hoćeš, 40 godina, ma svijet bi se potOpio bez tih strikana i barba. A tu su i ranije priče o oslobodiocima, naravno!
tomislav
5.10.2009. 5:34
Inače Igor bio rvat il bio ne znam što je neponovljiv, strašan govornik, strašan pisac, ah dream vesne P
tomislav
5.10.2009. 5:31
Kod V Pusić kad počne govoranciju nikad ne znaš što će se zpravo desiti i dal će moći izgurati misao do kraja a navodno ona uči mladost na nekoj visokoj školi. Isto trokira i njen stranački drug kojem moraš držati palce da iznese tu svoju veliku misao.
B-B-B
4.10.2009. 22:33
Ne znam kota kako to komentirati, jedno je sigurno netko je morao pokrenuti nešto a zašto nisu neki drugi Bebići, Šeksovi itd to treba pitati baš one koji nisu ili htijeli ili nisu znali ako se razumijemo !
DANKO
4.10.2009. 20:05
Koliko znam i čujem Igor Mandić je rođeni Hrvat, majka mu je Hrvatica porijeklom iz Istre, otac Hrvat-Dalmatinac.Međutim, od roditelja poučen a još više čitajući knjige, došao je do zaključka da nacionalizam a posebno šovinizam s varijantom ustaštva, nikome nijee donio ništa dobro. Antifašistiškog je duha - poznato je kako je žestoko pisao protiv slavljenja književnika i minstra u ustaškoj vladi Mile Budaka,ljutio se kada su ulice počeli imenovati po Budaku, koji jepored ostalih, potpisao sramotne rasne zakone koji su bili podloga za progon Židova u Hrvatskoj.
Mislim da je evropski duh, širok, otvoren koji je i 1971., hrvatsko proljeće, primao s rezervom. Ukratko,iako Hrvat, strano mu je svako nacionalno tamburanje i trabunjanje, svaki autoritarni sustav.
tomislav
4.10.2009. 14:55
Nije Mandiću ništa bilo glupo nego se i tad zalagao za jedan respekt jer grbovi spadaju u državne ustanove a križevi naravno u bogomolje tj. u našem sustavu krščanstva u crkve, dok Muslimani i Židovi opet imaju svoja obilježja (uz naravno moj respekt) koja drže u kako su to komunjare bebićevci rekli - bogomoljama, makar mi se taj izraz ne sviđa jer je omalovažavajući.
kota 211
4.10.2009. 11:15
Ok. B.B.B., I.Mandić je pojavnost za sebe, no kako komentirati činjenicu da je veliki broj današnjih Hdz-ovaca tih sedamdesetih bio u SKJ, i ne da je nosio hrvatska obilježja, već ih je zabranjivao. Pa predsjednik HRVATSKOG SABORA (Luka Bebić), je upravo taj lik. Većina ih je produkt "kumrovečkih inkubatora". Danas se kunu u Hrvatstvo.
zzzz
4.10.2009. 10:05
Što mislite o ovome članku, da li je to naša stvarnost?

Izborna pitalica: Je li pamet na rubu poštenja ili je poštenje na rubu pameti?

Je li HDZ ikad govorio o poštenju?
Vesna Pusić doista je originalna u svom pozivanju na poštenje koje je važnije od pameti. Toliko originalna da to nije palo na pamet nikome tko je ozbiljno namjeravao pobijediti na izborima. Je li HDZ ikada vodio kampanju na poštenju? Nije. Zato i jest na vlasti punih 17 godina.

Poštenje put u provaliju
Poštenje otežava napredovanje. Poštenje je puno skrupula koje ne pokazuju put do vrha, već predstavljaju stranputicu koja nas odvlači od cilja. Ravno u provaliju. Poštenje nas dovodi u poziciju Vesne Balenović ili Ankice Lepej, da gubimo posao i status, da nas se povlači po sudovima i pretvara u suspektne likove.

I kako onda u takvom društvu zvuče izborne parole o "poštenju važnijem od pameti"? Osvježavajuće, neophodno, spasonosno... I dobrim dijelom - uzaludno. Ako se osvrnemo u prošlost, onda ćemo vidjeti da su poštenjem na izborima mahali gubitnici: liberali, radikalni ljevičari, salonski ljevičari, salonski desničari, marginalci poput Vladimira Bebića, populisti poput Vesne Škare Ožbolt. U poštenje se kleo i u Vlado Gotovac, pa ga to nije daleko odvelo, a njegove birače još manje. Nova uzrečica trebala bi stoga glasiti, "tko o čemu, luzeri o poštenju".

Političari ne nude ili birači ne traže?
Kamo sreće da više kandidata na izborima počne govoriti o poštenju. Možda bi netko počeo slušati. A možda bi netko jednom na toj paroli dobio izbore. Međutim, ovo je država u kojoj na borbu protiv korupcije poziva upravo ona - i to vladajuća - stranka koja je najveći generator korupcije. Najvećim gradovima vladaju ljudi koji su do lakata umočeni u korupciju, nepotizam, potencijalno i kriminal.
B-B-B
3.10.2009. 23:05
Komentirao sam nošenje hrvatskih obilježja, ako je njemu bilo glupo, ne znaći da su svi trebali baš kao on postupati, što se tiće njegovog posla ne vjerujem da je bio gladan.
kota 211
3.10.2009. 18:03
B.B.B.,jesi li čuo da je taj isti Mandić zbog svog "dugog jezika" u SFRJ, bio 12 godina bez posla? Osnovno protiv čega se je bunio je bila ljudska glupost, a s gađenjem je komentirao "Kumrovečku školu" i "komunističke inkubatore", odnosno partijsku podobnost. Nije li to upravo najveća gadost koja nam je ostala iz bivšeg sustava ?!!!!
tomislav
3.10.2009. 13:08
Došo govno tko ga zovno, kako se uhvati, ko som na žgance!
B-B-B
3.10.2009. 12:53
Zašto bi bilo primitivno nositi hrvatske grbove 70-ih godina ? I on je sada prava faca jer je mislio drugačije nego ispaćeni narod onda, to samo pokazuje da nije bio ni za a i da mu je sasvim dobro bilo baš onako.
Danica
3.10.2009. 2:16
Ne slažem se sa zadnjim riječima t.t. u njenu komentaru. Ako je to istina - ono s prvorazrednim ručkom u luksuznom restoranu,a mislim da jeste, onda ne vidim ništa loše da se to spomene. Ionako je dio komentara g. Weissa autobiografskog karaktera i priznajem da te dijelove vrlo rado čitam.Autor piše uglavnom o drugima a o sebi vrlo malo.U prošlom tekstu bilo mi je zanimljivo čitati o tome kako je njegova obitelj izigrana u procesu denacionalizacije i pretvorbe te njegovu ocu nije vraćena imovina u Lukaču koja naočigled mještana propada u rukama čovjeka koji se domogao te imovine tko zna na koji način.
Ponekad imam dojam da g. Weiss piše slično Igoru Mandiću!
t.t.
2.10.2009. 22:43
Iako ovo nije moje područje pohvaljujem tekst. Napisan je s puno volje i objašnjenja i vidi se da gosp. Ljubo Weiss jako poštuje i cijeni Igora Mandića. Napokon neki tekst sa malo više pohvala nego kritika iako neke dotične osobe nisu ostale bez kritike.Iako nisam gledala tu emisiju Nedjeljom u dva po autorovu opisu smatram da je trebalo puno hrabrosti reći neke stvari javnosti, a nažalost takvih je osoba u Hrvatskoj malo. I na kraju mala kritika autoru: Mislim da se malo previše ističe ovo prvorazredni ručak u najluksuznijem restoranu...ali ako to godi egu onda je sve ok....:)))))))))))))))))))))))))))))))))))))))
tomislav
1.10.2009. 11:32
Notes a ne notez. I am sorry!
tomislav
1.10.2009. 11:29
Sjećamo se Mandićai njegovih fenomenalnih Noteza u Vjesniku kao stalnu rubriku koji vodio. Sjećam se kad su svi za vrijeme Proljeća nosili Hr grbove jedino je Igor u tome vidio neku vrstu pa i skoro malo primitivizma i time uvijek imao svoj pogled Uz dlaku.
To je bilo 1970-tih a ne sedamdesetih godina prošlog stoljeća.
Toliko se opterećujemo tim našim stoljećima, na prijelazi stoljeća, kroz minula stoljeća, pa i između dvaju ratova a tako je jednostavno reći 1950-tih na 60-te.
Volim razgovore o jeziku koje na radiju objavljuje Nives Opačić pa je danas govorila o Prime Time za što naši vrli englezolozi na TV i ne znaju što znači (to znači udarni termin, kao npr. dnevnik u 19.30) i sad još čekao Breaking News da se pojavi.
Isto tako volim nevine ljude, vinovnike nekog događaja, vinost kao i tisuću (posebno kad je riječ o Eurima) ali naši ne vole izivinjenje makar vole Otvor ženo KAPIJU itd itd.


Još iz kategorije Kota Lj. R. Weissa



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.